Potpredsjednik Vlade i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić jučer je posjetio Glinu. Cilj mu je bio razgovarati s korisnicima kontejnerskog naselja Mali dom i obići gradilište višestambenih zgrada u Glini.

Za pretpostaviti je bilo da će teme biti i realizacija obećanog uklanjanja svih kontejnera, zatvaranje kontejnerskih naselja i smještanje korisnika u adekvatnije.

Pa smo i zato put u Glinu započeli odlaskom u Petrinju u kontejnersko naselje Sajmište, u kojem je prije tjedan dana započelo uklanjanje mobilnih stambenih jedinca.

Na Sajmištu, tamo gdje je do jučer bilo 30-ak CROSCO kontejnera, sada tek iz tla izviruje koja instalacijska cijev da na njih podsjeća.

No, tu su još kontejneri iz turske donacije i u njima 50-ak korisnika koji čekaju selidbu makar, kako nam rekoše, nemaju pojma ni gdje ni kad.

“Kada i kuda”, piše i velikim slovima i na papiru koji je među inima zalijepila na zid svoga kontejnera Ljubica Radosović.

Sve je ona dokumentirala, sve zabilježila od trena kad je vrijeme stalo 29. prosinca 2020. do dana današnjeg, o potresu, o životu u kontejneru, o izjavama političara i nerazmjeru u njih između obećanog i učinjenog.

Na čekanju

– Životi su nam na čekanju. Neizvjesnost nas ubija. Kažu da do kraja kolovoza kontejneri moraju biti odneseni. Nitko nam ne kaže gdje će nas smjestiti, veli Ljubica.

Iz onih iseljenih kontejnera ljudi su išli kako tko i kako gdje, od staračkih domova i hotela u Topuskom, do kuća u vlasništvu ili najmu države, a neki čekaju i ulazak u stanove koji se grade.

Ljubica kaže da su u najgorem položaju oni koji poput nje imaju stan u svom vlasništvu u zgradama koje su srušene i tko zna kada će se obnoviti.

Prestara je za još jednu selidbu. Boji se da stan u novoj zgradi koja će se graditi gdje je bila stara neće ni dočekati. Za ministra Bačića će reći da se trudi, da radi za razliku od njegovih prethodnika, ali…

– U ovome svemu vjerujte mi da bih voljela da ostanem u kontejneru dokle god ne bude nekog konačnog rješenja, iskreno će Ljubica, koja je stvari već počela spremati u kutije, a da pojma nema ni kuda ni kada.

Pa nas moli da pitamo ministra u Glini što će biti s njom koja je još u Sajmištu, što će biti s onima koji imaju stan u vlasništvu, a nisu dobili smještaj i može li ostati u kontejneru dok se nešto za stalno ne riješi.

Prije nego što je došao u kontejnersko naselje Mali dom, ministar Bačić imao je sastanak s gradonačelnikom Gline Ivanom Jankovićem i dogradonačelnicom Brankom Bakšić te predstavnicima županije o obnovi privatnih kuća na tom području.

Odužilo se. Ministar kasni. U naselju se dade napipati nezadovoljstvo. Ljudi, a korisnika je tu blizu 40, nadali su se da će u stanove koji se grade, ali većina tamo ipak neće.

Nisu se, kažu, nadali da će opet morati u Topusko ili Gvozd, ma će ih poprilično tamo poći. Strah ih je da ih se ovako starih samo netko želi riješiti pa da vrijeme učini svoje. Strah ih je da se pumpa statistika forsiranjem uklanjanja kontejnera. Sumnjaju da tu netko nešto mulja.

– Nervoza. Neizvjesnost. Normabel. To je naša svakodnevica, vele nam.

– Ja sam spreman i u Knin ići samo da mi daju krov nad glavom, govori jedan od korisnika.

– Neću u Knin! Ja sam u Glini rođena i tu ću i ostati, replicira mu jedna od korisnica.

To što se moraju pakirati, to što su im, kako kažu, rekli da se kupe, to ih je pogodilo. Čini se, bit će vatreno kad dođe ministar. Kad, evo ga. Ide ravno među ljude koji su ga opkolili.

Hrpa žbuke

– Ja vas pozdravljam. Kod mene ste i zadnji put bili, veli gospođa.

– Sjećam se, sjećam, na to će ministar.

– Dobro, imate lijepu memoriju. Kad ste sa mnom tad razgovarali, lijepo ste gestikulirali rukama i rekli: “Svi vi idete u one nove zgrade”, nastavi gospođa.

– Zgrade ili državne kuće koje se obnavljaju. Tako sam rekao, ne da se ministar.

– Dobro. Zaključili smo tad da kako se kome bude obnovila kuća ili stan, da će polako iz tih zgrada izlaziti.

Međutim, sad je ispalo da mi koji imamo državne stanove, a dobila sam ga poslije potresa kao darovnicu onu hrpu žbuke, da moram pred kraj života hodati, kupiti megafon i vikati “tko ima stan za mene”. Od srijede smo u šoku, reče gospođa.

Ministar ih uvjerava da nije tako. Drugi se uključuju svaki sa svojim problemom. Kažu upisali su se za garsonijeru, a sada novoizgrađeni stanovi neće na korištenje njima iz naselja, već drugima.

– Ono što smo vam rekli je da ćete ući ili u one zgrade koje se grade ili ćete ući u kuće u vlasništvu RH koje mi sada obnavljamo. Tako da iz kontejnerskog naselje možete ići ili u zgrade ili u kuće koje su u vlasništvu države, pojašnjava ministar.

Pitaju ljudi i sasvim konkretno, recimo za slobodne državne stanove u koje bi ušli i iskoristili mogućnost da im država plaća režije.

Ministar na licu mjesta sve što se može odmah konkretizira sa suradnicima. Ponavlja ministar da će do kraja ljeta svi biti izmješteni iz ovog naselja. Kaže da tko hoće, može ići u Topusko u toplice prijevremeno dok višestambene zgrade ne budu dovršene.

– Ja sam ovdje dok to ne bude gotovo, govori gospođa.

– Vi biste bili u kontejneru, a ne biste bili u Topuskom mjesec dana, dva!?, čudi se ministar.

Ima ih još koji bi radije bili u kontejneru nego se tko zna koliko još puta selili.

Ima i onih koji nisu podnijeli zahtjev za stambeno zbrinjavanje ili zahtjev za obnovu, zakasnili su i praktički izgubili pravo, ali nalaže ministar da se i to riješi.

Oni koji su na listi za stambeno zbrinjavanje, ili će u stanove koji se grade ili u državne kuće, stalno ponavlja Bačić.

Do kraja kolovoza

– Dokle se može biti ovdje u kontejnerima, pitaju.

– Do kraja kolovoza ćemo vas iseliti, ponavlja strpljivo ministar.

Svako malo zove Petra, a Petar je Mrkonjić i načelnik je sektora državne imovine u Upravi za stambeno zbrinjavanje, koji je ionako upoznat valjda sa svakim pojedinačnim slučajem, zaprima podatke da se sve riješi.

Danica Vilić čeka konstrukcijsku obnovu, njoj je rečeno da će iz kontejnera u zgrade koje se grade, a sada mora otići iz kontejnera u Topusko.

– Nećete biti ovdje dok se kuće ne urede, kaže joj ministar.

– Ići ću ja u Topusko, nije problem, kaže Danica.

– Znači vi ste prihvatili Topusko!? Onda se ne brinite, onda je sve riješeno. Obavijestit ćemo vas o selidbi, i prijevoz i sve organizirati, obećava joj ministar.

Tridesetak ljudi, a svaka priča drukčija. Bačić sve to sluša, rješava, obećava, zadužuje suradnike. Samo, ne možemo mi otići dok ne obavimo što smo Ljubici iz Petrinje obećali, dok ne pitamo kakva je njezina sudba.

– Zbrinut ćemo je ili u stan u višestambenim zgradama koje se grade ili u kuću u vlasništvu RH koju uređujemo. Neće ostati u kontejneru, reče nam ministar.

Dodaje da je Vlada baš izradila i uputila Saboru Zakon o izmjenama i dopunama o stambenom zbrinjavanju, koji će omogućiti građanima koji su u kontejnerima i njihove zgrade nisu obnovljene da mogu ući u stanove onih sedam zgrada koje se grade u Glini i Petrinji.

– Znači, čekat će Ljubica obnovu u stanu, nema neizvjesnosti!?, pitamo.

– Recite gospođi Ljubici da je čeka stan, rezolutno će ministar.

A onda je pitao koje je Ljubici prezime. Pa smo nazvali Ljubicu. I dali ministru mobitel u ruke. I on ga je promptno uzeo.

– Dok vam se zgrada ne obnovi, bit ćete u stanu. Mogu li vam što bolje reći, čujemo ministra Bačića kako govori Ljubici.

Bolje, bome, teško da može.

Bakšić: Bolje stan nego kontejner

Dogradonačelnica Branka Bakšić neumorna je koliko i ministar Branko Bačić. Pojašnjava i ona da svi oni koji su bili u zgradama imaju pravo biti u stanovima za stambeno zbrinjavanje dok im se njihove zgrade i stanovi ne obnove.

Bakšić kaže i da je šest samaca potpisalo da ide u Topusko u stambene zgrade, da će dio biti smješten u kućice kraj Doma za stare i nemoćne, dok se za dio njih tražilo rješenja i jučer tijekom razgovora s ministrom.

Ima i onih koji ne žele da im se obnavlja kuća daleko do Gline, što je, smatra Bakšić, za stare i nemoćne ljude i bolje, pa da ih se smjesti u kuće gdje će imati i zdravstvenu njegu i topli obrok. Trude se svi, velimo, ali….

– Ma ljudi neće više po drugi put da se sele, to sam rekla i ministru. Zato im trebamo što hitnije dati trajno rješenje, da žive normalno. Ali, svakako je bolje stan nego kontejner. To im svima kažem, ističe Bakšić.

Ispražnjeno 30 posto od ukupno 297 kontejnera

Obnova u potresu oštećenih objekata sve bolje napreduje, a dva dana prije zaključenja roka za korištenje sredstava iz Europskog fonda solidarnosti ostvareni su projekti vrijedni milijardu i 350 milijuna eura, što je 33 posto iznad odobrenih sredstava, rekao je jučer u Glini ministar Branko Bačić.

Istaknuo je da će se u Glini izgraditi naselje od 74 drvene kuće koje će se koristiti za privremeno stambeno zbrinjavanje za korisnike kontejnera, a po obnovi njihovih kuća koristit će se kao depadansa Doma umirovljenika.

Ministar vjeruje da će se planiranom dinamikom ostvariti i obnova privatnih obiteljskih kuća. Od ukupno 11 kontejnerskih naselja na području Banije četiri su potpuno iseljena, po dva u Petrinji i Sisku, a počelo je i iseljavanje naselja Sajmište u Petrinji.

Od 297 kontejnera, koliko ih je ukupno bilo u naseljima, oko 30 posto ih je ispražnjeno, a do kraja kolovoza predviđeno je da se svi isprazne, najavio je Bačić.