ZAGREB – Hrvatski sabor nastavlja u četvrtak sjednicu raspravom o o prijedlogu zakona o mirnom rješavanju sporova kojim se želi ubrzati postupke i rasteretiti sudove od onih predmeta u kojima je moguće spor riješiti mirnim putem.

Prijedlog novog zakona predviđa osnivanje Centra za mirno rješavanje spora sa sjedištem u Zagrebu.

Centar će biti javna ustanova koja će poticati mirenje, akreditirati institucije za mirno rješavanje sporova, voditi Registar medijatora i procjenitelja, akreditirati programe edukacija za pojedine vrste sporova, provoditi stručno osposobljavanje i usavršavanje medijatora i procjenitelja te na zahtjev stranke imenovati osobe koje će provoditi postupak mirnog rješavanja spora.

Centar će imati podružnice u Osijeku, Rijeci i Splitu.

Očekivani početak rada Centra za mirno rješenje sporova kao javne ustanove i tri podružnice je lipanj ove godine.

Novim zakonom uvodi se i obaveza strankama da prije pokretanja parničnog ili drugog postupka pokušaju riješiti spor mirnim putem.

Ako prethodno nije proveden postupak mirnog rješavanja spora, sudovi će kod pokretanja parnica uputiti stranke da u roku od osam dana poduzmu radnju u cilju mirnog rješavanja spora. Postupak medijacije dovršit će se u roku od 60 dana.

Zakon o mirnom rješavanju sporova jedan je od indikatora Nacionalnog plana oporavka i otpornosti koji se donosi radi unaprjeđenja sustava mirnog rješavanja sporova u Hrvatskoj. Mirno rješavanje sporova kao alternativa dugotrajnim sudskim postupcima građanima osigurava pravnu sigurnost, postizanje dogovora u brzom i jeftinijem postupku. Građani, uz pomoć medijatora, lakše, učinkovitije i brže dolaze do rješenja.

Sabor će raspraviti i  izmjene Zakona o vodama kojima se poboljšava pristup pitkoj vodi za sve stanovnike, a posebno za ranjive i marginalizirane skupine.

Uvodi se i obaveza procjene gubitaka vode u sustavima javne vodoopskrbe,  u svrhu smanjenja gubitaka na prihvatljivu razinu, kao i obaveza procjene rizika od onečišćenja vode namijenjene za ljudsku potrošnju. To uključuje identifikaciju opasnosti i opasnih događaja (izvora onečišćenja), a sve u cilju zaštite zdravlja ljudi od potencijalnih štetnih učinaka uslijed konzumiranja takve vode.