Eurozastupnica Romana Jerković Kraljić izabrana je prošlog tjedna za predsjednicu grupe eurozastupnika za borbu protiv raka (MAC). O stanju u našem zdravstvu i prioritetima kojima će se u tom tijelu baviti razgovaramo za naš list.

Unatoč strategijama i planovima protiv raka, i dalje 1,3 milijuna ljudi u EU-u svake godine umre od zloćudnih bolesti, što je čak 30 posto u odnosu na broj novooboljelih. Zašto je napredak tako spor?

– Strategije i planovi su ništa bez akcijskih planova, njihove implementacije, financija i političke volje. Ako samo jedan element nedostaje, izostat će i uspjeh. Uzmimo primjer Hrvatske. Najbolji stručnjaci koje imamo napisali su Nacionalni strateški okvir za borbu protiv raka koji je Sabor usvojio 2020. godine. Akcijski plan koji je trebao omogućiti njegovu implementaciju donesen je tek 2024. godine. Već tu vidite da nema ozbiljne političke volje da zaživi jedan od najboljih dokumenata koji smo ikad imali iz domene javnog zdravlja. Stoga ne čudi da imamo takozvani hrvatski paradoks – bilježimo manji broj oboljelih od karcinoma, dok smo u isto vrijeme po smrtnosti druga država u Europi. Nažalost, imamo i četvrtu po redu stopu od smrtnosti od dječjeg karcinoma. Za napredak u borbi protiv raka puno toga je važno: i prevencija i rana dijagnoza i kvalitetna terapija. I tu ne smije biti lista čekanja jer karcinom ne čeka. Mnogi slučajevi raka još uvijek se otkrivaju u kasnim fazama, što značajno smanjuje šanse za uspješno liječenje. Unatoč postojanju programa probira za određene vrste raka poput raka dojke, raka grlića maternice i raka debelog crijeva odaziv građana je premali. Svijest građana o važnosti ranog otkrivanja još uvijek nije dovoljna, a ministarstvo tu ne čini dovoljno.

Dakle, pacijenti prekasno dobivaju dijagnozu, a vrijeme između dijagnoze i liječenja raka je predugo. Uz to nemamo dovoljno linearnih akceleratora i druge sofisticirane onkološke opreme, a razlike u dostupnosti liječenja raka unutar Hrvatske su prevelike. I još je bivši ministar Kujundžić ukinuo probir za rak vrata maternice 2016. godine. Nemamo se čemu čuditi. Pozitivni pomaci događaju se puževim korakom, a stope smrtnosti od raka galopiraju. Suludo je da mi uz ovako veliku stopu smrtnosti za sustav onkološke skrbi trošimo 11 posto više od europskog prosjeka. Kako je to moguće? Moguće je zato što pacijenti prekasno dobivaju dijagnozu, za liječenje trebaju skupe metastatske lijekove, i odlaze na dugotrajna bolovanja. Eto, zašto nema napretka. Imamo i plan i novac, ali ni malo političke odgovornosti ni morala od onih koji o našim sudbinama odlučuju. Možda će vam zvučati grubo, ali politika kakvu je ja vidim danas u Hrvatskoj opasno ugrožava slobode i ustavom zagarantirana prava građana.

Žalosna istina

Svjedočimo tome da se hrvatski onkološki bolesnici još uvijek liječe na starim linearnim akceleratorima, a mnogi preglede zbog dugih lista čekanja plaćaju u privatnim klinikama. Što to govori o hrvatskoj politici borbe protiv raka? Jesmo li zakazali?

– Da, to je žalosna istina. Kao što je žalosna istina da je bivšem ministru Berošu trebalo tri godine da iskoristi 85 milijuna eura koje smo dobili iz EU-a za nabavku linearnih akceleratora i druge onkološke opreme. Koliki su životi u to vrijeme izgubljeni dok je on imenovao i smjenjivao povjerenstva koja nisu htjela raditi po njegovom nalogu i namještati uvjete natječaja? I gdje su nestali milijuni koji su bili predviđeni za tu nabavku? Nažalost, modernizacija zdravstvene infrastrukture bila je u javnom zdravstvu zapostavljena dugi niz godina. Danas plaćamo danak. Privatne klinike cvjetaju, javno zdravstvo se urušava. Privatnom zdravstvu moramo dozvoliti da se razvija, ali ne javnim novcem i ne na štetu javnog zdravstva.

Da, naravno da smo zakazali jer nismo uspješno implementirali Nacionalni plan protiv raka, koji je trebao unaprijediti infrastrukturu i poboljšati organizaciju zdravstvene skrbi. Međutim, situacija nije nepopravljiva. Hrvatska treba slijediti primjere dobre prakse koje vidimo diljem Europe.

Koje bi nam zemlje mogle biti primjer?

– Finska, Danska, Švedska, dobri su nam primjeri… uređeni sustavi, dobar odaziv na preglede, vođeni pacijenti…

U grupi eurozastupnika za borbu protiv raka kojoj ste na čelu, jedan od ciljeva djelovanja bit će borba protiv daljnjeg smanjenja sredstava za zdravstvo. Koliko se ona smanjuju, i zašto se to događa?

– Proračun za EU4Health program, koji je trebao biti snažan alat za borbu protiv raka i jačanje zdravstvenih sustava, smanjen je s 5,3 milijarde eura na 4,4 milijarde za razdoblje između 2021. i 2027. godine. To je ozbiljan udarac jer je upravo EU4Health program osigurao financiranje ključnih inicijativa za prevenciju raka, istraživanje i jačanje kapaciteta zdravstvenih sustava tijekom pandemije. Uz to, program Horizon Europe, koji podržava inovacije u liječenju raka, također se suočava s neizvjesnostima u financiranju.

Razlozi za ova smanjenja leže u pritiscima na proračun EU-a. Povećani izdaci za obranu i migracije smanjuju sredstva dostupna za druge prioritete. No, smanjenje ulaganja u zdravstvo je kratkovidno jer dugoročno generira veće troškove, ali ne samo u pogledu financiranja liječenja nego i zbog gubitaka produktivnosti i kvalitete života građana.

Oblici diskriminacije

Jedna od tema kojima ćete se baviti bit će vam i povratak na posao osoba koje boluju ili su preživjele rak. Mnogi u toj situaciji ostaju bez posla i bez financijske sigurnosti?

– Većina osoba koje su preživjele rak suočavaju se s brojnim oblicima diskriminacije uključujući prepreke na tržištu rada, nemogućnost posvojenja djeteta, veće premije osiguranja, uskraćivanje pristupa kreditima i drugim bankarskim uslugama. To je neprihvatljivo jer oporavak oboljelih od raka nije samo zdravstveno pitanje, već važno društveno i ekonomsko pitanje.

Europski parlament se kroz europski plan za borbu protiv raka zalaže za donošenje zakonodavstva koje će omogućiti veća prava za oboljele i preživjele. Konkretno, predložene mjere uključuju fleksibilne radne uvjete, mogućnosti prekvalifikacije te financijske poticaje za poslodavce koji zapošljavaju osobe u procesu oporavka od raka. Ključno je educirati poslodavce o potrebama radnika koji su prošli kroz liječenje te osigurati podršku kroz programe poput Europski socijalni fond plus (ESF+).

Trenutno samo sedam država u EU-u ima zakonodavstvo koje omogućava »pravo na zaborav« čime se preživjelima od karcinoma daje pravo ostvarenja svih prava bez diskriminacije. Nadam se da će im se Hrvatska uskoro pridružiti.

Što planirate poduzeti u pogledu redukcije kancerogenih kemikalija, poput PFAS, te zaštite djece od oglašavanja nezdravih proizvoda koji uzrokuju rak?

– PFAS, poznate i kao vječne kemikalije, vječni su problem. To su kancerogene kemikalije koje su prisutne i akumuliraju se u našoj vodi, hrani i zraku, što ih čini ozbiljnom prijetnjom javnom zdravlju. Već se dugi niz godina u Europskom parlamentu zalažem za njihovu strožu regulaciju. Činila sam to i kada smo radili na Europskom planu borbe protiv raka. Međutim, korporacijski lobiji su prejaki i imaju velik utjecaj na političare koji pripadaju centru pa na desno. REACH uredba koja se bavi kontrolom i nadzorom kemikalija u EU već uključuje nekoliko mjera za smanjenje izloženosti PFAS-ima, no potrebno je dodatno ojačati implementaciju zakona. S obzirom na specifičnost tih kemikalija i njihovu dugotrajnu prisutnost u okolišu, trenutno se provodi revizija REACH-a kako bi se postrožile mjere kontrole i nadzora nad njihovom proizvodnjom i korištenjem. Revizija REACH-a mora uključivati alate i mehanizme koji bi omogućili bržu eliminaciju ili zamjenu opasnih kemikalija u industrijskoj proizvodnji.

U pogledu zaštite djece od oglašavanja nezdravih proizvoda, potrebno je ujednačiti zakonodavstvo na razini EU-a kako bi se spriječilo reklamiranje proizvoda koji mogu uzrokovati dugoročne zdravstvene posljedice, uključujući rak. Djeca su konstantno izložena agresivnom oglašavanju proizvoda s visokom koncentracijom šećera, masti i soli usprkos preporukama Svjetske zdravstvene organizacije da se djeca i mladi zaštite. Stoga sam povjereniku za zdravstvo, Varhelyiju, prilikom saslušanja postavila pitanje što će poduzeti da interese i zaštitu djece stavi ispred profita multinacionalnih kompanija.

Također se zalažem za uvođenje obaveznih oznaka poput Nutri-Scorea kako bismo građanima pružili jasne informacije o kvaliteti hrane. Nutri-Score je sustav označavanja hrane koji koristi ljestvicu boja od A (najzdravija) do E (najmanje zdrava) kako bi označio nutritivnu vrijednost proizvoda. Ocjena se temelji na analizi sastava proizvoda, uključujući kalorije, šećer, sol, masti, vlakna, proteine i sadržaj voća. Ovaj sustav pomaže potrošačima u brzom prepoznavanju zdravijih prehrambenih opcija, a već se koristi u nekoliko država članica.