U posljednjih godinu dana otkako je našim životima počeo upravljati koronavirus naziva SARS-CoV-2 zbog kojega je u pojedinim razdobljima »zaključan« bio gotovo cijeli svijet, često se spominjao tzv. »švedski model« ili »švedski put«.

Ova skandinavska zemlja izabrala je, naime, vlastiti način borbe protiv pandemije koji se temelji na jednostavnoj ideji: ako se pozivate na zdrav razum stanovništva, umjesto da ljude prisiljavate na ograničenja, dugoročno prihvaćanje mjera će biti veće. Dakle, nema obvezujućih pravila, već se pandemija pokušava staviti pod kontrolu prije svega preporukama stanovništvu.

Pridržavaju li se zaista Šveđani i oni koji žive u toj zemlji preporuka te kako funkcionira studentski život, ali i ugostiteljstvo u takvim uvjetima, iz »prve ruke« ispričala nam je Dražičanka Romana Crgol koja je, nakon završenog Pravnog fakulteta u Rijeci, upisala novi studij na Sveučilištu u Lundu, gradiću na samom jugu Švedske, a studentski budžet popunjava radom u talijanskoj piceriji La Cucina, nadaleko poznatoj po autentičnoj napuljskoj pizzi koju pipremaju picajoli podrijetlom iz Napulja.

Poslušna nacija

Posljednje četiri godine, koliko je u Švedskoj, ljetne sezone provodila je u Visbyju, pitoresknom gradiću na Gotlandu, najvećem švedskom otoku gdje je također radila kao konobarica u jednom talijanskom restoranu. No, pandemija je to promijenila.

– Od početka pandemije, svi smo slušali o tzv. švedskom pristupu koronavirusu, a ja sam se konačno bila u prilici uvjeriti u (ne)istinitost medijskih napisa te funkcionalnost preporuka, a ne restrikcija. Gotland obično vrvi turistima, što švedskim, što stranim. Protekle godine nisam znala što očekivati, a nije ni moj poslodavac. Ali kako i bi? Naime, srce sezone dočekali smo s vidnim manjkom broja osoblja.

Pretpostavka je bila da će zbog pandemije ljeto proteći relativno mirno. Naprotiv, sve je vrvjelo gostima, s obzirom na to da su Šveđani preporuku da ne napuštaju zemlju u svrhu sprečavanja širenja koronavirusa ozbiljno shvatili te su se svi mahom uputili upravo na Gotland i slične švedske turističke destinacije. Ugostiteljstvo je cvalo s obzirom na to da su Šveđani, »poslušna« nacija, iznimno ozbiljno shvatili vladine preporuke. Naime, većina je Šveđana odlučila zamijeniti uobičajene ljetne turističke destinacije poput Španjolske ili Tajlanda – Švedskom. Ljetna sezona je bila odlična, činilo se kako se pandemiji nazire kraj.

Brojke su se pomalo spuštale u čitavoj Švedskoj, ali i svijetu, te se činilo kako će ubrzo sve biti u redu, kako će se situacija vratiti u »normalu«, priča nam Romana, koja je, među brojnim poslovima koje je radila tijekom studiranja u domovini, između ostaloga, šest mjeseci provela i kao naša kolegica u Novom listu. Iako sada, kaže, uglavnom piše akademske tekstove, zaželjela se malo i novinarskog rada pa je, kako bi nam predočila situaciju u Švedskoj, o razmišljanjima porazgovarala i sa svojim poslodavcem i kolegama u pizzeriji La Cucina u Lundu.

Zbunjujuće preporuke

S Enisom Idrizijem, vlasnikom picerije, razgovarala je o trenutnoj situaciji u ugostiteljstvu u Švedskoj, grani koja je i tamo najočiglednije pogođena koronavirusom. Nikada, rekao joj je, neće zaboraviti jednu naizgled beznačajnu srijedu u ožujku: »Na večernjim vijestima se pojavio švedski premijer, Stefan Lövfen. Istaknuo je kako se koronavirus pojavio i u Švedskoj. Situacija se promijenila preko noći. U četvrtak je restoran bio potpuno mrtav«, ispričao je Romani Enis.

Takva situacija, nasreću, nije dugo potrajala, iako je posao pao, restoran je i dalje uspio poslovati »na nuli«. U Švedskoj nikada nije bilo lockdowna, ali Enis priznaje kako je u početku bio zabrinut kako će se i Švedska zatvoriti. Napominje i kako su preporuke donesene u ožujku bile, u najmanju ruku, zbunjujuće.

»Nitko nije razumio što se točno smije, a što se ne smije. Smiješ imati određeni broj stolova u restoranu, ali uz poštovanje socijalne distance. Ali nitko nam mjesecima nije pojasnio kolika zapravo treba biti socijalna distanca. Metar ili dva?«, ispričao joj je Enis.

– Vlada je tek u lipnju, neposredno prije ljetne sezone, pojasnila preporuke. Ljetna sezona je protekla iznimno dobro i u Lundu. S druge strane, kada je ljetna sezona minula, ja sam kroz cijeli rujan i listopad radila četiri dana tjedno u restoranu. Sve se činilo u redu. U međuvremenu se ostatak Europe spremao za novi lockdown. Krajem listopada sve se promijenilo i u Švedskoj. Švedska vlada je sama počela kritizirati švedski pristup, vjerujem djelomično i zbog kritika koje su primili od Europe i svijeta. Prva restrikcija, a ne preporuka, nametnuta je početkom studenoga – zabrana točenja alkohola u ugostiteljskim objektima nakon 22 sata.

Također, u restoranima nije bilo dopušteno imati stol s više od osam osoba. U studenom sam s četiri dana rada tjedno »pala« na tri dana.

Neposredno prije božićnih praznika vlada je dodatno postrožila restrikcije – alkohol se ne smije posluživati nakon 20 sati, a za stolovima ne smiju biti više od četiri osobe. U prosincu sam radila dva dana tjedno, priča nam Romana, a da se »osjeti razlika u opsegu posla«, potvrdio joj je i njezin kolega, Carlo Simioli, picajol iz Napulja koji je u La Cucini proveo cijelu koronavirus krizu: »Sretan sam da sam ovo vrijeme proveo u Švedskoj. Ne bojim se da ću izgubiti posao, mislim da je najgore prošlo«, kazao je Simioli Romani.

– Upitala sam ga kako se osjeća zbog činjenice da moja kolegica Fiorella i ja imamo neposredan kontakt s gostima, a nikada ne nosimo ni rukavice niti maskicu. Odgovorio mi je: »Čini mi se kako sam ja, možda zato što sam Talijan, u većem strahu od koronavirusa od Šveđana. Mi Talijani smo indoktrinirani s nošenjem maskica, iako ja čak u Italiji nisam ni bio od početka koronavirusa. S druge strane, čini mi se kako se Šveđani, u globalu, isto tako boje koronavirusa, ali mnogo više cijene osobnu slobodu i ustraju na uživanju iste«, prepričava Romana.

Šveđani se drže Švedske

Njezin poslodavac, Enis, pojasnio joj je i što će se dogoditi s zaposlenicima restorana ako ipak dođe do lockdowna, o kojem se u zadnje vrijeme naveliko govori u Švedskoj, s obzirom na to da je nedavno usvojen pravni okvir temeljem kojega ga je moguće provesti: »Većina zaposlenika osigurana je putem A-kassa sustava. Naime, zaposlenici svaki mjesec uplaćuju simboličan iznos (ovisno o zanimanju i primanjima), a u zamjenu u slučaju gubitka posla imaju pravo na otprilike 80 posto mjesečne zarade dok ne pronađu novi posao. S te strane je većina zaposlenika osigurana. Što se tiče mene samoga, ali i ostalih vlasnika restorana, nadam se da bi nam vlada u slučaju lockdowna pomogla pri plaćanju najamnine i komunalija.«

Enis se, naravno, baš kao i Romana, nada da do lockdowna neće doći te da će švedska vlada ustrajati na švedskom pristupu, neovisno o sve jačem i jačem pritisku Europe i svijeta. Siguran je kako će ova ljetna sezona, kao i prošlogodišnja, nadmašiti sva očekivanja s obzirom na to da će se Šveđani »držati Švedske«.

– Slaže se s time i moj gotlandski poslodavac koji mi je u nedavnom razgovoru obznanio kako su smještajni kapaciteti na Gotlandu za ovu ljetnu sezonu već gotovo popunjeni. Sve u svemu, obojica se nadaju plodonosnoj ljetnoj sezoni kojom bi možda mogli nadomjestiti novčane gubitke do kojih je došlo u ovih nekoliko mjeseci, neovisno o činjenici da su restorani bili otvoreni i u mogućnosti poslovanja, za razliku od Hrvatske.

Tijekom jednog posebno lošeg dana u prosincu, Enis mi je u neformalnom razgovoru rekao kako bi ponekad volio da dođe do lockdowna s obzirom na to da bi tada sva ova neizvjesnost hoće li ili neće restoran »preživjeti« konačno prestala. »Kada bi nas zatvorili, znao bih da sam na gubitku. Ovako stalno plešem na rubu vlastite egzistencije, ne znajući s čime ću se morati suočiti sutra«, tada je mračno zaključio. S obzirom na smanjen opseg posla proteklih nekoliko mjeseci i ja sam, kao zaposlenica, pretrpjela određene novčane gubitke te se iskreno nadam kako će ova ljetna sezona uspjeti nadmašiti proteklu

Zasad se čini kako bi jedinu zapreku uspješnoj sezoni mogla predstavljati zabrana točenja alkohola nakon 20 sati. Enis kaže da je nužno da se zabrana ili ukine, ili pak produži na 22 sata, kao što je bilo i prije prosinca, inače švedske ugostitelje nakon ljetne sezone očekuje borba za goli opstanak s obzirom na to da nastale gubitke nikako neće moći nadoknaditi samom prodajom hrane i bezalkoholnih pića. Naime, konzumacija alkohola igra veliku ulogu u ugostiteljstvu u Švedskoj, veću no u Hrvatskoj, s obzirom na stope PDV-a, ali i državni monopol nad alkoholom.

Naglašavam kako niti moji poslodavci ni ja ne smatramo kako je ugostiteljstvo u Švedskoj pogođeno više no ugostiteljstvo u Hrvatskoj. Pogođeno je na drugačiji način. S druge strane, i moje kolege Talijani i ja smo iznimno sretni da smo imali priliku raditi čitavo vrijeme i zarađivati za život, zaključuje naša sugovornica priču o ugostiteljstvu u Švedskoj u doba pandemije bolesti COVID-19.

Oštrije restrikcije

Na pitanje kako izgleda onaj drugi dio njenog života zbog kojega je primarno u Švedskoj – studentski, kaže da su studenti do sredine studenoga 2020. godine živjeli »posve normalan studentski život«.

– Moja cimerica Pia, koja trenutno pohađa magisterij znanosti iz ljudske geografije je u sklopu Erasmus programa u Lundu bila i 2018. godine, prije pandemije. Ispričala mi je kako se zapravo nije mnogo toga promijenilo u studentskom životu. Naime, do sredine studenoga, mi studenti smo živjeli posve »normalan« studentski život. Klubovi nisu bili otvoreni, ali s druge strane, koji student u Švedskoj si zapravo može priuštiti izlazak u klub?

Upravo zato Lund i Uppsala, dva najstarija i najpoznatija švedska sveučilišta, imaju tzv. studentske nacije. Svaka nacija »vodi« studentski život u gradu. Studentskim nacijama upravljaju studenti – za studente, pro bono. Sav socijalni život odvija se upravo u prostorijama i kroz aktivnosti studentskih nacija. Po dolasku u Lund svaki student mora odabrati naciju kojoj »pripada« sukladno različitim programima i aktivnostima koje pojedina nacija nudi.

Tijekom Pijinog Erasmusa nacije su organizirale i mnoga putovanja kroz Skandinaviju. Ove godine to nažalost nije moguće. Iako nas od Danske dijeli samo tridesetominutna vožnja vlakom, nacije nisu smjele organizirati niti izlet u Kopenhagen. S druge strane, izuzev putovanja, do rujna smo redovno izlazili u pubove i pohađali razna društvena događanja koja su nacije nudile. Međutim, s prvim ozbiljnijim restrikcijama, nacije su morale prestati s radom.

I tako smo mi, studenti, ostali prepušteni sami sebi. U početku su kućne zabave bile velike i moglo bi se reći da su se pojedini studentski domovi pretvorili u noćne klubove. Međutim, u razmjeru s konstantnim pooštravanjem mjera od samog početka ove godine, čak su i studenti postali sve oprezniji i oprezniji. Sada se većinom organiziraju manje kućne zabave, do dvadesetak ljudi iako je preporuka da se ne organiziraju druženja s više od osam ljudi. Svakako se osjeća razlika u odnosu na prethodne mjesece, kada smo se osjećali u potpunosti slobodno i kad nam je samo nebo bilo granica zabave. Iako smo i dalje nesputani u odnosu na ostatak Europe, prelazak na online nastavu i pooštravanje restrikcija svakako je utjecalo na studentski život, govori nam Romana.

Sam svoj šef

Opisuje i kako izgleda online nastava na sveučilištu u Švedskoj, točnije na Fakultetu humanističkih znanosti i teologije Sveučilišta u Lundu gdje studira na smjeru – studije ljudskih prava:

– Od sredine studenoga nastava mi je u potpunosti online, a neki dan smo primili obavijest kako će tako i ostati barem do jesenskog semestra 2021. Nastava se uvelike razlikuje od iste na hrvatskim sveučilištima, barem kada se radi o pravu ili pak društvenim znanostima. Naime, jednom tjedno imam tri sata tzv. ex cathedra predavanja, iako se ipak radi o mnogo interaktivnijem pristupu no u Hrvatskoj.

Još tri sata tjedno provodim na seminaru gdje, nažalost, online komentiramo pročitane tekstove i razvijamo analitičko mišljenje. Esencijalni dio obrazovanja na lundskom sveučilištu su tzv. čitanja. Na početku svakog predmeta, nastava je modularna, objavljuje se lista literature koju je potrebno pročitati kako bi mogli ne samo pratiti predavanja, već i aktivno sudjelovati u njima. Važno je naglasiti kako niti jedan izvor literature nije obvezan, sve je na studentu. Student je, självlederskap, kako Šveđani vole reći – sam svoj šef. Klasični ispiti se ne provode, a usvojeno znanje i kompetencije studenata se ispituje kroz više eseja, gotovo uvijek slobodnih tema, kroz predmet. Također, razlika u odnosu na hrvatski obrazovni sustav je i u tome što na većini društvenih smjerova nema ocjena. Student može pasti, proći ili proći s pohvalom.

Romana priznaje da je ovakav način nastave »više tjera na izlazak iz zone udobnosti i istovremeno produbljuje sposobnosti kritičkog razmišljanja.«

– Ipak, moram naglasiti kako bi mi bez kvalitetne »tradicionalne« nastave koju sam imala na Pravnom fakultetu u Rijeci te bez iznimnog angažmana većine profesora tijekom mog akademskog obrazovanja bilo vrlo teško »pratiti« nastavu te držati korak s ostalim studentima.

Drago mi je da po završetku srednje škole nisam odmah otišla studirati u inozemstvo, već sam u Hrvatskoj stekla kompetencije i znanja koja mi uvelike pomažu pri savladavanju novih izazova – kojih u doba pandemije ne nedostaje – u inozemstvu, zaključuje naša sugovornica priču o životu u zemlji za čijom relativnom slobodom čeznu mnogi diljem Europe u ovim »novonormalnim« vremenima koja su mnoge natjerala da odustanu od svojih snova.

Ne i mladu Grobničanku, koliko god studentski, ali i uopće život, u ovim okolnostima bio težak. Čak i u Švedskoj.