O COVID potvrdama i diskriminaciji

U emisiji je između ostalog odgovorila na pitanje – je li prema njenom mišljenju uvođenje COVID potvrda kršenje ljudskih prava?

Na pitanje je li po njoj diskriminacija kada ljudi dobivaju otkaze na temelju svog otpora cijepljenju, odnosno testiranju, odgovara da je to sugestivno jer ne postoji obveza cijepljenja.

– To je naša slobodna volja, hoću li se ja cijepiti li ne. I nama COVID potvrda to omogućava. Mogu se cijepiti, ili sam preboljela, ili se mogu testirati. Nitko se ne mora cijepiti, svi se možemo testirati. Znači imamo apsolutnu mogućnost izvršiti – bilo svoju radnu obvezu, bilo doći na posao, bilo dobiti uslugu, samo se moramo testirati, kazala je.

Diskriminacija je različito tretiranje različitih ljudi, nastavlja.

– Da biste ostvarili neku uslugu, čuli smo – ili ste cijepljeni ili ste preboljeli ili ste testirani. Ovaj drugi nije ništa od toga. Zalažu li se oni da se ne morate ni cijepiti ni testirati? Za što se zalažu? Da se ne mora nitko testirati ili da se moraju svi testirati? – pita i pojašnjava kako jednako postupanje znači – testiraju se svi li nitko.

Može li jednom u budućnosti na sudovima “pasti” činjenica da je netko dobio otkaz na temelju toga da se nije htio testirati? Možemo tvrditi da je mjera u redu, ali se svejedno možemo pitati – smijemo li dobiti otkaz?, kaže Barić.

– To su dvije različite stvari. Moje mišljenje u ovom trenutku je da, ako imate radni odnos u kojem ste vi sklopili ugovor o radu, ali ne možete doći na posao jer je država propisala određenu obvezu i ne dolazite na posao zbog toga, definitivno kršite postojeći propis Republike Hrvatske. Vi ne možete reći “meni se taj propis ne sviđa i zato ga ja neću primjenjivati”, pojašnjava.

Smatra da bi trebalo u posebnom zakonu napisati koje su moguće radno-pravne sankcije.

– Ali isto tako mislim da je prema dosadašnjim propisima moguće dobiti otkaz jer vi niste izvršili svoju radnu obvezu – jer niste poštovali propis koji je na snazi u republici Hrvatskoj. Ponavljam – i testiranje vam je dovoljno da izvršite svoju radnu obvezu, dodaje.

Na pitanje hoće li se njeno mišljenje promijeniti u slučaju da testiranje više ne bude besplatno, kaže:

– Je li testiranje besplatno ili ne je stvar mogućnosti koje država ima. U svakom slučaju smatram da ono mora biti jednako dostupno svima. Ali nije čak ni važno što ja mislim. Važno je spomenuti jednu stvar koju nitko ne spominje: a to je da postoji rezolucija parlamentarne skupštine Vijeća Europe 2383 iz lipnja ove godine. Oni se pozivaju često na rezoluciju 2361. No rezolucija 2383 je upravo rezolucija o uvođenju COVID potvrda koja kaže: može se uvesti COVID potvrde, možete imate cijepljenje, oboljenje, testiranje, i morate uzeti u obzir razliku između rizika onih koji su cijepljeni i onih koji su samo testirani, to izričito piše u toj rezoluciji, napominje.

– Moramo biti svjesni da svi imamo ljudska prava, ali isto tako i obveze i odgovornosti. Država ima isto tako obvezu zaštititi ne samo naše ljudsko pravo na slobodu, nego i naše pravo na zdravlje i također pravo svih na jednaku zdravstvenu zaštitu. Dakle, piše u Ustavu “država nešto mora poduzeti”. I sada dolazimo u situaciju u kojoj se pitamo – koje državno tijelo i na koji način to može poduzeti? Logičan je odgovor da bi trebao Sabor svojim zakonima ograničavati ljudska prava. Morate biti međutim svjesni da Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti postoji i prije nego što se COVID ukazao u našim životima. Po zakonu koji je postojao prije, ministar zdravstva je bio ovlašten poduzimati određene mjere – i karantenu , i ograničavati javno okupljanje i sprječavati putovanje u neke države, odnosno zaustavljati na granici, kaže i dodaje da su te mjere već bile upisane u zakonu.

– U trenutku svjetske pandemije shvatilo se da možda nije dobro da takvu odluku donosi jedan čovjek, nego jedno kolektivno tijelo, pa smo se odlučili za Stožer civilne zaštite. To je onda upisano u zakon kao novo ovlašteno tijelo. Je li to bilo najbolje rješenje? To je druga stvar. Međutim mi smo krenuli tim putem, kazala je dodavši kako se svrstavala u one ustavne pravnike koja su se zalagali za to da priča krene drugim, ozbiljnijim putem,za se krene u nekakvu vrstu proglašenja izvanrednog stanja.

– To je u Hrvatskoj moguće. Doduše u Ustavu nigdje nećete naći riječ “izvanredno stanje”, ali u nekim situacijama poput ratnog stanja, elementarnih nepogoda, ovo bi možda spadalo u elementarnu nepogodu. Posljedica toga bi bila da se zakoni kojima se ograničavaju ljudska prava trebaju donositi dvotrećinskom većinom. I to je – ako gledate usko, pravno, tehnički – jedan dosta dobar put – jer stalno tražite konsenzus dvotrećinske većine. Ali dvotrećinska većina i izvanredno stanje u travnju, odnosno ožujku 2020., je značilo izvanredno stanje pred izbore, što bi značilo da je Sabor bio u mogućnosti da produži svoj mandat i mi bismo i danas imali iste saborske zastupnike koje smo imali 2020. godine.To je bila opasnost. Drugo – kad će nama prestati izvanredno stanje? Jer bi do sada još uvijek bili u izvanrednom stanju. Bilo je razloga i ovakvih i onakvih. Odlučili smo se ne ići kroz izvanredno stanje.

Zakon daje ovlast Stožeru da donosi sigurnosne mjere koje su potrebne, između ostalog i ovu mjeru, koje donosi temeljem znanstvenih spoznaja, nastavlja dalje.

– Svi smo u ovome zajedno. Nema ovdje nekoga tko pokušava nekoga zeznuti, nego pokušavamo učiniti najbolju moguću stvar. Ja i dalje mislim da bi bilo bolje donijeti nove izmjene i dopune zakona o zaštiti pučanstva kako bismo sankcije propisali zakonom. Je li to otkaz, suspenzija, je li to sankcioniranje onih koji ne žele provoditi mjere – to je drugo. Ali donošenje propisa trenutno temeljem postojećeg zakona kao ovlasti je u redu, a onda možemo ići na sadržaj, kaže.