Za stanovnike Banije tijekom proteklih 13 mjeseci od razornog potresa prikupljeno je gotovo 52 milijuna kuna pomoći u novcu od građana i tvrtki, a stradalnicima je podijeljeno i 1.230 tona hrane, 726.000 litara vode, 308 tona higijenskih potrepština, 9.700 paketa dječje hrane i opreme, 124 agregata, 4.350 grijalica, 5.900 deka, 700 madraca i kreveta te 2.400 paketa hrane za kućne ljubimce. Iza svih ovih velikih i važnih brojki stoji jedna od najpoznatijih humanitarnih organizacija Hrvatski crveni križ (HCK), iznimno aktivna članica ugledne Međunarodne federacije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.

Naš sugovornik, izvršni predsjednik HCK i član glavnog odbora svjetske federacije, Robert Markt skrenuo nam je pažnju da je u humanitarnoj operaciji na Sisačko-moslavačkoj županiji bilo uključeno više od 1.600 radnika Crvenog križa.

Podignuta ljestvica

U čak 18.542 slučajeva stanovnicima su aktivisti Crvenog križa pružili psihosocijalnu pomoć zbog doživljenog stresa i traume, brojnim stradalnicima i više puta. Posebna su priča volonteri HCK-a koji su nesebično pomagali sugrađanima i tako visoko podigli ljestvicu značaja i uloge volonterstva u Hrvatskoj uz bok s ekipama dobrovoljnih vatrogasnih društava (DVD), Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS), članova brojnih civilnih udruga, profesionalaca iz MUP-a i ostalih službi.

Prošlo je više od godinu dana od potresa na Baniji, HCK uložio je značajne kadrovske potencijale i pomoć u novcu i hrani za stradalo stanovništvo. Što nam govore ovi najnoviji podaci koje ste nam predstavili. Možete li nam objasniti s kakvim ste se problemima suočili na terenu?

– Da, brojke su doista značajne čemu treba dodati i više od 5.000 volontera koji su tijekom prošle i početkom ove godine bili uključeni u pomoć stanovništvu, bez obzira da li su volontirali dan-dva ili proveli mjesec dana i više.

Ono što treba posebno naglasiti jest da su mnogi od volontera bili i sami žrtve čiji su domovi stradali u potresu i to je nama jedna od važnih činjenica i specifičnost u odnosu na prethodne krizne situacije s kojima smo se suočili u dugogodišnjem radu.

Jednostavno, možemo zaključiti da ne postoji pandan ovakvom tipu organizacije kao što je HCK. Mi smo na području od 1.500 četvornih kilometara postavili organizaciju u roku od tri dana za što su nam mnogi rekli: »Ljudi, svaka vam čast!«.

U tih 72 sata operacije bilo je i mnogih ljudi koji su pokazivali prstom i vikali nam da ne valja ovo, ne valja ono. Rekli smo: »U redu, prihvaćamo svaku kritiku ako možemo nešto promijeniti, napraviti bolje. Idemo vidjeti što smo pogriješili i ispraviti u hodu.«

Međutim, u pitanju su bili pojedinci koji uopće nisu shvatili svu težinu katastrofe i ozbiljnost situacije s kojom smo se suočili. Praktički, mi smo gubili vrijeme da javno dokažemo kako su prigovori besmisleni i netočni umjesto da smo se fokusirali isključivo na pomoć u ovakvim situacijama.

Na koje konkretne prigovore aludirate?

– Bilo je prozivki da naši ljudi na terenu traže nekakve potvrde od građana da bi im se dala humanitarna pomoć. To je potpuno netočno. U takvoj kriznoj situaciji kao što je bila u Sisačko-moslavačkoj županiji uopće se nije gledalo, pogotovo u prvoj fazi, je li netko socijalno ugrožen ili mu je kuća srušena.

Svatko tko je došao do nas dobio je pomoć kakvu smo imali i kakvu smo mogli dati. Više od 100 tisuća ljudi, od oko 200 tisuća koliko je bilo zahvaćeno ovom katastrofom, primilo je neku vrstu pomoći od Hrvatskog crvenog križa, bilo u hrani ili psihosocijalnoj podršci.

Ako uzmete u obzir da su nam dolazili ljudi koji imaju više članova obitelji, obitelji s djecom onda možete zamisliti koliki je zapravo bio opseg i razmjer operacije pomaganja stradalom stanovništvu.

Osim toga, mi smo imali aktiviranu i našu Službu traženja, čak 3.629 evakuiranih ljudi koji su privremeno iselili diljem zemlje u smještaj kod rođaka, prijatelja ili u vikendice.

Preko naših lokalnih društava odradili smo i tu priču, distribuirali pomoć u gradove i mjesta gdje su se sklonili. Poslali smo pakete hrane računajući da ćemo rasteretili i te ljude, njihove znance i rođake koji su ih primili u smještaj.

Tako smo zapravo zaokružili organizaciju pomoći za sve stradalnike bez obzira gdje se trenutno nalazili.

Zajednički odgovor

Izvještaji s Banije nešto su se prorijedili. Kakva je tamo trenutno situacija s obzirom na hladne zimske uvjete i život ljudi u kontejnerskim naseljima?

– Mi smo tamo na dnevnoj bazi i za nas operacija pomoći stanovništvu i dalje traje u punom obimu i s punim fokusom. U proteklih godinu dana organizirali smo više od stotinu aktivnosti za stradale ljude, a osobito se trudimo olakšati svakodnevicu najmlađima.

Za njih organiziramo blagdansku podjelu poklona, razne igraonice i radionice, druženja… Baš smo nedavno tijekom zimskih praznika za djecu organizirali besplatno zimsko kino u Glini, Petrinji, Hrvatskoj Dubici i Hrvatskoj Kostajnici.

To djeci puno znači. Naš posao ima svoju težinu jer i kad prikupite pomoć i podijelite je ljudima ostaje ono veliko »ali« koje čujete od zahvalnih ljudi: »Ali, kad ćemo mi ući u svoje kuće?«. To nas ne ostavlja ravnodušnima iako smo, naravno, pripremljeni, obučeni za takve reakcije.

Svjesni smo da ti ljudi osjećaju jedan strah od budućnosti, neizvjesnost koja donosi sutrašnjica. Mi imamo dugogodišnje volontere koji su prošli edukaciju za psihosocijalnu podršku, a to je upravo ključno, osobni kontakt koji je potreban stvoriti, povjerenje da nisu sami i da postoji netko tko im pruža pomoć i razmišlja o njihovim potrebama.

Iz službenih izvještaja HCK-a stoji da je podijeljeno gotovo 52 milijuna kuna novčane pomoći stanovništvu na Baniji. Kako su ta sredstva raspodijeljena i iz kojih je sve izvora stiglo? Uostalom, kako se financiraju aktivnosti HCK-a s obzirom na neizvjesnost kritičnih događaja?

– Više od 51 milijun kuna pomoći podijeljeno je direktno stanovništvu. Bilo je 35 tisuća zahtjeva koje je nas stotinjak zaposlenika HCK-a u samo u tri tjedna obradilo.

Radili smo subotom i nedjeljom i u utrci s vremenom u tom obimnom poslu uključili sve raspoložive kadrove koje smo mogli, od računovodstva do pomoćnog osoblja, od tajnica do vozača i spremačica, sve u cilju da potrebni novac što prije stigne stradalnicima.

Najveći dio novca stigao je u roku od mjesec dana od potresa. Odgovorno tvrdim da ne postoji institucija koja je mogla obraditi preko 35 tisuća zahtjeva u tako kratkom roku. Vodili smo računa da je svaki je zahtjev pojedinačno provjeren i da ljudi dobiju obavijest, posebno u situacijama ako su u pitanju građani sa zaštićenim računima.

Osobno, ja sam ponosan što je HCK-a uspio u tome, što smo pridonijeti društvu najbolje što smo mogli. Pritom, ne bi htio umanjiti važnost ostalih organizacija i civilnog društva s kojima usko surađujemo.

Već u prvom tjednu od potresa okupili smo se u zajedničku koordinaciju kao zajednički odgovor na kriznu situaciju. Na taj način pokazali smo da u humanitarnom sektoru nema konkurencije jer su svi su jednako važni i mogu dali svoj obol u pomaganju sugrađanima.

Svi zajedno pokazali smo kolegijalnost i razum što, nažalost, na ovim prostorima i nije tako česta praksa. Rekli bi stari Latini »primus inter pares«, prvi među jednakima. Prvi smo bili jer smo na terenu imali najveću organizacijsku infrastrukturu, ali nikoga nismo zato smatrali manje važnim nego ravnima sebi.

Novac za stanovništvo stradale Sisačko-moslavačke županije prikupljen je putem raspisanog javnog apela i uplatama na račun HCK-a, a istovremeno i hrvatska Vlada otvorila je račun za pomoć pri čemu je prikupila dvostruko više sredstava.

Uplate na naš račun stizale su od građana, brojnih tvrtki, ali i građana iz inozemstva, stranih tvrtki, a za tu namjenu bio je otvoreni i donacijski telefonski broj.

​Inače, sama tekuća aktivnost HCK-a najviše je financirana od Međunarodnog crvenog križa čije članice funkcioniraju na prinicipu solidarnosti i dobrovoljne uzajamne pomoći. Pomaže se državama čije se stanovništvo u nekom trenutku našlo u nevolji.

Mi smo tako dobili pomoći iz Kine, SAD-a, a pogotovo i od naših prvih susjeda – Slovenije, BiH, Crne Gore…

U tom smjeru djeluje i zajednička inicijativa »Susjedi pomažu prvi« pa je po međunarodnom apelu za Hrvatsku primjerice Slovenija prikupila preko 150.000 eura, BiH gotovo 200.000 eura. To su doista značajna sredstva.

Strategija volonterstva

Spomenuli smo na samom početku volontere HCK-a čiji značaj dolazi do izražaja onda kada je najteže. O kakvom profilu ljudi je riječ i što ih motivira da se dobrovoljno aktiviraju za pomaganje sugrađanima?

– Ako govorimo o godištima to su ljudi, od tinejdžerske dobi pa sve do kasne umirovljeničke dobi. Kad su u pitanju mlađi, to su pretežito školarci koji su se susreli s Crvenim križem kroz učenja prve pomoći i krenula na natjecanja u prvoj pomoći u osnovnoj školi, a na sličan način aktivirali su se i srednjoškolci.

Kod studenata je najčešći okidač prilikom prvog iskustva dobrovoljnog darivanja krvi i susret s ljudima, vršnjacima koji su mnogi već treća generacija u obitelji koje daje krv. I tako priča krene, postaje im to važno u životu kao i navijanje za Rijeku, Dinamo ili Hajduk.

Što se tiče starije generacije, imate ljudi koji su se u nekom trenutku života osobno realizirali, profesionalno ili egzistencijalno i ušli u mirniju fazu života, a osjećaju potrebu da nešto učine za društvo, pa do onih sugrađana koji su prošli neka teška, traumatična životna iskustva pa i sami bili u situaciji da primaju pomoć.

Dakle svi oni s koji su se susreli s teškim prilikama u nekom trenutku života žele priliku da sebi dokažu kako su emotivno i mentalno pobijedili traume iz prošlosti, a uz to pomažu drugima koji su trenutačno u nevolji.

Tipično je za naše volontere da dolaze i odlaze, a o onda nam se ponovo vraćaju čim uhvate slobodnog vremena, dok dio njih odlazi u druge organizacije civilnog društva. To je normalno i očekivano i zato mi generalno podržavamo širenje volonterskog rada u Hrvatskoj, jer svaki volonter obogaćuje sebe i društvo.

I to je win-win situacija, u kojoj smo svi pobjednici. O tome smo baš pričali u prosincu povodom Međunarodnog dana volontera koji smo obilježili u Glini i zahvalili se našim volonterima.

Kad već govorimo o važnosti uloge volontera što se događa sa Strategijom razvoja volonterstva HCK-a koja datira iz 2017.?

– Mi smo sam upravo u datiranju nove strategije koja će uključiti volontere, a sama strategija volonterstva radi se na razini države i mi smo tu članovi radnih grupa koji zagovaramo razvoj. Imate veliki segment koji se može valorizirati kroz brojke.

Primjerice, u slučajevima rada dobrovoljnog člana Interventnog tima HCK-a koji pomaže u nekoj kritičnoj situaciji država ne mora dodatno platiti policajca ili nekog spasitelja. Naš je prijedlog i prije dvije godine bio da se radniku odnosno poslodavcu revalorizira izbivanje s radnog mjesta zbog volonterskog rada i to kroz porezni odbitak.

Nažalost, Porezna uprava za to nije imala sluha. I dalje smo u situaciji da volonteri rade u korist društva i stvaraju novu vrijednost tako da koriste svoj godišnji odmor. Nama samo preostaje inzistirat i dalje na promjenama, tim više jer i Hrvatska gorska služba spašavanja ima isti problem i vatrogasci iz dobrovoljnih vatrogasnih društava.

Mora se pronaći neko rješenje da u konačnici svi budemo na dobitku. Tada će takva strategija imati pozitivan učinak na razvoj volonterstva. Što nam znači parola da trebamo poticati razvoj volonterstva ako je ono ograničeno na godišnji odmor radnika?

Uostalom, kako možete računati da će i naredne godine neki volonter ponovno »žrtvovati« svoj godišnji odmor ?

– Upravo tako, to je ono na što upozoravamo. Sada mogu reći – skidam kapu našim volonterima – i doista nas boli kad čujemo da se nešto loše priča o njima i po društvenim mrežama i objavljuje da pomoć nije dostavljana na vrijeme.

Budimo realni, ako je neki mladi volonter došao iz Dubrovnika, ne očekuje se da će odmah znati gdje su Majske Poljane, a kamoli da imaju lijevi i desni krak naselja. O stanju cesta i zaraslih puteva da i ne govorim.

I to su situacije s kojima smo se suočavali. Mi smo 13 i pol mjeseci tamo na terenu i ostajemo koliko god bude trebalo. Spomenuo bi podatak da smo u sklopu akcija u Sisačko-moslavačkoj županiji u ovih godina dana očistili 838 bunara.

To nam govori da je isto toliko obitelji dobilo priliku i šansu da žive i imaju stoku. Dakle, pitka voda i domaće životinje, to vam je ključ ostanka tih ljudi na svojoj zemlji, uostalom, ako hoćete i demografske politike.

Veliki broj bunara morali smo čistiti i više puta jer se mijenjala struktura tla. To je radila naša Služba za djelovanje u kriznim situacijama, a za to su nam i u budućnosti potrebni donatori jer takav težak posao rade educirani ljudi, ali suočeni s opasnošću od podzemnih plinova.

Rijetki su koji mogu raditi ovaj posao i to po mizernoj mjesečnoj plaći od 4.500 kuna. Želimo da to bude dugoročni plan jer bi smo riješili problem nedostatka pitke vode koja se također dostavljala kroz kanale pomoći.

Pomoć i migrantima

Ne bi htjeli zaboraviti na situaciju migrantske krize s obzirom da se i HCK brinuo o migrantima i azilantima, pa i danas. Kako ste pomogli tim ljudima u nevolji koji su prečesto meta beskrupuloznih kvalifikacija?

– HCK još je u rujnu 2015. godine bio među prvima koji je dočekao prvi val – tada je u zemlju u samo prvoj noći krize ušlo 13.500 ljudi. Mi smo organizirali i dostavili hranu, peciva, vodu, voće i praktički se otada bavimo posljedicama ove krize.

Prema zadnjim podacima u Prihvatnom centru Porin je 21 naš djelatnik, a prisutno je 350 tražitelja azila. Ova je sadašnja faza specifična jer migranti zapravo ne žele ostati u Hrvatskoj i ako im se odobri azil te ponuđeni proces integracije koje mi provodimo.

Oni jednostavno odlaze iz Hrvatske i idu najviše u Njemačku, među ostalim jer su u inozemstvu i značajne zajednica njihovih sunarodnjaka. S malobrojnima koji ostaju u Hrvatskoj radimo s ljudima kojima znamo imena i prezimena.

To je velika privilegija za nas, pokušavamo im organizirati život, različite popratne aktivnosti, radionice i slično i prije nego dođe odluka o azilu. Onima kojima se odobri ostanak u Hrvatskoj u procesu integracije država plaća dvije godine stambeni prostor, a oni su za to vrijeme dužni naći posao.

HCK-a se u tom segment također uključuje jer imamo među ostalim i dogovore s Hrvatskom udrugom poslodavaca da im se pomogne u nalaženju posla i nalaženju budućnosti u Hrvatskoj.

Uz aktivnosti vezane za područje pogođeno posljedicama potresa i migrantsku krizu, mi imamo i ove naše redovne aktivnosti pomaganja socijalno ugroženima u svim krajevima zemlje.

U ovom trenutku zapošljavamo više od 2.000 gerontodomaćicama koje odlaze u teško dostupna naselja. Starijima i nemoćnima pružaju pomoć u čišćenju kuće, cijepanju drva, nabavci i dopremi hrane, kuhanju, kao i kroz psihosocijalnu potporu.

U našim socijalnim samoposlugama nećete naći prazne police, a svi korisnici socijalne pomoći, primatelji zajamčene naknade uvijek mogu doći kod nas po pomoć, bilo da se radi o hrani ili higijenskim potrepštinama. To namjerno ističem jer je i to dio našeg uobičajenog posla koji nije prestao s kriznim događajima.

Povezanost i solidarnost

Jesmo li još uvijek zadržali humanost i da nije nestala potreba za solidarnošću na prostoru regije?

– Uvjeren sam da su povezanost i solidarnost među ljudima na ovim prostorima jake, upravo kroz humanitarnu dimenziju. Još uvijek je puno obiteljskih i prijateljskih veza među susjednim državama i postoji ta emocija koja u kritičnim trenucima dolazi do izražaja.

Koliko su ljudi na ovim prostorima doista bili solidarni pokazao je i zagrebački potres, petrinjski, ranije i kriza poplavljene Gunje, kao i migrantska kriza. Svjedočili smo koliko empatije postoji među nama uz one neke kritične trenutku kada zavlada strah među običnim ljudima.

Kad su ljudi bježali, imali smo situaciju da kolone vozila humanitarne pomoći nisu mogli proći cestama, no to je bila panika. No, kad u konačnici stavite sve u kontekst, o humanosti i solidarnosti dovoljno govori podatak da jedna mala zemlja kao što je Hrvatska za pomoć stanovništvu Sisačko-moslavačke županije prikupila dva eura po glavi stanovnika.

Ako to usporedite s nekim velikim zemljama i tamošnjim nacionalnim organizacija Crvenog križa, teško da će te pronaći sličan podatak ili ih je jako malo.