ZAGREB – Novi ministar graditeljstva, prostornog uređenja i obnove morat će, ako doista želi ubrzati obnovu nakon potresa, snažnije motivirati građevinske tvrtke da se javljaju na natječaje, ako ih država konačno počne objavljivati češće i u većem broju nego dosad. Vlada se u prošloj godini suočila s time da su graditeljske tvrtke uz prijetnju penalima napuštale već ugovorene poslove jer dogovorena cijena nije pokrivala nabujale troškove građevnog materijala i prijetili su im gubici na svakom ugovoru.

U takvoj situaciji bilo je teško očekivati da će građevinari biti zainteresirani za gradnju nekoliko obiteljskih kuća, primjerice na Baniji, ili obnovu jedne zgrade u Zagrebu po cijeni koja će kad posao krene biti daleko ispod tržišne. Vlada je zato sredinom prošle godine donijela zaključak koji je javnim naručiteljima omogućavao da potpišu anekse ugovora za poslove koji su dodijeljeni na javnom natječaju i da korigiraju cijene gdje god je došlo do povećanja od deset posto u odnosu na vrijeme potpisivanja ugovora. Dio sektorskih naručitelja takve je anekse i potpisivao, otkriva nam Marijana Čagalj, potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore zadužena za graditeljstvo i promet, pa je došlo do korekcije ugovorenih cijena i to na osnovu analiza i izračuna pri kojima su korišteni indeksi HGK i DZS-a.

Načini obračuna

Čagalj za detaljnije promjene u ugovorima upućuje na tvrtke koje su naručile radove, primjerice HŽ, HC ili HAC, ali napominje i da se »u sve ugovore koji se sada rade primjenjuje promjenjiva i fiksna cijena, ali obavezno u već unaprijed ugovorenu kliznu skalu čija je baza korištenje dostupnih indeksa DSZ-a i HGK-a«.

No, na lokalnoj razini nisu spremni dogovarati anekse i korigirati cijene dogovorenog posla.

– U gradovima, općinama i županijama problem je izraženiji te provoditelji natječaja većinom nisu spremni priznati razliku u cijeni ne zato što to izvođačim ne pripada, već nemaju osigurana dodatna sredstva. Također, još uvijek postoji pogovor oko moguće penalizacije, odnosno nepriznavanja troška kontrolnih tijela što nije u potpunosti razriješeno, napominje Čagalj.

To znači da lokalne vlasti nemaju dodatne budžete da dogovore povećanje cijena, ali se boje i da nadzoru kojim će se provjeravati kako se realizirao ugovor koji je netko dobio na natječaju neće imati razumijevanja za povećanje troškova neke investicije u odnosu na one koji su bili oglašeni u natječaju.

U HGK-u ne mogu reći kolike su korekcije cijena bile za pojedine radove, jer svaki ugovor ima svoje odredbe i pravila te propisane različite načine obračuna priznavanja razlike u cijeni.

Razlike u stavci

– Za naglasiti je da se ne priznaje razlika u cijeni samo materijala čija je cijena narasla već se analizira stavka koja se sastoji od elemenata materijala, rada, stroja i energenata te se kod ugovorenih nepromjenjivih cijena priznaje razlika u stavci preko 10 posto ugovorene jedinične cijene, objašnjava Čagalj uz napomenu da HGK ima podatke o tome koji su najčešće traženi indeksi pa je i to relevantno za podatak koja se vrsta radova najčešće traži za priznavanje razlike u cijeni. Među 15 najčešće traženih promjena cijena su armaturne šipke, koje su u listopadu prošle godine bile za 64 posto skuplje nego u listopadu 2020. godine, kad je netko primjerice ugovarao posao. Otprilike ista cijena bila je i u listopadu 2021. godine. No, najveću cijenu taj je građevni materijal imao u proljeće 2022. godine kada je njegova cijena bila i više nego dvostruko veća nego krajem 2020. godine.

Drvene fosne su primjerice u listopadu 2021. godine bile skuplje za 54 posto, a u listopadu prošle godine za 93 posto u odnosu na isti mjesec 2020. godine. Beton je u 2021. imao tek pet posto veću cijenu od one u 2020., ali je u prošloj godini bio skuplji za gotovo 28 posto, dok je cijena cementa porasla za 41 posto.