U svijetu arhitekture ime Alena Žunića možemo čuti sve češće, i to, naravno, zbog njegovih dosadašnjih postignuća, predanosti radu, gotovo kirurške preciznosti u pristupu problemu, kao i zbog promišljanja o suvremenoj arhitekturi i urbanističkome planiranju.

O ovome 32-godišnjem docentu sa zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta koji je dosad objavio četrnaest knjiga te brojne stručne i znanstvene radove već smo pisali ranije ove godine, a sada donosimo razgovor u povodu objavljivanja njegove nove i vrlo značajne studije, projekta koji promišlja o gradu Pazinu i o promjenama koje su potrebne tome gradu u bližoj budućnosti, već 2030. godine.

S obzirom na to da je Pazin nositelj prošlogodišnje titule najpametnijeg malog grada, ova je studija nezaobilazna u arhitektonsko-urbanističkim promišljanima toga grada – onim promišljanjima koja zbog svojih prozirnih idejnih rješenja otvaraju mogućnost nadogradnje i integracije čak i u ne tako bliskoj budućnosti, što i jest jedna od vrijednosti te studije.

Vizionarski razvoj gradova

Kako ste došli na ideju za istraživanje grada Pazina?

– U nekim ranijim projektima za naše brojne gradove, ali i tijekom istraživanja koja sam radio za inozemne gradove tijekom usavršavanja na Harvardu, MIT-u, švicarskom ETH-u i njujorškoj Columbiji, uočio sam da se zapravo nekoliko ključnih problema redovito pojavljuje u današnjim urbanim sredinama – fragmentirano planiranje, »urban sprawl« umjesto zgušnjavanja centra te nedostatak prepoznatljivoga suvremenog identiteta u projektiranju.

Kao odgovor na to, umjesto izrade studije za samo jedan grad, odlučili smo kontinuirano razvijati specifičnu metodu koju bi se moglo primjenjivati za holistički, vizionarski razvoj gradova.

Odlučili smo pokazati potencijale takvoga pristupa prvo na manjim gradovima, jer se vizije u savladivome urbanom mjerilu jednostavnije mogu implementirati i u kratko se vrijeme zaista mogu vidjeti realizirane u prostoru.

Pazin je ciljano izabran kao mali prosperitetni grad u kojem smo u gradskoj upravi našli zainteresirane sugovornike koji žele ambiciozne poglede u budućnost, a nama je uvijek imperativ cjelinu grada sagledati kao jedinstven »organizam«, cjelovito i kroz sinergiju svih njegovih dijelova, a potom osmisliti ključne i najinspirativnije prostorne zone.

Naravno, takav pristup je primjenjiv i na većim gradovima, no kao prvi korak su nam ove godine bili u planu samo gradovi manjeg i srednjeg mjerila.

Projekt predstavlja urbanističko-arhitektonsku viziju Pazina. Možete li reći više o tome?

– Naglasak je na riječi vizija, što za nas predstavlja konceptualni, kreativni okvir koji nije opterećen dnevnim procedurama i trenutnim prostornim planovima.

Za Pazin smo vizijom ponudili budući urbani razvoj grada kroz sljedećih nekoliko desetljeća koji bi umjesto dosadašnjeg »krpanja« prostora prema kratkoročnim potrebama, trebao ponuditi dugoročan plan i njime bi se definirao smjer kretanja koji će se kroz vrijeme po potrebi mijenjati i prilagođavati.

Sama vizija osmišljena je kao cjelovita slika koja predlaže ambiciozan iskorak, s ciljem da se ne razviju samo oblikovni prijedlozi za prostor, već bi naglasak bio na sustavima i osnovnim principima prema kojima bi se dijelovi ideje mogli realizirati.

Kako vizija nije konačno rješenje, niti precizan projekt, nego otvoreni dokument i podloga za daljnju kreativnu razradu, grad će prema prioritetima, glavnim urbanim strategijama i planom transformacija tijekom idućih godina izrađivati detaljnija idejna rješenja, implementacijske planove i posljedično-izvedbene projekte.

Nama je bilo važno da razvijemo pristup koji nije nalik uobičajenom »uredskom urbanizmu«, već da planiramo grad onako kako bi za pojedini prostorni problem bilo logično i najbolje. Mi ovim projektom ne namećemo naše ideje kao imperativ, nego sugeriramo što bi bilo dobro za bolju budućnost prostornoga okruženja, a grad ima mogućnost odabira između više opcija.

Umjesto pozicije i reagiranja »ad hoc« na trenutne goruće probleme koji se nasumično pojavljuju u prostoru, Pazin sada može svjesno i proaktivno pripremati teren za segmente studije koje smatra najpotrebnijim.

Smatram da bi svaki pametni grad trebao strateški promišljati svoju budućnost, ne zbog zakonske obaveze, već zbog sebe.

Detektirani problemi

S obzirom na vašu studiju, u čemu točno vidite potencijal grada Pazina? Zašto baš Pazin?

– Pazin nam je prvenstveno bio inspirativan kao centar Istre, naše najprogresivnije regije, a geografski je zanimljivo smješten u gotovo matematičkom težištu županije i u kratkom se vremenu iz njega može doputovati do svih većih gradova na istarskoj obali.

Blizu su mu i susjedne Italija i Slovenija, što je idealna početna točka za potencijalni budući iskorak. Uz to, odličan je poligon za kreativne prostorne pomake jer kod nekih naših gradova je u gradskom tkivu već dosta toga popunjeno, a ovdje je ostao veći broj »preskočenih« zona i lokacija koje čekaju rješenje.

Na razini Pazina smo zapravo naišli na dvije vrste urbanih tema – problematične prostore koji s obzirom na vrijednost lokacije trenutno imaju izražene prostorne konflikte ili znatnu razinu strukturne nekonsolidiranosti, funkcionalne nedovršenosti, ponekad loše gradske slike i supstandardnog oblikovanja, te one lokacije koje imaju visok potencijal za inauguriranje posve novih visokovrijednih prostora za multifunkcionalne intervencije u budućem vremenu.

Nakon detektiranih problema upravo smo ovom vizijom ponudili svojevrsni priručnik Pazinu, set mogućih rješenja za sve buduće prostorne odluke, a tim projektiranim putokazom mogu se anticipirati i odgovori na probleme za koje grad danas niti ne zna da će se možda pojaviti.

Ideja nije bila da ponudimo samo fotoalbum lijepih vizualizacija, već detaljnu analizu i urbanističko-arhitektonsku elaboraciju zašto i kako bi pojedine dijelove grada trebalo unaprijediti.

Urbanističke i arhitektonske intervencije

Koji je glavni koncept projekta, što bi za Pazin u budućnosti trebalo identitetski istaknuti?

– Pitanje je bilo zašto je povijesni Pazin još uvijek važan u 21. stoljeću, po čemu je drukčiji od drugih, što ga čini posebnim, što ga čini privlačnijim od susjednih gradova, ili što ga čini jedinstvenim, a da nije samo ono naslijeđeno, povijesno, nego novoostvareno u suvremeno vrijeme.

Kao teorijsko-filozofski koncept ove vizije definirana je sintagma »green steam« kao koncept prostornoprogramskog identiteta na razini grada Pazina za 21. stoljeće koji usmjerava sve odluke u studiji prema rješenjima koja uključuju i postojeći identitet, točnije prirodnu komponentu zelenila – Pazinčica, jama, priroda, šume, kamen – ali shvaćaju »green« i kao suvremeni izraz za nove tehnologije koje ujedno omogućuju ekološku osviještenost, energetsku samoodrživost, biotehnologiju i principe reciklaže te kružne ekonomije.

Drugi dio pojma – »steam« – s obzirom na izvorno značenje pare, obuhvaća uvažavanje postojećih industrija u gradu i lokalnih poduzetnika koji su do sada i nosili razvoj grada, a istovremeno se fokusira na uvođenje suvremenih tehnologija i na razvoj edukacije kao temelja napretka grada u sljedećim desetljećima.

Cilj je ovih promjena da se Pazin percipira kao napredan grad, grad tehnologije i znanja, s notom ekološke osviještenosti.

Kakve ste točno ideje i prijedloge za buduću transformaciju i razvoj grada donijeli?

– Prijedlog za budućnost Pazina sastoji se od triju razina urbanističkih i arhitektonskih intervencija. Na najnižem mjerilu projektirali smo sustav manjih insertiranih zahvata, rasprostranjenih »urbanih niša« koje bi implementacijom svjetla, zelenila, boja i sofisticirane urbane opreme dinamizirale grad kroz jednostavna i lako savladiva uređenja dijelova urbanog tkiva.

Uz to, na drugoj smo »razini složenosti« predložili uređenje i većih gradskih zona koje nazivamo epicentrima, a radi se o lokacijama koje bi svojim uređenjem, izgradnjom, prenamjenom ili nadogradnjom trebale postati ishodišta novih promjena u skladu s 21. stoljećem.

Ove zone su zamišljene kao suvremene žarišne točke od urbanističke važnosti, kao epicentri koji će svojim pozitivnim predznakom s vremenom aktivirati i dijelove grada uza se, a ravnomjerno su raspoređeni po gradu i ubačeni su na mjesta koja su za sada nedefinirani ili preskočeni dijelovi urbane cjeline.

Mi nismo predlagali samo ono što će »lako proći« jer se tada ne bismo previše pomaknuli od očekivanog prosjeka, već smo ponudili ambicioznija rješenja, pa ako neki dijelovi i budu modificirani, ili ne uspiju doći do realizacije, neki drugi će ostaviti trag u prostoru i svejedno smo ostvarili odlične rezultate.

U trećem i možda najradikalnijem sustavu smo na razini grada predložili svojevrsnu urbanu fiziju kako bi se omogućila dovoljna policentričnost grada, odnosno sugerirali smo da se uz postojeći centar formira još jedna nova jezgra koja bi omogućila urbanom zapadnom dijelu Pazina da vremenom dobije svoje vlastito središte i da više ne ovisi samo o povijesnom centru.

Na taj način dijelovi koji trenutno nastaju kao posljedica ekspanzije ruba grada, posebno na zapad, ne bi više bili percipirani kao nekonsolidirana periferija i dio negativnog »urban sprawla«, već bi se nalazili znatno bliže novoprojektiranom urbanom središtu koje će imati sve suvremene kvalitete i potrebe programski i sadržajno zadovoljene.

Transformacije grada

Koje su bile rubne ili problematične točke grada koje su tražile i više vremena za promišljanje o urbanističko-arhitektonskim rješenjima?

– Možda su se posebno problematičnima pokazale lokacije gdje smo kao rješenje ponudili tzv. epicentre.

Oni bi postali prostori najatraktivnijih transformacija u gradu i trebali bi poslužiti kao »sjeme« budućeg razvoja, a neke od tih točaka su primjerice deponij građevinskog otpada uz Lakotu koja bi postala ishodište budućega zelenog razvoja, zatim zapušteni silosi kao potencijalni budući epicentar edukacijskih tehnologija i nositelj novog vizualnog identiteta grada, pa prostor Autotransa koji je trenutno samo nedefinirana parkirališna zona, i naposljetku centar grada, trg, park, zona Gortan, koji već desetljećima ima samo segmentna rješenja i oblikovno neusklađene prostore, pa bi ga trebalo napokon cjelovito sagledati.

Kako rješavate svaku od tih točaka, koji su prijedlozi da se one transformiraju u poželjne gradske lokacije?

– Prostor uz Lakotu, recimo, koji je trenutno neuređen i zapušten, pretvorio bi se u parkovnu površinu i umjesto dijela grada koji je izoliran od svakodnevnog funkcioniranja Pazina, postao bi mjesto za obitavanje građana, za odmor i uživanje u prirodi.

Biljnim pročišćivačem vode bi se uveli najaktualniji principi zelene urbane infrastrukture, a zona koja je bila stigmatizirana kao mjesto odlaganja građevinskog otpada sada postaje epicentar ekološke transformacije, točka iz koje se širi pozitivna svijest o zelenom ekosustavu Pazina.

Osim toga, veliku pažnju smo posvetili i degradiranim silosima, trenutno najistaknutijim »reperima« u vizuri grada, koji imaju potencijal prenijeti poruku novog početka razvoja Pazina, u početku kao platno za novi vizualni identitet grada, a kasnije mogu postati i centar inovacija.

Umjesto odumrle industrije i skladištenja, silosi sada mogu biti generator znanja i socijalna kohezija za sve, ne samo one koji tamo rade. Ipak, najatraktivniji epicentar bi nastao preko puta trgovačkog centra Lidl.

Dio grada u podnožju nekadašnjeg kamenoloma danas se koristi na neprimjeren način, a cijela je zona višestruko nekonsolidirana. Novi veliki volumen smo osmisli tako da bi bio insertiran u teren, u zapuštenu kavernu, te bi spuštanjem zelenog krova objekt pratio padajuću konfiguraciju terena i obodne brze prometnice, postajući praktički nevidljiv.

Kompleks bi predstavljao idealan spoj arhitekture, urbanizma i krajolika te bi svojom kompleksnošću zaista najbolje prezentirao jednu od ključnih premisa studije – da se može graditi zelenilom, jer je travnati krov sklopa formiran tako da postaje javna pješačka pasarela i uređeni gradski park.

Cijeli sklop bi u nižim etažama trebao biti multifunkcionalan i uključiti trgovački centar i poslovne prostore, ugostiteljske lokale i zabavne programe, a u eksterijeru bi ispred ulaza bio formiran novi gradski trg koji bi bio otvoren svim građanima.

Novi Pazin

Spomenuli ste i novi urbani centar Pazina na zapadu grada?

– Ne bi li se zaustavio »urban sprawl« i neprekidno linearno širenje Pazina uz prometnice, formirali smo još jednu fokusnu točku oko koje se može planirati »zgušnjavanje« urbanosti, a kako se radi o potpuno novom projektiranom dijelu grada, nazvali smo je Novi Pazin.

Tako planiramo unaprijed postaviti temelje za urednu i dinamičnu urbanu sredinu koja će unutar jasno definiranih poteza infrastrukture imati multifunkcionalne i hibridne inserte, gradske insule koje će se redovito nadovezivati ili naslanjati na linije zelene infrastrukture.

Veliku smo pažnju posvetili otvorenim javnim prostorima, parkovima, igralištima i novom gradskom trgu koji bi uz tržnicu trebao biti glavno mjesto okupljanja građana u tom dijelu grada.

Naravno, ovako velik prostor nije moguće izvesti u jednom dahu pa su predviđene etape kojima bi se tijekom sljedećih 30-ak godina razvijale i gradile pojedine podcjeline Novog Pazina i tako zadovoljavale rastuće potrebe grada.

Faze nisu postavljene kao ultimatum, već kao prijedlog prema kojem bi bilo dobro definirati prioritete u Novom Pazinu – počevši od novog vrtića koji je stvarna potreba i može ići u realizaciju odmah, prvih stambenih objekata, preko kulturnih ustanova i nove škole, do tržnice, većih poduzetničkih zona, hubova, inkubatora i centara inovacije.

Gledate deset godina u budućnost, a neki elementi projekta su planirani čak i za 2050. godinu. Kako ste definirali te završne godine?

– Gradovi često pripremaju tekstualne strategije za idućih nekoliko godina i u njima je navedeno što bi trebalo napraviti, ali ne i kako, to jest nije vidljivo na koji način će se to manifestirati u prostoru.

S obzirom na to da se te strategije trenutno rade do 2030. godine, mi smo htjeli ponuditi paralelnu razvojnu projekciju, ali sa stvarnim prostornim prijedlozima. Također, cilj je našeg pogleda od desetljeća ili više prema budućnosti da gradu poručimo da planira dugoročno, ne samo unutar izbornih ciklusa, stoga nam je drago da Pazin i njegova gradska uprava imaju senzibilitet za to.

Prva projekcijska godina i nije mogla biti kraća jer je nemoguće unutar manje od deset godina izvesti neke ambiciozne prijedloge koje smo predložili, ali ne bi bilo dobro staviti ni predugi period, jer i vizije i entuzijazam oko realizacije mogu vremenom lako pasti u drugi plan.

U našoj studiji 2030. nije završna godina, tada se tek planira inventura stanja kada se viziju može korigirati i unaprijediti, i tada je, kako ste dobro i primijetili, moguće napraviti korak dalje prema 2050.

Međutim, cijelu studiju smo postavili jako fleksibilno i etapno, tako da se pojedine faze ili dijelovi koncepta mogu međusobno neuvjetovano izvoditi.

Naš prijedlog naizgled može djelovati kao utopijski projekt jer je teško zamisliti da se neki grad može toliko promijeniti do 2050., no sve ono što prije samo trideset godina nismo imali – internet, društvene mreže, »smartphone«, električna vozila – danas je neodvojivi dio stvarnosti.

Grad kao platforma

Koje su još potencijalne zone koje ste u viziji samo dotaknuli, a mogle bi se u budućnosti detaljnije promisliti i analizirati?

– Iako smo to već započeli studijom, vjerujem da se u budućnosti može još detaljnije razraditi prometna mreža grada, a autobusni kolodvor koji smo projektirali bi se u to idealno uklopio. Mi smo umjesto trenutne improvizirane nadstrešnice projektirali lebdeći i nepretenciozan sklop koji mjerilom odgovara veličini grada Pazina.

U našem prijedlogu kolodvor nije promatran samo kao prometni terminal, nego je organiziran kao prostor dobrodošlice, druženja i okupljanja, s perforiranim krovom, insertima visokog zelenila i mnogo prirodnog svjetla, što se nastavlja na principe cijele studije.

No, najveći dodatni potencijal Pazina leži nešto izvan najužih urbanih granica, a to je nekadašnja vojna zona Lindar koja se rasprostire na nekoliko hektara. Trenutačno, ta je zona gotovo netaknut prostor koji ima velik broj mogućih scenarija uređenja i djelomične izgradnje u budućnosti, a mi smo zasad ispitali razne pristupe programiranju prostora i testirali smo koliko bi pojedini sadržaj pridonio gradu financijski, a koliko doživljajno.

Naš osnovni zaključak je da bi se u slučaju uređenja vojne zone Lindar trebalo svakako raditi o hibridnom pristupu – kombiniranju nekoliko programa unutar iste vizije za taj prostor, a predlaže se uklapanje samo onih sadržaja koji zadržavaju prirodni karakter, umjesto da se stvori »tabula rasa« i počisti trenutno zelenilo za »top down« nametnuti monofunkcionalni sklop.

Prije većih promjena u prostornim planovima mi smo za tu zonu sugerirali izradu idejnog rješenja koje bi prije izvedbe unaprijed ponudilo ciljeve i plan za pojedinu prostornu dionicu.

Zanimljivo je da ste kao arhitekti u sklopu studije razvili i cijeli novi vizualni identitet grada s digitalnom aplikacijom, ali čini se da i to idealno nadopunjava vaš holistički pristup?

– Nevjerojatne promjene u načinu života uslijed pandemije potaknule su nas da na razini grada više ne gledamo prostor samo kao fizičku komponentu, nego i kao istovremenu digitalnu stvarnost.

Točnije, kako smo to prošle godine definirali u velikome međunarodnom projektu za Istanbul, grad promatramo kao platformu. I u viziji Pazina tako smo, osim prostornog rješenja, dizajnirali i jednakovrijednu digitalnu aplikaciju koja omogućava suživot realnog i virtualnog u različitim uvjetima koji nas mogu zateći, što se pak nastavlja na postulate pametnoga grada.

Naš koncept »place as a platform« promatra Pazin kao istovremenu fizičku, otvoreni prostor unutar kojeg su mogući brojni eventi, šetnje, stanovanje, rad, zabava, i digitalnu platformu. Platforma označava mjesto gdje dvije ili više strana ostvaruju suradnju na obostranu korist.

Građani, umjesto da posjeduju i bore se za zaposjedanje javnog prostora, uče kako ga dijeliti – »sharing« filozofija umjesto »owning economy« – te počinju grad osjećati svojim, jer on i jest njihovo davno zaboravljeno demokratsko pravo.

Platforma u vidu aplikacije koja je konceptualno planirana ovom studijom omogućit će totalnu participaciju, a građani će moći sami donositi odluke – npr. koje stablo i kada postaviti, kako rasporediti ili izvesti urbanu opremu, obojiti ili osvijetliti dijelove grada, tako da nije sve samo unaprijed definirana odluka arhitekata ili gradskih vlasti.

Također, i urbana oprema i elementi uređenja javnih površina su rađeni po principu lego kockica, s Ikeinim sustavom uputa, pa prema željama građana dolazi do finalnih produkata.

Dakle, ne postoji jedno zadano arhitektonsko rješenje, već su studija i predložena aplikacija samo podloga, platforma koje omogućuju promjene u gradu te uređenje prostora uz neposrednu participaciju građana.

Pametno gospodarenje prostorom

U kontekstu suvremenosti i aktualnih promišljanja o budućnostima gradova, zašto je studija o Pazinu bitna?

– Vjerujem da ova studija pokazuje gradu kako biti pametan grad, ne samo na razini pametnih tehnologija, nego i pametnoga gospodarenja prostorom, njegovim cjelovitim planiranjem, čime se automatski omogućuje kvalitetna budućnost.

Time Pazin uistinu može postati pametan grad u skoroj budućnosti. Također, na početku novog ciklusa EU fondova studija je elaborirana i strateški osmišljena podloga kroz koju se može procijeniti što bi mogli biti prioriteti za potencijalne prijave za financiranje.

U paralelnom sustavu financijskog promatranja ona može biti i podloga za razgovore s raznim investitorima gdje će potencijalni zainteresirani poduzetnici ili tvrtke moći pronaći teme u koje mogu uložiti i koje su ujedno i točke interesa grada.

Ulaganja u stambeni fond će sigurno biti od obostranog interesa jer toga u urbanom dijelu i dalje nedostaje, a razvojem grada se pretpostavlja da će tek doći do potražnje.

Važno je napomenuti kako je kod implementacije svih ovih ideja potrebna postupnost, temeljita komunikacija prema zainteresiranoj javnosti, po potrebi i daljnja detaljnija razrada s egzaktnim programima, a tek bi posve razrađene ideje trebalo uvrstiti u operativne prostorne i urbanističke planove.

Ništa u studiji nije obavezno, a dopuna raznih planova imat će smisla tek kada se gradske stručne službe, vijeća i zainteresirani građani u participativnim oblicima izjašnjavanja odluče da dijelove prijedloga iz studije žele realizirati, uzimajući u obzir investicijske i pravno-imovinske datosti na konkretnome prostoru.

Može li se metodologija iz pazinske vizije primijeniti i na druge hrvatske ili inozemne gradove?

– Apsolutno, to je glavna ideja našeg modela vizije gradova. U našem zadnjem razgovoru spomenuo sam kako je naša metoda rada »research design«, koji umjesto uobičajenog skiciranja i »ad hoc« predlaganja intuitivnih vizija, znatno veći dio projektantskog procesa posvećuje kompleksnim istraživanjima.

Cilj je takvog pristupa da se inovativno propituju ustaljene dogme, inertne percepcije u struci, testiraju njihove krajnosti i limiti, a tek onda predlažu nova rješenja.

U našem postupku definiramo jasnu metodologiju, gotovo znanstvenu, a onda tu metodologiju primjenjujemo na različitim specifičnim lokacijama i dolazimo do unikatnog identiteta rješenja jer su inputi drukčiji.

Pripremamo i nove studije za neke druge gradove, te bismo voljeli razviti cijelu ediciju kreativnih urbanističkih vizija. Inozemni gradovi s kojima sada pregovaramo bit će poseban izazov.