Na mladima svijet ostaje. No je li tako i u SDP-u, koji proživljava krizu i gdje predstavnici Foruma mladih muku muče da se nađu na listama i dobiju svoj prostor. O tome smo razgovarali s mladim pravnikom Kristijanom Čarapićem, koji trenutačno kao v. d. vodi Forum mladih SDP-a Hrvatske.

Učiti na greškama

SDP proživljava duboku krizu, dio organizacija uključujući i Zagreb je raspušten, članstvo se osipa, a upitno je hoće li se osuti i klub zastupnika u Saboru ako se velik dio zastupnika iz Zagreba isključi. Kako mladi u SDP-u komentiraju uzroke i posljedice te krize? Koliko sve ovisi o samom aktualnom predsjedniku Grbinu?

– Mladi u SDP-u znaju da ova kriza traje još od mandata Davora Bernardića. Unutarstranački sukobi, neuključivanje mladih, nisko rangiranje na listama najaktivnijih saborskih zastupnika, doveli su do teškog poraza na parlamentarnim izborima.

Posljedica te krize jest pojavljivanje stranaka poput Možemo! u kojima je dio našeg biračkog tijela našao nekakvu alternativu. Ostali smo bez većeg dijela najprepoznatljivijih i najaktivnijih saborskih zastupnika čime smo i posljedično manje vidljivi.

Na predsjedniku Grbinu je težak zadatak u kojem je nužno da ne ponavlja greške prethodnika, da nastoji što više uključiti prepoznatljive i aktivne SDP-ovce te mlade potencijale kako bi zajedničkim snagama jače i glasnije komunicirali naše politike te vratili povjerenje građana.

Nažalost trenutna isključivost i raspuštanja članstva ne vode u dobrom smjeru. Dosta toga ovisi o predsjedniku stranke, a posebice u smislu njegova okupljanja tima ljudi s kojim mora raditi kako bi stranku izvukao iz krize.

Kao i u svakom poslu pa tako i u politici, bitni su dobri međuljudski odnosi i na tome treba svakako raditi. Trenutačni predsjednik može izvući stranku iz krize ako posluša bilo članstva, glasača i simpatizera.

Smatram da su veliki problem SDP-a »anonimni izvori« koji puštaju i šire informacije koje štete ugledu stranke, a nemaju hrabrosti stati iza svojih riječi imenom i prezimenom.

Na sjednici Glavnog odbora SDP-a bili ste izuzetno kritični prema vodstvu stranke, no ako sam dobro shvatila, vi čak mislite da on treba biti još radikalniji u vođenju stranke, odnosno njezinu »čišćenju« – zašto?

– Za sve postoji vrijeme i mjesto. Na Glavnom sam odboru bio kritičan prema određenim politikama i odlukama koje smo donosili po pitanju Zagreba. Smatram da vodstvo nije trebalo raspuštati SDP Zagreba, posebice ne pred lokalne izbore.

Vodstvo se raspustilo jer ne bi iznjedril kandidata po mjeri središnjice. Siguran sam da bi legitimno izabrani predsjednik SDP-a Zagreb Gordan Maras bio daleko bolji gradonačelnički kandidat od Joška Klisovića s obzirom na to da je Joško u anketama i svim dosadašnjim izborima uvijek znatno lošije stajao od njega.

U vrijeme raspuštanja smo u Zagrebu bili na skoro 19 posto i samo malo zaostajali za Možemo!, sada smo na izborima ostvarili svega osam posto, stoga je vidljivo da nam raspuštanje nikako nije pomoglo.

Na posljednjoj sam sjednici Glavnog odbora istaknuo kako smatram da raspuštanje sada i članstva u Zagrebu ne bi preokrenulo trend silazne putanje. Trebamo učiti na greškama koje su nas prije koštale.

Raspuštanje članstva demotivira ljude i umjesto da ih tjeramo, trebamo nastojati okupljati i uključivati. Najprije sam govorio o tome kako smo zbog na listama nisko rangiranih prepoznatljivih članova loše prošli na parlamentarnim izborima.

Sada se na listi za Skupštinu Grada Zagreba nije uopće našlo ime donedavnog predsjednika zagrebačke organizacije i našeg najaktivnijeg saborskog zastupnika iz prošlog mandata Gordana Marasa.

Uključivanje ljudi poput njega je ključno ako nam je cilj dobiti što već broj glasova. Nisam zadovoljan i zbog niskog rangiranja na listi članova zagrebačkog Foruma mladih. Opet repriza greške s parlamentarnih izbora.

Bolni rezovi

Po vašem mišljenju trebalo bi raspustiti i SDP Split – zašto? I koga još? Ne bi li to bio dokaz da se u SDP vratilo »jednoumlje«, odnosno da nema mjesta za one koji drugačije misle.

– Split je i u vrijeme prije lokalnih izbora imao puno narušenije međuljudske odnose i mislim da bi tu raspuštanje prije izbora iznjedrilo boljeg kandidata. Potrebnije je bilo raspustiti splitsku organizaciju odavno.

Svaka organizacija zahtijeva individualan pristup, ali i vrijeme kada se poduzimaju bolni rezovi. Sada nakon lokalnih izbora, zauzeo sam stav da je potrebno poduzeti bolne rezove po pitanju vodstva splitske organizacije, gdje smo isto ostvarili jako loš rezultat i gdje je po mojem mišljenju još više problema negoli u Zagrebu te gdje moji kolege iz Foruma mladih čak nemaju niti neometan pristup stranačkim prostorijama.

Trebamo gledati i posljedice raspuštanja, ali i ono što se događa nakon takve odluke. Za razliku od Zagreba, smatram da su se neki nedavni bolni rezovi koje smo poduzeli pokazali itekako opravdanima i polučili su rezultate.

Tu prije svega mislim na Zadarsku županiju i na Vukovar, gdje je Željko Sabo svojim postizbornim koaliranjem s Ivanom Penavom svim građanima pokazao da mu zaista nije mjesto u SDP-u.

Socijaldemokracija je u cijeloj Europi u krizi, no istovremeno se stvaraju i nove alternative, najčešće zelene i progresivne. Primjer toga u Hrvatskoj je Možemo! – kako objašnjavate njihov nagli rast, što oni imaju, a da vi više nemate? Koje su to ideje kojima možete parirati platformi Možemo! i sličnim novim igračima?

– Nagli rast Možemo! objašnjavam nezadovoljstvom djela biračkog tijela SDP-om već neko duže vrijeme. To nije prvi put da su se pojavile stranke koja su nam oduzimale dio birača, a poslije su praktički nestale.

Jedan dio birača očigledno se zaželio nečeg novog, Možemo! je i hit u medijima, no pitanje je koliko dugo će to trajati. Iako je pitanje što oni imaju, a da mi nemamo, ja smatram da mi ipak imamo puno više potencijala.

Imamo puno više iskusnih i stručnih ljudi koji su obnašali najodgovornije državničke funkcije. U SDP-u ima i više članova koji će se odvažiti poduzeti nešto oko čega bi članovi Možemo! previše kalkulirali.

Mogu reći da, kao netko tko je u aktivizmu proveo dobar dio svog srednjoškolskog i fakultetskog obrazovanja, nije dovoljno biti aktivist, trebate imati stručnjake i iskusne ljude te mislim da će vođenje Zagreba članovima Možemo! biti iznimno izazovno s obzirom na to da sami nemaju dovoljno iskusnih kadrova.

Što se tiče našeg podmlatka, mi nismo pesimisti i smatramo da se stranka itekako može oporaviti. Imam i uporišta za takav optimizam s obzirom na to da diljem Hrvatske osnažujemo županijske, gradske i općinske organizacije Foruma mladih u kojima ima puno mladenačkog potencijala.

Mi svojom energijom i entuzijazmom možemo biti nosioci promjena i napretka. Dobar dio nas u Forumu bavio se ili se bavi aktivizmom u svojoj lokalnoj zajednici i po tom pitanju itekako pariramo Možemo!.

U Rijeci se osjeća dobra vibra, u PGŽ-u baš i ne

U PGŽ-u je prvi put SDP ostao bez većine u Skupštini – kako to vidite, čija je to greška ili možda zasluga?

– Veliki značaj na svaki izborima su kandidati, odnosno kadrovi. Mlađa populacija vjerojatno nije bila motivirana da glasa za SDP kada je vidjela lošu zastupljenost mladih na listi. Također, kao što je bio i slučaj sa Zagrebom, tako niti ovdje nisu na listi bili neki istaknuti ljudi koji bi vjerojatno povukli glasove.

Tu prije svega mislim na našeg drugog najaktivnijeg saborskog zastupnika Sašu Đujića, trenutačno izvršnog tajnika SDP-a za Istru, Primorsko-goransku i Ličko-senjsku županiju.

Loša situacija koja već duže vrijeme traje u stranci zasigurno nije pomogla u boljem rezultatu ni na našoj županijskoj razini, ali svakako najveću odgovornost nosi lokalno vodstvo SDP-a.

Rijeka je ostala jedina sigurna baza SDP-a, uz Krapinsko-zagorsku županiju. Kakva su očekivanja Foruma mladih od riječke vlasti, je li Marko Filipović promjena ili Rijeci promjena nije ni potrebna?

– Marko Filipović je nova energija s obzirom na to da se radi o relativno mladom gradonačelniku, a opet nekome tko sa svojim dugogodišnjim iskustvom zamjenika gradonačelnika može kvalitetno voditi grad. Ne mora se uhodavati.

Trenutačno je u gradskom vijeću dvoje naših forumaša. Tako da mi u Forumu mladih možemo biti zadovoljni, a SDP je u Rijeci pokazao da zna voditi politiku prema mladima. Mogu reći da se u Rijeci osjeća jedna dobra vibra, koja nažalost drugdje u državi baš i nije prisutna.