Foto Vedran Karuza
Zakon je pretrpio toliko izmjena i dopuna da ga je više nemoguće mijenjati, nego je potrebno donijeti novi, budući da zbog brojnih izmjena dolazi do određenog opsega nerazumijevanja. Mi smo već jednom uspjeli dovršiti taj zakon, a nije donesen jer je bio kraj mandata te ga Sabor nije uspio izglasati, ističe Božo Pavičin, savjetnik ministra
povezane vijesti
Do kraja iduće godine akademska bi zajednica trebala imati novi zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, a riječ je o izmjeni tek jednog od ukupno devet zakona koje Ministarstvo znanosti i obrazovanja iduće godine planira izmijeniti.
Svih tih devet novih zakonskih okvira koji se tiču cijele obrazovne vertikale Ministarstvo je definiralo u Prijedlogu plana zakonodavnih aktivnosti te je obrazac prethodne procjene stavilo na javno savjetovanje.
Tako bi do kraja iduće godine predškolski odgoj i obrazovanje trebao dobiti izmjene i dopune zakona, kao i Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja te strukovno obrazovanje, a predviđene su i izmjene i dopune zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.
Izmjene i dopune trebao bi doživjeti i zakon o udžbenicima, dok bi obrazovanje odraslih i Hrvatska zaklada za znanost trebali dobiti nove zakone, a Sabor bi iduće godine prema tom planom trebao raspravljati i o Zakonu o prepoznavanju i priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija.
Novo ruho
Međutim, od svih tih zakona zasigurno je najiščekivaniji Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji je pokušala izmijeniti i bivša ministrica Blaženka Divjak, ali bezuspješno, a isti pokušaj obilježio je i prethodni mandat aktualnog ministra Radovana Fuchsa.
Posljednja verzija zakona, bivše ministrice, predlagala je i nove modele upravljanja sveučilištem, što je uključivalo i drugačiji izbor rektora, kao i drugačije ovlasti i dužnosti senata te veće ovlasti takozvanog sveučilišnog savjeta, a sve se to akademskoj zajednici ili barem njenom dijelu nije svidjelo.
Pokušaj uvođenja reda u akademske redove završio je tako da je na samom kraju mandata ministrice, svega tri dana prije njegovog isteka, objavljeno ukupno sedam zakonskih nacrta, među kojima je bio i Zakon o znanstvenoj djelatnosti.
U svom drugom mandatu aktualni ministar ponovo je na tragu činjenice da je postojeći Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju potrebno mijenjati, jer riječ je o zakonu koji je donesen prije punih sedamnaest godina i do danas je doživio čak sedam izmjena ili dopuna te je upravo stoga Ministarstvo mišljenja da postojeći zakon ne odgovara suvremenim potrebama sustava znanosti.
– Postojeća zakonska regulativa ne regulira sustav znanosti i visokog obrazovanja na način koji bi bio usklađen sa svim zahtjevima trenutnog istraživačkog prostora, odnosno prostora visokog obrazovanja, s obzirom na činjenicu da je važeći zakon donesen 2003. godine te svojim odredbama uvelike više ne odgovara na najbolji način potrebama suvremenog sustava znanosti i visokog obrazovanja, tumače u Ministarstvu.
Također upozoravaju da s obzirom na veći broj izmjena i dopuna zakona, dolazi do određenog opsega nerazumijevanja odredbi zakona od strane dionika u sustavu te povećane potrebe za tumačenjem od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Potvrđujući da se radi o zakonu koji je previše puta doživio izmjene i dopune, savjetnik ministra Božo Pavičin kaže da je donošenje novog zakona neophodno.
– Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju pretrpio je toliko izmjena i dopuna da ga je više nemoguće mijenjati, nego je potrebno donijeti novi. Mi smo već jednom uspjeli dovršiti taj zakon, a nije donesen jer je bio kraj mandata te ga Sabor nije uspio izglasati, ističe Pavičin.
Pitanje odgovornosti
Navodeći kako pozdravlja namjeru donošenja novog zakona, rektorica Sveučilišta u Rijeci prof. dr. Snježana Prijić Samaržija kaže da je jasno da nakon toliko izmjena, ali i donošenja drugih posebnih zakona, poput Zakona o osiguranju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti, ali i mnogih drugih kojima se regulira sustav znanosti i visokog obrazovanja, ova verzija više nema potrebnu preglednost i koherentnost.
– Jednako tako, teško da je ovaj zakon iz 2003. godine, uz sve izmjene i dopune, odgovarajući okvir za provedbu ozbiljnijih poboljšanja sustava koja su odavno postala nužna zbog uistinu radikalnih promjena koje su se dogodile u sustavu visokog obrazovanja u Europi i svijetu.
Prema najavi u sustavu e-savjetovanja, novi prijedlog Zakona će se fokusirati na daljnje unapređenje studijskih programa, poticanje suradnje znanstvene zajednice s inovativnim gospodarstvom i društvenim djelatnostima i dodatno uvođenje načela odgovornosti u znanosti i visokom obrazovanju.
Svaka od najavljenih tema je iznimno važna za razvoj sustava. Na Sveučilištu u Rijeci smo svjesni postojećih ograničenja u sva tri područja, posebice u dijelu kojim se potiče transfer znanja, povećava društveni i gospodarski utjecaj sveučilišta na zajednicu, što je jedan od prioriteta Sveučilišta u Rijeci za sljedeće strateško razdoblje.
Također, posebno pozdravljam namjeru uređivanja pitanja odgovornosti u akademskoj zajednici. Vidljiva je i namjera osnaživanja sveučilišta za sudjelovanje u kompetitivnim internacionalnim projektima, što je svakako jedan od ključnih ciljeva Europske unije, navodi rektorica.
Dva izazova
Međutim, dodaje i da treba znati da su bila dva pokušaja predlaganja novog zakona koja su naišla na velike otpore sustava, prijedlog tadašnjeg i sadašnjeg ministra Radovana Fuchsa i drugi bivše ministrice Blaženke Divjak.
– Oba su prijedloga, po mojem mišljenju, zapela na dva temeljna izazova za sustav znanosti i visokog obrazovanja. Jedan je svakako problem tumačenja autonomije sveučilišta, a drugi problem su statusna prava zaposlenika našeg sustava.
Pravni stručnjaci nas već godinama upućuju da glavni sukobi i prijepori kojima svjedočimo i koji onemogućuju razvoj proizlaze iz nedovoljno jasno definiranog opsega i dosega autonomije sveučilišta, zbog čega dolazi do napetosti između sveučilišta i Ministarstva, fakulteta i sveučilišta, pravih i javnih institucija.
Druga vrsta prijepora na kojima se iscrpljujemo je daleko složenija i proizlazi iz interesa zaposlenih u sustavu kao što su pitanja postupka izbora u znanstvena zvanja, postupka izbora na znanstveno-nastavna i na znanstvena radna mjesta, pitanje »prava« na napredovanje, uvjeta reizbora, produženja rada nakon 65. godine života, pitanje statusa rektora i prorektora, ali i neka druga, upozorava prof. dr. Prijić Samaržija.
Zaključujući kako problem razvoja hrvatskog sustava znanosti i visokog obrazovanja nije samo u podfinanciranosti sustava u odnosu na prosjek EU-a, rektorica ističe da je velikim dijelom razvoj zakočen i zbog neadekvatnog pravnog okvira te se stoga svi nadaju da će novi prijedlog zakona biti donesen do kraja 2021. kako je i planirano, te da će se uspjeti nositi s izazovima i otporima promjenama unutar samog sustava.
Unapređenje studijskih programa
Glavni cilj novog zakona bit će unapređenje studijskih programa kojim bi se osigurao učinkovit i razvojno poticajan sustav financiranja visokih učilišta te poticanje daljnjeg razvoja međunarodno kompetitivnih javnih sveučilišta i javnih znanstvenih instituta.
Kao jedan od osnovnih razloga za izradu novog zakonodavnog okvira navodi se povećanje i poticanje suradnje znanstvene zajednice s inovativnim gospodarstvom i društvenim djelatnostima s ciljem stvaranja nove znanstvene, društvene, kulturne i gospodarske dodane vrijednosti.
Dodatan razlog svakako predstavlja i uvođenje načela odgovornosti u znanosti i visokom obrazovanju za koju su u postojećem zakonodavnom okviru dani samo okviri. Novim se Zakonom planira povećati kompetitivnost javnih znanstvenih organizacija i javnih sveučilišta, povećati kvaliteta studija na svim razinama visokog obrazovanja, stvoriti poticajnije okruženje za sudjelovanje znanstvenika u međunarodnim znanstvenim kompetitivnim projektima, te pozitivno utjecati na povećanje suradnje znanosti, visokog obrazovanja i gospodarstva.