Proglašavanjem epidemije koronavirusa sredinom ožujka ove godine dalo se velike ovlasti Nacionalnom stožeru civilne zaštite, a političke institucije Vlade i Sabora izgurane su u drugi plan. Svaki dan dva puta dnevno građani su gledali i slušali presice, a Nacionalni stožer je donosio jako bitne odluke.

Na početku se samo dio stručnjaka i javnosti pitao je li u cijeloj priči sve u skladu sa zakonima, odnosno Ustavom, a kako je vrijeme odmicalo, sve je više bilo onih koji su dovodili u pitanje i odluke Nacionalnog stožera i stavljali ih u kontekst dnevne politike, točnije u kontekst HDZ-ove vlasti.

Namnožilo se puno pitanja, a odgovore na njih pokušali smo pronaći u razgovoru s prof. dr. sc. Sanjom Barić, predstojnicom Katedre za ustavno pravo Pravnoga fakulteta u Rijeci.

Kriza koju je izazvala pandemija koronavirusa blokirala je hrvatsko društvo od sredine ožujka pa do kraja travnja ove godine. Je li u nešto više od dva mjeseca došlo do ustavne krize s obzirom na neke dvojbene odluke Nacionalnog stožera Civilne zaštite?

– Pravilnije je govoriti o iznimno izazovnoj situaciji za koju je naš Ustav zapravo dobro pripremljen i nudi rješenja. O ustavnoj krizi govorimo kada se ustavni okvir krši, ne nalaze rješenja ili narušavaju ustavna načela, odnosno kada se konkretna situacija na terenu zbog političkih ili drugih razloga premetne u »neregularnu utakmicu« podložnu arbitrarnom djelovanju na rubu ili izvan ruba ustavnog graničnika, a sve to pogonjeno općom nespremnošću ozbiljnog shvaćanja ideje i svrhe ustavnosti kao temeljne društvene paradigme. Imajući to na umu, možemo promotriti konkretno djelovanje i konkretne odluke Nacionalnog stožera. Naša prva reakcija jest da su svoj osnovni posao odradili i odrađuju vrlo dobro, čak i odlično. Zaraza je kontrolirana, broj oboljelih je zapravo mali, zdravstvena katastrofa razmjera kojih smo svjedočili u pojedinim državama je spriječena, osjećamo se poprilično sigurno. Uz to, jasno nam je da je teško predvidjeti tijek budućih zbivanja i ponašanje virusne zaraze, shvaćamo težinu odlučivanja u takvoj situaciji.

No bez obzira na sve rečeno, kao ustavni pravnik ne mogu iskazati zadovoljstvo izborom formalnog okvira djelovanja, kao i sadržajem pojedinih odluka. Djelovanje Nacionalnog stožera doista jest bilo izvan zakonskih okvira, što je kasnije Hrvatski sabor izmjenom relevantnih zakona i ispravio. Ostaje upitno formalno funkcioniranje unutar ustavnog okvira predviđenog za redovito stanje, a razvidno je da smo cijelo ovo vrijeme u izvanrednom stanju izrijekom predviđenom u čl. 17. našeg Ustava (»velike prirodne nepogode«) koje bi nalagalo uporabu dvotrećinskog odlučivanja Hrvatskog sabora u situacijama ograničavanja ljudskih prava.

Naravno, čitatelj sada može pomisliti kako su u pitanju finese upitnog karaktera, no zbivanja u okolnim državama, kao uostalom i zbivanja u nas pokazuju da nipošto ne smijemo zaboraviti na pravilnu ravnotežu između zahtjeva za sigurnošću i očuvanjem zdravlja, s jedne strane, te općim jamstvima ljudskih prava i gospodarskim čimbenicima s druge strane. Mislimo li mi doista da odluke o ograničavanju ljudskih prava ovakvih razmjera smiju biti u rukama neizabranog tijela, stručnog tijela, ali tijela koje ne podliježe parlamentarnom nadzoru? Nismo li trebali očekivati barem ugradnju dodatnih osigurača u »ovlašćujuće zakone«? Isto tako, kada pogledamo pojedine odluke novijeg datuma, mislim na razdoblje tzv. relaksacije mjera od kraja travnja na ovamo, vidimo da su neke od njih ne samo pravno, već i logički neutemeljene.

Važna upozorenja

Građani, ali i politički akteri gotovo su bespogovorno postupali po odlukama Nacionalnog stožera, a jedan od rijetkih koji je upozorio na mogućnost neustavnih odluka bio je ustavni sudac Andrej Abramović. On je to javno napravio i bio je izložen svojevrsnom linču. Što mislite o njegovom istupu?

– Prethodno je pitanje naše opće razumijevanje položaja ustavnih sudaca. Naime, najviše kritika bilo je upućeno na činjenicu da se uopće neki sudac oglasi o nekom pravnom pitanju. Ustavni sud nije dio sudbene vlasti, nije sud u smislu podjele vlasti. Suci Ustavnog suda smiju izražavati svoja promišljanja, a posebno kada je riječ o stručnoj analizi i objavi stručnog rada. Promatrajući sadržaj njegovog rada složila bih se s 95 posto njegove raščlambe i ocjene. Tu su iznesena vrlo važna upozorenja i ukazalo se na konkretne probleme s ustavnošću i zakonitošću funkcioniranja Nacionalnog stožera, ali i države općenito u situaciji pandemije.

Ispostavilo se da su gotovo svi članovi Nacionalnog stožera ili u HDZ-u ili su bliski HDZ-u. Je li riječ, kada se danas pogleda, o političkom ili stručnom tijelu koje je dva mjeseca određivalo svaki korak našega života?

– Posebni problem s kojim se suočavamo jest činjenica, na koju nismo mogli utjecati, da je 2020. godina redovitih parlamentarnih izbora. Upravo zbog tog konteksta postaje nam jasnija problematičnost djelovanja Nacionalnog stožera u razdoblju u kojem smo ostali bez redovitih tijela: Hrvatski sabor se samoraspustio, izbori su raspisani, Vlada RH postala je tehnička. Ili vrlo jasno: mi trenutno nemamo demokratski legitimirano tijelo koje nadzire Nacionalni stožer. Kada to dovedemo u vezu s recentnim konkretnim odlukama, naša prvotna ocjena o radu ovog tijela postaje manje pozitivna, a više politička u negativnom smislu.

Ustavni sudac Abramović ocijenio je da je zastrašujuće sve raširenije mišljenje da u slučaju izvanrednog stanja Sabor više ne djeluje. »Kakve će posljedice takvog postupanja biti u odnosu na borbu s epidemijom? Ne znam kazati i ne usudim se prognozirati. Ali da će posljedice biti loše u odnosu na ustavom zajamčena ljudska prava – to sam sasvim siguran. Već je izigravanje važećih i zakonskih normi, pravna nesigurnost, stvaranje uvjerenja u javnosti da sve može »i ovako i onako« udar na ljudska prava samo po sebi. Na žalost, ima i praktičnih, već vidljivih posljedica. Pod krinkom brige za građanstvo uvode se mjere koje sasvim sigurno krše ljudska prava. Nezakonito ili metazakonito«, napisao je ustavni sudac Abramović. Iz današnje perspektive kada je pandemija pod kontrolom njegove riječi bi trebale zabrinuti svakog građanina. Što mislite o njegovoj ocjeni?

– Vrlo je jednostavno pasti u zamku kratkovidnog razmišljanja poput »epidemiološki smo dobro zbrinuti, Nacionalni stožer čine stručni ljudi, razumni ljudi, pa zašto se njihov rad kritizira ili napada, sve su to dokone priče«. I tu činimo osnovnu pogrešku: ustavna paradigma modernih država počiva upravo na razumijevanju ljudske prirode i shvaćanju da »svaka vlast korumpira, a apsolutna vlast apsolutno korumpira«. Ili vrlo jednostavno: pravila moraju biti takva da ne ovise o razumnosti nositelja pojedine funkcije. Ograničenja, posebno formalne naravi (procedure, postupci) postoje kako bismo osigurali jamstva demokratskog odlučivanja i ljudskih prava. Još konkretnije: mogu nam se sviđati baš sve odluke, ali samo to što su one bez nadzora predstavlja problem, a kamoli i konkretni njihov sadržaj.

Je li pandemija s kojom su suočeni upozorila na tako lako odricanje od prava na slobodu čim se pojavi strah za život i je li Hrvatska vlast, točnije premijer Andrej Plenković, pokazala zabrinjavajuće autoritarne tendencije kao što je slučaj s Mađarskom?

– Daleko je Republika Hrvatska od primjera i situacije u Mađarskoj, međutim rekla bih, više zbog razumnosti naših nositelja vlasti, a manje zbog dosljednog provođenja ideje ustavnosti i zakonitosti. Drugim riječima, čini mi se da smo prije svega sretni, a ne ustavnopravno dosljedni. Složit ćemo se, sreća ne smije biti ono na što se pretjerano oslanjamo u organizaciji državne vlasti, a svakako ne u vrijeme ovakvih izvanrednih situacija. Isto tako, ne smijemo podcijeniti snagu vlastitog straha, to je situacija u kojoj smo spremni pristati na svašta, a poslije…? Školski primjer najgoreg »poslije« – koje ne zazivam, samo na to podsjećam – je Hitler ili Guantanamo, odnosno iz pop-kulture Emperor (Star Wars) ili Samaritan (serija Person of Interest).

Sanja Barić / Foto: M. GRACIN

Kršenje je kršenje

Predsjednik Zoran Milanović na obljetnici obilježavanja akcije Bljeska napustio je komemoraciju zbog ljudi koji su imali majice HOS-a s natpisom »Za dom spremni«. Što mislite o njegovom postupku i što treba napraviti s tim Za dom spremni, te kako komentirate ponašanje premijera Andreja Plenkovića i njegove vlade u vezi s tim?

– Izborna godina uvijek je obilježena postupanjima koji mogu ukazivati na predizborno razmišljanje. Međutim, valja jasno reći: navedeni je pozdrav suprotan slovu i vrijednostima Ustava RH. Nesumnjivo je neustavan i to je dosljedno utvrđeno u 4 dosadašnja slučaja koja su se našla pred Ustavnim sudom RH. Mi kontinuirano živimo u atmosferi stvaranja iluzije i magle, ponašajući se u vezi s time kao da postoje pravne dvojbe i sumnje. Da, postoji famozni Dokument Dijaloga kojeg je iznjedrilo Vijeće za suočavanjem s prošlošću (skraćeni naziv) u kojem je navedeno da bi uporaba ovog pozdrava trebala biti dopuštena u situacijama pijeteta prema preminulim pripadnicima HOS-a. Radi se o dokumentu preporuka vlastima, a ne pravnom dokumentu. On nema obvezujuću snagu. Ustav ima, zakoni imaju. Stoga ne možemo dovoditi na istu razinu argumentacije pravno obvezujuće dokumente i preporuke za daljnje razmišljanje i promišljanje. Što učiniti? Ujednačiti praksu, a po potrebi i jasno izmijeniti neke zakone.

No, u svakom slučaju zauzeti jasan stav koji nije samo »za lijepo vidjeti«, za prigodne govore i usmena očitovanja, već jasno od vrha državnog aparata do dna jednoznačno provesti neprihvatljivost i neustavnost takvog pozdrava. Uz napomenu: postojanje udruge s takvim pozdravom u nazivu i dosadašnja praksa ne postaje ustavna samo zato što se do sada nije zaustavila. Kršenje je kršenje, ne može se stvoriti običaj koji je protivan Ustavu RH. To svaki student prava zna. Zapitajmo se, zar se doista obrana dostojanstva i zasluga sudionika Domovinskog rata svodi na tvrdoglavo inzistiranje na neustavnom pozdravu? Smatramo li da postoji itko u ovom društvu koji se treba i smije ponašati suprotno Ustavu RH?

Jedna od mjera Nacionalnog stožera bila je zabrana rada nedjeljom jer je kao riječ o epidemiološkoj odluci. U isto vrijeme održavaju se mise u crkvama. Što mislite o takvoj odluci?

– To jest primjer jedne od najupitnijih odluka Nacionalnog stožera. Pogrešno se u društvu raspravlja treba li zabraniti rad trgovina nedjeljom na način da se ova odluka Nacionalnog stožera tretira ovisno o tome koji stav osobno zastupate. Svaka odluka državnog tijela mora biti rukovođena načelom razmjernosti tj. pitamo se da li je dotična mjera primjerena i nužna za postizanje legitimnog cilja. Drugim riječima, ja mogu osobno smatrati da nedjeljom trgovine ne trebaju raditi, ali pitanje je koje tijelo, u kojem postupku i s kojim detaljima (iznimkama) može donijeti takvu odluku. A to svakako nije Nacionalni stožer, već Hrvatski sabor. Ono što dodatno obilježava ovu odluku jest da je ona posve nelogična, a time i nerazmjerna, odnosno neprikladna i nije nužna.

Je li sve u redu s ustavnim okvirom predstojećih parlamentarnih izbora s obzirom da će se oni održati u politički nimalo poticajnoj atmosferi straha i mjera zbog pandemije koronavirusa?

– Svakako nije idealna situacija, ali ona predstavlja najmanje zlo od tri moguće situacije. Druga mogućnost bila je da se Hrvatski sabor raspustio u neprikladno vrijeme, pa da se situacija pogorša i time onemogući odvijanje izbora, a to nas vodi u izvanredno stanje gdje državom rukovode predsjednik RH i premijer tehničke vlade. Svakako, najgora opcija. Treća mogućnost je bila da se čeka jesen, zima, a ako ni tada uvjeti ne budu dobri ili još gori, da trenutni saziv Sabora proglasi izvanredno stanje i time produži svoj mandat, teoretski ad infinitum, u stvarnosti dok se situacija potpuno ne normalizira. Potpuna normalizacija je nepredvidljiva budućnost, moguće tek 2022. godine. Zbog svega toga, rekla bih da je ovo bila razborita odluka, a sve osnovne premise održavanja izbora su očuvane. Otvorene su međužupanijske granice, kampanja se može odvijati, vjerojatno će se i javna okupljanja liberalizirati. Bolje od ovoga teško da možemo očekivati, predvidjeti situaciju na jesen ili zimu vrlo je teško. Ako bude bolje, odlično, ako ne, ovo je najmanje loše. Treba nam novi saziv Hrvatskog sabora s jasnim legitimitetom za sve buduće gospodarske i ine mjere.