Isključenje Silvana Hrelje iz HSU-a, stranke u kojoj je on dugo bio predsjednik, nije stiglo kao iznenađenje. Vodstvo HSU-a i ranije je javno izražavalo nezadovoljstvo njegovim političkim djelovanjem, a Hrelja im je odgovarao da ga mogu izbaciti. Tako da Hrelja nije bio pretjerano pogođen kada se to neki dan naposljetku i dogodilo.

– Ovaj saborski mandat mi je poseban, u njemu sam se posvetio problemima svih umirovljenika bez tereta vođenja stranke. Potpuno sam slobodan i koncentriran na rješavanje određenih problema, na koje su u predizbornoj kampanji ukazivali i naša Restart koalicija i HDZ. Da nisam podržao Vladu Andreja Plenkovića, vjerojatno bi obiteljske mirovine, koje su uvedene, bile dio obećanja HDZ-a za sljedeće izbore. Dakle, ja sam ubrzao procese. Meni će HSU uvijek biti u srcu, puno sam toj stranci dao u nastojanju da očuva parlamentarni status i boreći se s kolegama za umirovljenike. No, ako je vodstvo HSU-a, zbog ljubomore ili nečeg drugog, bilo nezadovoljno sa mnom zato što sam radio ono za što se i oni sami zalažu, ne može mi preteško pasti to što više nisam u ekipi kojoj u prvom planu nije dobrobit umirovljenika.

Igre mačke i miša

Koliko ste vi uopće komunicirali s vodstvom HSU-a?

– Sve stranke pozivaju svoje zastupnike na sastanke, na razgovor s predsjednikom. Ja nisam nikome htio salutirati, klanjati se, ali više sam puta rekao da ću se na svaki poziv predsjednika odazvati kako bismo se dogovarali.

Zastupnici rade u Saboru po naputcima stranaka kojih su članovi, vaša je situacija bila specifična, bili ste sam svoj majstor.

– Nisam imao komunikaciju sa strankom, ali nije to bilo do mene. Te igre mačke i miša presudile su da sam se fokusirao na sebe i vlastito iskustvo. Komuniciram redovito s umirovljenicima i reagiram kada čujem s kojim se problemima susreću.

Od kada ste podržali Vladu, faktično ste vi bili koalicijski partner premijera Andreja Plenkovića, a ne HSU.

– Da, premijer ima sporazum sa mnom, ali HSU je zagovarao koaliciju s HDZ-om i tražio da ja to u Saboru svakako napravim. Međutim, ne može se zastupniku zavrtati ruku, on mora samostalno procijeniti kada će nešto učiniti.

I kada ste na kraju odlučili započeti suradnju s HDZ-om, to nije bila posljedica konzultacija s predsjednikom HSU-a Veselkom Gabričevićem.

– Tako je, to je bila moja zastupnička sloboda. Nisam se morao ni s kim konzultirati niti bilo kome salutirati. Kroz medije je prezentirano da bih ja valjda svako jutro morao davati raport, što nije demokracija i nisam na to pristajao. Sada je HSU izgubio parlamentarni status, nakon 20 godina nema više u Saboru te stranačke markice, a ti ljudi ne shvaćaju koliko će im teško biti vratiti je. Mogli su se hvaliti onim što sam ja postigao za umirovljenike i od toga politički profitirati. Riječ je o nepodnošljivoj neodgovornosti, ali to više nije moja briga.

Nije ovo prvi put da surađujete s HDZ-om.

– Bio sam u koaliciji s HDZ-om u mandatu Ive Sanadera, napravili smo neke stvari, a također i s Kukuriku koalicijom, koje je HSU bio dio. Moralo se dok je premijer bio Zoran Milanović učiniti i više, obiteljske mirovine su nam bile na stolu 2015., ali tada je naš hendikep predstavljao predobar izborni rezultat Kukuriku koalicije. U okolnostima kada je komotna većina bila 88 zastupnika, nas četiri iz HSU-a nismo imali naročitu težinu.

Želite reći da vaš jedan glas sada više znači nego 2015. četiri koja su imali zastupnici HSU-a?

– Da.

Vaš je ucjenjivački potencijal prema Plenkovićevoj vladi veći nego što su ga četiri zastupnika HSU-a imala u odnosu na Milanovićevu vladu.

– Nikoga ja ne ucjenjujem, ali samim tim što je sada većina u Saboru tijesna specifična težina svake ruke puno je veća. Ljudi bi morali razumjeti da se nekad s manje zastupnika može postići daleko veći efekt. Sada mislim da je svibanj pravo vrijeme za novi dodatak umirovljenicima. Važno je odabrati trenutak za povlačenje poteza.

Kap vode na dlanu

Kada ste ga povukli u srpnju 2021., bilo je to suprotno stavovima koje ste dotad zastupali u stranci. Niste pripadali struji predsjednika Gabričevića koja je inzistirala na suradnji s HDZ-om. Danas provodite politiku predsjednika HSU-a, ali bez njega.

– Sve je to moglo biti drukčije. Ponavljam, predsjednik stranke mora biti svjestan da je njegovo glavno političko sredstvo zastupnik u Saboru i da ga zato mora držati kao kap vode na dlanu i savjetovati se s njim.

Odluka o podršci Vladi prouzročila vam je neugodnosti, zastupnici s kojima ste na listi ušli u Sabor nazivali su vas žetončinom. Vi, međutim, smatrate da je to bila mala cijena za ono što ste postigli prelaskom u parlamentarnu većinu.

– Bivši politički partneri proglasili su me najkorisnijim žetonom u povijesti Sabora zato što sam se izborio za nešto što smo imali u zajedničkom programu. U startu su mislili da će me HDZ prevariti, ali za izmjene zakona koje su usvojene na moj poticaj su i oni glasali. Vjerujem da će tako biti i ubuduće. Nemam ja u Saboru neprijatelja, uvijek će se naći zastupnika koji će me iz nekog razloga javno »oprati«, ali drugi dan ćemo se u saborskom hodniku srdačno pozdraviti. Znam da je apsolutno vrijedilo to što sam odlučio podržati Vladu. Dosad je realizirano praktično sve što sam dogovorio s premijerom, a drugo povećanje cenzusa za dopunsko zdravstveno osiguranje napravljeno je i iznad plana. U izradi je još zakon o zabrani ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, više bih ja i tu pritiskao, ali uključili su se javnobilježnička komora i pučka pravobraniteljica i pri Ministarstvu uprave formirana je jedna šira radna skupina kako bi se došlo do što kvalitetnijih rješenja.

Je li bilo ozbiljnijih zastoja u vašoj suradnji s Vladom, trenutaka kada ste preispitivali opravdanost svoje odluke?

– Postavio sam si u svom zadnjem zastupničkom mandatu cilj i sada sam predan njegovoj realizaciji. Ne libim se izreći svoje mišljenje, ali volim biti konstruktivan. Nije dosad bilo nekih kriznih situacija, ali nije mi bilo svejedno kada je smijenjen ministar Josip Aladrović s kojim sam počeo raditi na ovom projektu. Bilo je neizvjesnosti u tom razdoblju, ali, hvala Bogu, za ministra je došao Marin Piletić, koji je vrlo otvoren i s njim je lako komunicirati.

Što se tiče osobno premijera Plenkovića, bili ste do prije godinu i pol dana njegov politički protivnik. Pretpostavljam da se u međuvremenu poboljšao vaš dojam o njemu kao političkom lideru.

– Jasno je da Plenković dominira hrvatskom političkom scenom i da nema baš jakih konkurenata. Pokazuju to i ankete. U osobnom kontaktu Plenković je super. Možda će ponekad i zaboraviti da sam mu nešto rekao, ali to se vrlo brzo ispravi. I na sastancima vladajuće koalicije premijer je prema meni vrlo korektan, s pažnjom me uvijek sasluša. Ne znam kako on komunicira sa svojim stranačkim kolegama, to me i nije previše briga, ali sa mnom je korektan i to je najmanje što mogu reći za naš odnos.

Javnost je zatrpana aferama u koje su upleteni HDZ-ovi dužnosnici. Obraćate li uopće na to pozornost ili se strogo držite svoje agende zbog koje podržavate Vladu?

– Neugodne su te afere i za koalicijske partnere, da se razumijemo. Ali, naravno, ja sam podređen svojoj agendi, cilju što sam si ga zacrtao. Problem je što nemamo institucije koje su dovoljno zrele raditi svoj posao.