Čak 95 posto očeva u Hrvatskoj ni dana ne ostaje uz svoje dijete tijekom njegovih prvih mjeseci života, već kompletnu brigu o djetetu prepušta majci. Što zbog nerazumijevanja poslodavaca, što zbog tradicionalnih rodnih stavova, provesti kod kuće s djetetom dio rodiljnog dopusta očevima u našoj zemlji nepoželjna je praksa. Jedni se na to ne odlučuju zbog straha od gubitka radnog mjesta ili statusa u poduzeću u kojem rade, a drugi iz straha da se neće snaći u brizi o malom djetetu ili iz straha od osude i podsmijeha okoline.

​Genijalna stvar

​No aktualne zakonodavne promjene koje uključuju uvođenje očinskog dopusta od 10 dana nakon rođenja djeteta uz naknadu u punom iznosu plaće možda su, smatraju i roditelji i poslodavci, korak prema promjeni čvrsto utvrđenog obrasca ponašanja i prema jačanju roditeljske uloge očeva u obitelji. Europska unija u tome je odmakla daleko ispred Hrvatske, jer se u Švedskoj, na primjer, svaki treći otac odlučuje koristiti neki oblik dopusta u kojem zamjenjuje majku u cjelodnevnom čuvanju i brizi o djetetu. Kod nas je takvih očeva manje od četiri posto. Novi očinski dopust očevima neće biti obaveza, već pravo koje mogu iskoristiti, ali će biti obaveza poslodavcima da očevima omoguće korištenje tog prava, što je veliki korak u odnosu na aktualno stanje gdje svaki šef može bez posljedica ignorirati takav zahtjev svog radnika.

– Očinski dopust je genijalna stvar. To nije nešto što bi poslodavcu bilo problem omogućiti, a s druge strane, otac će ipak doživjeti jedan mali segment te brige za dijete. Jer, koliko vidim u svojem okruženju, masa očeva ne može biti samo sa svojim djetetom. Boje se: “Ženo, daj ti to… ” Kad je beba gladna, plače, ima kolike, sve guraju prema njoj, sav stres. Tih deset dana bit će dovoljno da se otac privikne i oslobodi straha, grča da će strgat’ svoje dijete ako ga opere, presvuče, komentira uvođenje očinskog dopusta Siniša Nikolić, jedan od rijetkih očeva koji se u prvim mjesecima života djeteta odluče privremeno zamijeniti mjesto s djetetovom majkom. Na temelju vlastitog iskustva, kaže da su dani tako provedeni s djetetom neprocjenjivi za izgradnju odnosa s vlastitim djetetom.

S druge strane, veli Nikolić, samom poslodavcu koji inače zazire od odlaska radnika na višemjesečni roditeljski dopust, očinski dopust ne bi trebao biti veliki šok.

– Ako kasnije uslijedi i pravi roditeljski dopust, onda će to biti win-win situacija za sve, jer će mnogo očeva uvidjeti ljepotu vremena provedenog s djetetom i htjet će provoditi s njime više vremena, dodaje.

​Puno iskušenja

Brigu o svojoj kćeri Viktoriji, danas nestašnoj šestogodišnjakinji, preuzeo je kad je imala deset mjeseci, a ostao je s njom kod kuće sve dok nije napunila 14 mjeseci. To je, veli, bilo izazovno vrijeme s mnogo iskušenja, no danas su on i njegova djevojčica nerazdvojni. Taj bi model podjele roditeljskog dopusta, kaže, preporučio svim očevima jer se ti vrijeme i iskustvo ne može ničim zamijeniti.

– Tada sam radio u firmi Centar za vozila Hrvatske, korporaciji su u kojoj su dosta blagonaklono gledali na cijelu tu priču. Bilo im je čak fora da netko muški koristi to pravo, jer sam ja bio prvi u firmi koji ide na rodiljni dopust. Cijela ta priča bila je dosta izazovna, ali i lijepa, kaže tata Siniša koji je sa svojom kćerkicom proveo četiri mjeseca kod kuće. Bilo mu je to, kaže, super iskustvo.

– Smatram da u pravilu svaki otac, ako ima mogućnosti, treba otići na taj dopust. Jer smatram da se upravo u te dvije, tri prve godine stvaraju odnosi gdje se otac i kćer jako, jako povežu. U toj dobi djeca su jako ovisna o roditeljima i kad shvate da to nije samo mama, da to može biti i tata, i u kasnijem odrastanju točno se vidi da smo podjednaki, veli Siniša. Od svoje kćeri, dodaje ponosno, nikad nisu uspjeli izvući konstataciju koga više voli – mamu ili tatu.

– Uvijek odgovara da nas voli jednako, nikad nikome od nas nije dala prednost, a smatram da je to posljedica toga što smo u njen život bili involvirani podjednako u svim fazama njenoj života i u svim segmentima, kaže ovaj brižni otac.

Okolina, prisjeća se, nije imala previše razumijevanja za njegovu odluku.

– Okolina k’o okolina, uvijek priča. Ljudi misle da se ideš malo odmoriti, a ne razmišlja o tome da je u pravilu to jako velik i odgovoran posao. Većina moje okoline u pravilu i ne bi išla na takav dopust, jer još uvijek živimo u tradicionalnom društvu. Kad sam ja to objavio, govorili su mi da se guram u ženski posao, kaže Siniša. I odmah dodaje:

– Ma nije to ženski posao, mislim da ćemo kao društvo trebati sazreti i prihvatiti da je to normalno i da je otac dio familije, i to dosta bitan.

Samo je jedan od svih njegovih prijatelja i poznanika donio istu odluku i otišao na roditeljski dopust. I njemu je to, kaže, bilo sjajno iskustvo, doduše uz malu pomoć bake.

– Bake nam trebaju, moram ih pohvaliti jer su velika pomoć pa ovim putem skidam kapu svojoj punici, smije se..

– Pozdravljam sve tate koji su uzeli roditeljski dopust, to je iskustvo predivno. Jest i naporno, ima tu dosta kmekanja, presvlačenja, ima tu dosta posla, ali supruga i ja smo bezuspješno nastojali dobiti dijete pa smo kćeri zato i dali takvo ime, jer ona je naša pobjednica. Bio sam i na porodu, tako da nije bilo stranog posla za mene, jedino što nisam mogao dojiti iz nekih bioloških razloga (smijeh, op.a.), a sve ovo ostalo je bilo podijeljeno, ističe. I uspavljivao je dijete, vodio je u šetnju kad je vidio da je mama već na kraju snaga.

– Smatram da djeca ne spašavaju brakove, nego ih stavljaju na kušnju, jer to je jedan odgovoran zadatak u kojem jedan i drugi roditelj trebaju sudjelovati. To nije lako, ali nije ni teško (smijeh, op.a.) ako se čovjek pripremi, zaključuje tata Siniša.

Hrvatska praksa

Hrvatska je praksa, međutim, daleko od ovog pozitivnog primjera. Na začelju smo Europske unije kad je riječ o očevima koji koriste dopust nakon rođenja djeteta. Tijekom pandemije koronavirusa došlo je do velikog pada broja očeva koji koriste roditeljski dopust pa se tako njihov udio prepolovio, s 8,7 posto u 2019. godini na 3,95 posto lani. U prošloj je godini to pravo koristilo 1.870 očeva, a rođeno je oko 36.000 djece. O problemu je nedavno progovorila i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova,Višnja Ljubičić, ističući kako se njenom uredu javljaju očevi kojima poslodavci ne odgovaraju na zahtjev ili ne odobravaju pravo na korištenje roditeljskog dopusta.

– Poslodavci to nerijetko vide kao financijsko opterećenje svojeg poslovanja, istaknula je pravobraniteljica ocijenivši takvo ponašanje pojedinih poslodavaca nedopustivim.

Hrvatsko zakonodavstvo trenutačno poznaje rodiljni i roditeljski dopust. Rodiljni je onaj u kojem je u prvih 70 dana žena na dopustu, dok ostatak do šestog mjeseca djeteta može koristiti otac. U jednom malom postotku, oko 0,27 posto očeva, koristi dopust u prvih šest mjeseci. Drugih šest mjeseci zove se roditeljski, koji se u slučaju da ga koristi i otac, produžuje za dva dodatna mjeseca.

– Imamo dobro zakonsko rješenje koje se krivo komunicira jer ako otac ne koristi svoj dio, gube se dva mjeseca dopusta koja su neprenosiva. Bez obzira na to, manje je od pet posto muškaraca koji koriste svoje pravo, navodi Diana Kobas Dešković, članica HUP-a iz tvrtke Spona Code, koja provodi certifikaciju za Mamforce i Dadforce.

Razlozi su tome, kaže, u prvom redu financijski razlozi, jer muškarci brinu o tome kolika će im biti naknada za vrijeme roditeljskog dopusta u odnosu na plaću. Drugi je razlog sigurnost radnog mjesta, da će se moći vratiti na isto radno mjesto na kojem su bili. A uz to ide i stigma, navodi naša sugovornica iz HUP-a.

– Praksa kaže da se očevi boje kakva će biti reakcija poslodavca. Neki su se javili pravobraniteljici da su zbog roditeljskog dopusta na kraju bili diskriminirani. Ima i pozitivnih primjera, gdje su poslodavci otvoreni i gdje potiču muškarce da idu na roditeljski dopust, jer na taj način se ženama otvaraju veće mogućnosti za razvoj karijere, a žene jesu skriveni talenti, ističe Kobas Dešković.

Dugoročna korist

Dok se mnogi ustežu od odobravanja rodiljnog dopusta za svoje radnike muškog roda, u IT sektoru postoji veliko razumijevanje za sve što se tiče obitelji, pa i ovaj vid brige za dijete. Taj je sektor sam po sebi vrlo fluidan i kompetitivan u smislu da se oni zaista bore za ljude, i spremni su dati što god treba samo da ih privuku i zadrže, tumači naša sugovornica koja se nada da će očinski dopust donijeti promjenu i u druge poslovne sektore i početi razbijati kulturalnu stigmu.

– Postoji jasan pokazatelj da poslodavci imaju korist od toga. S jedne strane, imaju zadovoljnije radnike, otvara se mogućnost za više rada žena, koje su sada izdvojene 12 ili 14 mjeseci s radnog mjesta, a i pitanje je toga da ćemo s puno liberalnijim odnosom prema korištenju rodiljnog i roditeljskog dopusta imati više djece, a svima je u interesu da imaju više kupaca. Time što nismo samoobnovljivi, svi mi koji bilo što nudimo gubimo buduće kupce. Mnogi to gledaju samo kratkoročno, no globalno se tome posvećuje sve više pažnje, niz europskih država danas ima poslodavce koji razmišljaju na dugoročni način, navodi Kobas Dešković. Za nju, očinski je dopust mali prvi korak za koji ćemo vidjeti koliko će se koristiti, ali bi s vremenom trebao rezultirati većim udjelom očeva u korištenju rodiljnog i roditeljskog dopusta.

Iako ga je poslodavac rado pustio na roditeljski dopust, Siniši Nikoliću bilo je jako teško rješavati birokratske zavrzlame oko bolovanja za bolesno dijete kad je Viktorija krenula u vrtić.

– Prvo morate kod pedijatra, uzeti potvrdu da je dijete bolesno, pa onda kod svoje doktorice, a u međuvremenu dijete je bolesno, ima temperaturu 40, ne možete s njim hodočastiti po doktorima, ilustrira. Taj bi dio sustava, smatra, mogao funkcionirati puno bolje, tako da se ovlasti daju pedijatrima, da oni otvore bolovanje i da ga zatvore kad je dijete ozdravilo. U 21. stoljeću morali bismo, dodaje, biti puno informatiziraniji, povezaniji, jer nikome nije u interesu da ide tražiti papire kad je dijete bolesno. Taj dio očinskih obveza bilo je teško uskladiti s pravilima tvrtke, koja su, kaže, bila vrlo formalna i moralo se pravdati svaki radni sat.

– Sad radim u informatičkoj firmi, gdje je totalno druga atmosfera, gdje je gazda jako sklon familiji. Smatram da je to benefit ove firme, jer ako nešto treba za dijete, sve se odobrava, nemam nikakvih problema s tim, veli Siniša i dodaje kako je stav poslodavca presudan za to koliko će se neki otac posvetiti svojem djetetu. Svakom bi poslodavcu, kaže, bilo jako dobro da ne radi presing na svoje radnike u pogledu obiteljskih obveza, jer će mu se razumijevanje višestruko vratiti.

Pogrešne premise

– Ne mogu reći da sam imao loših iskustva, poslodavci su mi rekli – bravo, odi, više je moja okolina gledala neblagonaklono. Ali to je tradicionalni sistem, koji dovodi do toga da čovjek ima osjećaj kao da radi nešto pogrešno. A poslodavci, pogotovo privatnici, kalkuliraju svaku kunu, što je meni razumljivo. Čovjek hoće radnika, plaća ga, želi da bude efikasan, računa na njega i mora znati u kojem vremenskom periodu može računati na njega. Zato se i događa da su sve te stvari dosta rezervirane za žene, za njih na radnom mjestu najčešće nema problema, ali kad bi muškarac htio koristiti ta prava, smatralo bi se da želi izbjeći posao, a to nije tako, ističe.

Biti privrženi otac i ravnopravni suprug s jednako raspoređenom brigom o djetetu između oca i majke u našem društvu, uvjerava nas simpatični IT-jevac, nije nimalo lako jer su društveni standardi postavljeni na potpuno pogrešnim premisama, zaostalim iz nekog davno prošlog vremena.

– Mnogi na to gledaju kao – što ću ja na rodiljnom dopustu, ja sam tu da zarađujem. A s druge strane, živimo u svijetu gdje se izjednačila obveza žena u poslu. I one su poduzetnice, i one rade. I zato pozdravljam odluku o očinskom dopustu, time će se otvoriti mogućnost velike promjene u razmišljanju ljudi i javnog mnijenja. Tendencija je da će ljudi mijenjati mišljenja o samom roditeljstvu, uvjeren je Siniša.