Repovi raspada predizborne suradnje između SDP-a i platforme Možemo! još se vuku, a među onima koji misle da vrh stranke mora snositi odgovornost zbog tako lošeg aranžmana jest i SDP-ov gradski zastupnik u Skupštini Grada Zagreba Renato Petek.

On je među onima koji su i ranije zagovarali odmicanje od Možemo!, no također i koji upozorava da je ovo dokaz da je koalicijski kapacitet SDP-a doista – minimalan.

Na veliko iznenađenje SDP-a, Možemo! je odbio predizbornu koaliciju. Je li to i za vas kao gradskog zastupnika u Zagrebu bilo iznenađenje?

– Nipošto, iznenađenja nije bilo. Iznenađenje bi bilo da su pruženu ruku za suradnjom prihvatili. Svatko tko je proučavao dosadašnji rad stranaka, udruga i inicijativa okupljenih oko Tomislava Tomaševića i njegove grupe ljudi, uvidio je da oni uvijek rade sami, izlaze na izbore sami.

Logično je da se oni neće odreći percepcije dijela birača da se radi o novom političkom akteru, što biračima u Hrvatskoj često označava novi put, koji zaslužuje šansu.

Drugi je par rukava što oni više nisu novi akter, prisutni su već šest godina u političkom prostoru, a u javnom prostoru djeluju uz i oko politike, više od petnaest godina.

A to što su negirali matematičke mogućnost da se u široj koaliciji u pojedinim izbornim jedinicama napravi bolji rezultat, pa da zbog D’Hondta pobjednička lista osvoji pokoji mandat više, pripisujem njihovoj potpunoj isključivosti i nespremnosti na suradnju.

Oni ne poštuju partnere, to smo mi u SDP-u osjetili snažno i nebrojeno puta na vlastitoj koži tijekom zadnje dvije godine. A bilo je takvih situacija i u Puli, Rijeci, Varaždinu, gdje jesu oni bili ili jesu manji partner SDP-a.

Pozicija na ljevici

Što vidite kao glavni razlog takve odluke Možemo!?

– Oni očito žele osnažiti svoju poziciju na ljevici, »potući« se prvenstveno sa SDP-om za poziciju na lijevom biračkom spektru, te se pripremiti za lokalne izbore u Zagrebu, gdje žele potvrditi dominaciju i pokušati nastaviti vladati Zagrebom.

S obzirom na to da su rezultati SDP-a u Zagrebu jako mršavi, radi se o legitimnim političkim ciljevima. No, jasno je da razlozi nisu u neuvjerljivom prikazivanju zaključaka neke tajne ankete. A još manje o planu kojim bi se ugrozilo HDZ, koji je njihov tajni partner vladanja Zagrebom.

Kako to mislite?

– Na stranu potrebna suradnja i komunikacija između Grada i Vlade, no sjeća li se itko nekog odlučnog istupa Tomaševića u zadnje dvije godine, u bilo kojoj od brojnih afera HDZ-a? Samostalnim izlaskom na izbore, Možemo! otvara veću priliku HDZ-u da ostvari pobjedu na parlamentarnim izborima.

Imate li saznanja tko je u ime SDP-a vodio te pregovore, s obzirom na to da ste »na terenu« pa znate i kako dišu ljudi na terenu? Tko, sukladno tome, treba i odgovarati u SDP-u jer je propala glavna antihadezeovska koalicija za iduće izbore?

– Nemam informacije tko je činio pregovarački tim u ime SDP-a, je li on bio i formalno opunomoćen od Predsjedništva, no postojale su logične odluke tijela stranke s kime se želi pregovarati o mogućoj suradnji, još od ljeta 2022. godine.

Jasno je da u aktivnostima razgovora s drugim strankama predsjednik stranke ima ključnu ulogu. Iz javnih je nastupa, ali i sa sastanaka u zagrebačkom SDP-u bilo vidljivo da je jednu od ključnih uloga u ovom nerealnom planu imao Ivan Račan.

A taj je plan strahovito oslabio SDP u Zagrebu, bili smo žrtvovani kao zalog za imaginarnu koaliciju, kojoj u Možemo! nitko nije dao niti jedan glas!

Stoga je jasno tko ima najveću odgovornost za propast plana da se sva energija uloži, sva jaja stave isključivo u košaru s Možemo!, kako će uložena energija i kredibilitet SDP-a sigurno rezultirati koalicijom.

Mjesecima se uvjeravalo članove da je potrebno još samo malo pričekati da koalicija zaživi. Odraz je to vlastitih slabosti i nepovjerenja SDP-a, tj. onih koji su sve ovo osmislili i vodili, u vlastite članove i kapacitete same stranke.

Punih godinu dana ogromna se energija rasipala da bi pokušali privoljeti željene partnere na suradnju, da barem netko od stranaka stane uz nas.

Izjavili ste kako bi sada SDP trebao napustiti savez s Možemo! u Zagrebu, a i da bi predsjednik Skupštine Joško Klisović mogao podnijeti ostavku – bojite li se da će vas Grbin isključiti iz stranke zbog ovih izjava? Bolje rečeno, kako to da već nije, da se malo našalimo.

– SDP bi svakako trebao napustiti pozicije koju sada ima u savezu s Možemo!. Od početka se zalažem da se Tomaševiću pruži podrška za potrebne promjene u Zagrebu, no bez prihvaćanja bilo kakve pozicije za naše članove.

Tomašević je dobio veliku podršku građana, treba to respektirati i dozvoliti da ima punu odgovornost u ovom mandatu. A SDP se nije smio ukrcati na brod pobjednika.

SDP se u Zagrebu sada mora resetirati, izabrati svog predsjednika, krajnje je vrijeme da se stranka krene ozbiljno pripremati za parlamentarne, ali i za lokalne zbore u svibnju 2025. godine.

U zadnjih 6-7 godina, veći dio vremena ogranak SDP-a u Zagrebu je bio obezglavljen, vodili su nas ili v.d. predsjednik ili tehnički povjerenici, potpuno ovisni o nacionalnom SDP-u, rijetko djelujući samostalno, ne održavajući sve stavove vlastitog članstva.

U kratkom vremenu dok je stranku vodio Viktor Gotovac, vidjelo se koliko se može napraviti u ozdravljenju stranke, pozicioniranju, izgradnji platforme s koje se može krenuti tražiti veće povjerenje birača.

Stav o stranci

Očekujete li sankcije za sebe?

– Ne očekujem izbacivanje iz stranke zbog toga što imam stav, prijedloge, što u politici djelujem studiozno, predano, energično i strastveno.

Imam stav o situaciji u stranci, a i viziju buduće pozicije SDP-a u stranci i javno iznosim, nadam se da će takvih prilika biti sve više.

Kao zastupnik SDP-a u Gradskoj skupštini govorim i istupam o brojnim gradskim lokalnim temama, nudim rješenja, tražim prostor i otvaram teme koje smatram bitnim za modernu socijaldemokraciju.

Nije mi uvijek bilo ni lako niti jednostavno tražiti najbolji put balansiranja u radu unutar SDP-a u poziciji u kojoj je stranka u Zagrebu bila, niti u poziciji zastupnika koji ne želi prespavati mandat.

I dizati ruku po Tomaševićevu šalabahteru. Sigurno sam ponekad u radu griješio, no ne vidim da sam radio na štetu stranke i građana. Vjerojatno zbog toga nisam bio izbačen iz stranke.

Kako bi SDP trebao nastaviti funkcionirati u Zagrebu – kao oporba u Skupštini?

– SDP treba naći svoj put koji će proizaći iz stavova i politika novoizabranog vodstva. Nikako ne bi trebalo ugroziti funkcioniranje Zagreba, no Tomaševiću i javnosti SDP treba spustiti rampu i jasno reći kad nešto nije dobro, kada se ide u lošem smjeru, na štetu Zagrepčana.

Gradonačelnik Tomašević zaslužuje potporu kad čini dobro, kada radi na promjenama, na realizaciji programa i stavova temeljem kojih je dobio izbore.

No, kako je takav smjer uglavnom izostao, kad zastrani na stranputice ili loše pripremi prijedloge pa ih često mora popravljati, zaslužuje čuti i kritiku i konkretan prijedlog kako to ispraviti.

Mandat mu je započeo pričom o financijskim kosturima iz ormara, a još uvijek drži na poziciji Bandićevu pročelnicu za financije, kojoj sada potpuno vjeruje, što dokazuje i time da nikad nije naručio neovisnu financijsku analizu stanja gradskih financija.

Potom je praktički ozakonio Bandićevu grobnicu na zelenoj površini izvan grobnih polja te je poklonio udovici Bandić, a zadnjih mjeseci slušamo užasne priče o preminulim pacijentima koje drže na podu jedine gradske bolnice Sveti Duh.

A posebno treba reagirati kada zauzme poziciju suprotnu od one za koju se zalagao u oporbi. Rekao je da će znati odgovoriti izazovima prema vlasnicima velikih tvrtki, velikog kapitala.

No, umjesto borca za javno dobro i zaštitnika interesa Grada, dobili smo gradonačelnika koji šutke poklekne pred Petrom Pripuzom i potpiše još izdašnije ugovore od prethodnika Bandića, kada poklekne pred građevinskim sektorom, kao u slučaju Mini Manhattana ili Silver Hilla na Srebrnjaku.

U oba slučaja, od dolaska u ured gradonačelnika znale su se naslijeđene obveze Grada oko izgradnje potrebne infrastrukture za te projekte.

Tomašević se nedjelovanjem doveo u poziciju da mora djelovati u zadnji čas, pod pritiskom odvjetnika i mogućih sudskih tužbi.

Ujedno, SDP u Zagrebu nema ni izabrano vodstvo. Kad bi se ti izbori trebali održati?

– Unutarstranački bi se izbori u Zagrebu morali održati odmah! Jer je samo jaka zagrebačka organizacija SDP-a garant jakog nacionalnog SDP-a.

A ozdravljenje i snaženje SDP-a grada Zagreba s novim vodstvom koje ima legitimitet, jasan plan i podlogu za njegovu provedbu, garancija je oporavka cijele stranke.

Nadam se da to tako vidi i Predsjedništvo stranke. SDP i Možemo! će se zasebnim listama sukobiti za lijevo biračko tijelo na parlamentarnim izborima, posebno na području Zagreba, a značajan teret trebala bi podnijeti zagrebačka organizacija.

U Zagrebu će Možemo! željeti prikupiti najviše mandata, ići će s najjačim ljudima. Nadam se da im SDP ne planira suprotstaviti ljude koji su bili kreatori politike povlađivanja Tomaševiću zbog imaginarne koalicije, a niti one koji su postali zaposlenici Grada, Holdinga ili gradskih ustanova.

Oni su u Tomaševićevu džepu, zapošljavanjem i postavljanjem na pozicije petnaestak ljudi, SDP je dovelo u sadašnju tešku poziciju.

Energija i odlučnost

Jeste li onda kandidat za predsjednika SDP-a Zagreba?

– Spreman sam kandidirati se za predsjednika zagrebačke organizacije, predstaviti članovima svoj plan rada, tim i viziju za potpuno drugačije pozicioniranje stranke.

Puno rada, konkretnih prijedloga i jasnih stavova bit će potrebno kako bi započeo povratak povjerenja birača našoj stranci. Za to imam potrebna znanja, ideju i energiju. Puno energije i odlučnosti.

Mislite da još ima prostora za SDP u Zagrebu.

– Da, prostora i potrebe za SDP-om na političkoj sceni i društvenim tokovima u društvu još uvijek ima, ako se krene s izborima odmah.

Možemo! je odlučilo biti zelenom strankom, a u praksi su dokazali da su bili samo deklarirana ljevica. Posebice se to vidi u odnosu prema radnicima Holdinga, osjetljivim i ugroženim skupinama građana, djeci i osobama s invaliditetom.

No, najbolje je pravu poziciju liberalnog odnosa prema novcu kod Možemo! sagledati u odnosu prema velikom kapitalu te raspodjeli između rada i kapitala.

Na koji bi način po vama sada SDP trebao izaći na parlamentarne izbore – treba li inzistirati na savezu s Centrom i drugima, ili je bolje da se »izvaže« sam?

– Nadam se da je došlo vrijeme da SDP izmjeri svoj rejting samostalnim izlaskom na izbore. Ranije su mnogi hrlili u koaliciju jakom SDP-u, a danas vidimo da niti nove strančice i pokreti više ne žele SDP kakav je sada.

SDP nije privlačan partnerima, nije više toliko privlačan niti biračima. Analiza će se očito raditi tek poslije parlamentarnih i izborima za EU parlament.

Nadam se da će tada, za potreban zaokret, biti snage i članova koji ga mogu učiniti. Što se potrebno resetiranje dulje odlaže, teže ga je provesti.

Postavlja se i pitanje može li SDP s Grbinom na čelu uopće konkurirati Plenkoviću.

– Predsjednik Peđa Grbin nositelj je politika i smjera kretanja SDP-a zadnjih godina. Za to je bio izabran, dobio je podršku članstva.

Očito je da se neće povući prije izbora, stoga mora potpuno preuzeti odgovornost. Neka bude nositelj liste SDP-a na izborima u prvoj izbornoj jedinici, neka ide na megdan Plenkoviću.

I Tomaševiću, s kojim je sanjao partnerstvo, a sada mu se mora suprotstaviti svim snagama. Snagama reizabrane Gradske organizacije SDP-a Zagreb.