hoto: Slaven Branislav Babic/PIXSELL
Kročimo šume da prodajemo trupce, a ne događa se sistematsko pošumljavanje. Tlo bez zelenila se suši i ono onda djeluje kao beton”, objasnila je Runko Luttenberger
povezane vijesti
Lidija Runko Luttenberger, okolišna inženjerka te profesorica na politehnici Sveučilišta u Rijeci, gostovala je na Televiziji N1 i komentirala hrvatski sustav zaštite od poplava.
“Za klimatske promjene znamo više desetaka godina i one uistinu utječu na vodene cikluse, ali postoje procesi poduzimanja prventivnih mjera da barem ublažimo efekte. Ne bi rekla da imamo dobro postavljen sustav obrana od poplava. Postoji jedna činjenica koju svi prešućuju. Prije desetak godina analizirala sam aktivnost Hrvatskih voda. Godine 1995. došlo je do privatizacije onog sektora vodoprivrede koji se bavi poplavama. Privatni sektor nije zainteresiran za obranu od poplava jer tu nema zarade. Rijeke su izgubile prostor za širenje”, rekla je Runko Luttenberger.
Objasnila je i kako se betonizacijom korita rijeka, a što je kod nas uobičajena praksa, kada krenu velike padaline rijeka se iz tog korita izlijeva.
Smatra i kako izgradnja nasipa može samo djelomično riješiti problem s poplavama.
“Prvo bi trebali donijeti politiku zaštite vegetacije. Nemilice uklanjamo zelenilo i šume da bi nešto gradili. Svi vidimo kako zelene površine nestaju i na tom prostoru se grade prilazne ceste i trgovački centri. Tlu uzimamo moć propusnost. Naša politika prema prirodnom kapitalu ne postoji. Nadalje, kročimo šume da prodajemo trupce, a ne događa se sistematsko pošumljavanje. Tlo bez zelenila se suši i ono onda djeluje kao beton”, objasnila je Runko Luttenberger.
Pita se i zašto regulatori dozvoljavaju takve gradnje i prekomjerno krčenje šuma.
“Primjerice, vodeni val koji je došao u Karlovac možda je uzrokovan gradnjom negdje drugdje. Hrvatska nikada nije donijela nacionalni plan korištenja zemljišta, kao ni plan prostornog razvoja da bi dobili okvire gdje se i kako smije gradit”, zaključila je Lidija Runko Luttenberger.
