RIJEKA/PULA – Ponedjeljak je dan odluke oko prodaje većinskog udjela u pulskom brodogradilištu, Uljanik Brodogradnja 1856, koji i dalje želi kupiti češki ulagač, grupa CE Industries.

Država, ista ona koja ima prevladavajuću ulogu u Skupštini vjerovnika Uljanik brodogradilišta u stečaju i koja je još u ljeto prošle godine odlučila da će se 54,77 posto udjela u Uljanik 1856 prodavati kroz javni poziv, za početnu cijenu ne manju od 208,3 milijuna kuna, mora konačno »presjeći« i reći ide li se ipak na izravnu pogodbu s CE Industries, koji je s obvezujućom ponudom od 155 milijuna kuna pretekao javni natječaj ili će se strateški partner novom Uljaniku ipak tražiti na međunarodnom tenderu, kroz transparentnu utakmicu u koju će se moći uključiti svi koji vide potencijal u pulskom Arsenalu.

Zakočen tender

Da se nije zastalo s procesom prodaje Uljanik 1856, a zastalo se upravo zbog ponude koju je na stol stavio češki holding koji je preuzeo slavonskobrodsku grupu »Đuro Đaković«, u ovom trenutku već bi bila odrađena prva faza međunarodnog natječaja i iščekivao bi se 31. siječnja, zadnji dan za dostavu obvezujućih ponuda. Još u prosincu odradio bi se prethodni korak kroz otvaranje postupka due diligencea, na kojem bi svi potencijalni ulagači dobili priliku »zaroniti« u poslovne knjige Uljanik Brodogradnje 1856. Kako i na koji su način predstavnici CE Industriesa odredili cijenu od 155 milijuna kuna – istina, dvadesetak milijuna kuna više od nominale, ali i 53 milijuna manje od procijenjene vrijednosti pulskog škvera – nije razjašnjeno. Kod podnošenja ponude početkom studenoga prošle godine, ustvrdili su da upravo provode due diligence novog Uljanika, ali se odmah povuklo pitanje po kojoj to osnovi čine, kad natječaj nije ni raspisan, niti je od strane Uljanik brodogradilišta u stečaju, kao vlasnika i prodavatelja poslovnog udjela, bilo kojem interesentu, pa tako i CE Industriesu, omogućen uvid u nejavne podatke o poslovanju Uljanika 1856, što je našem listu potvrdio stečajni upravitelj Loris Rak.

Kroz medijske istupe direktora Uljanika 1856 Samira Hadžića evidentno je da CE Industries ima njegovu podršku u preuzimanju pulskog brodogradilišta za 155 milijuna kuna. A upravo su Hadžić i njegov nekadašnji sindikalni kolega Boris Cerovac na Skupštini vjerovnika Uljanik brodogradilišta u stečaju prije pola godine u potpunosti stali iza elaborata procjene prema kojem novi pulski škver vrijedi čak 380 milijuna kuna i odluke da se potraga za novim strateškim partnerom odnosno prodaja većinskog udjela od 55 posto ima oglasiti po početnih 208,3 milijuna kuna.

Sada, kada Samir Hadžić javno upućuje da bi država trebala prihvatiti ponudu češkog CE Industriesa koja je za pedesetak milijuna niža od procijenjene vrijednosti, znači li to da je kao direktor novog Uljanika itekako bio svjestan da je lanjska procjena Uljanika 1856 bila prenapuhana, pa se poveo za starom narodnom kako je bolje vrabac u ruci ili je ovdje ipak nešto drugo posrijedi?

Bez iskustva

Nakon kolosalnog financijskog kraha bivše Uljanik grupe, koja je državni proračun koštala više od 4,5 milijardi kuna, trebala je snažna politička volja da bi se prije tri godine stalo iza ideje o nastavku gradnje brodova u pulskom Arsenalu, kao što je uloženo i puno imovine da bi se to sprovelo u djelo. Premda nemaju iskustva na tržištu gradnje brodova, iz CE Industriesa iz nekog su razloga ozbiljno zagrizli za pulski Arsenal i žele ga preuzeti čim prije. Iskustva na tržištu gradnje brodova nemaju, ali se financijski i poslovni kapital tog industrijskog holdinga, koji djeluje u proizvodnji za željeznički promet, energetici i recikliranju sirovina, ne može osporiti. Česi, kako su najavili u ponudi, žele nastaviti brodogradnju u Puli, uz »dopunu proizvodnog programa sa segmentima u kojima posjeduju specifični know-how«. Što to, međutim, konkretno planiraju u pulskom Arsenalu – s obzirom na šarolikost lepeze biznisa u koje je involviran Jaroslav Strnad, koji stoji iza grupe CE Industries – dosad se ništa detaljnije nije moglo čuti.

No, zato je ovih dana Trgovačkom sudu u Pazinu dostavljen dopis od 15. prosinca, koji potpisuje predsjednik Uprave CE Industries Adam Šotek, kojim produljuju validnost svoje ponude za narednih mjesec dana i to, kako se navodi u dopisu, na traženje ministra gospodarstva Davora Filipovića. U tom se dopisu pozivaju na iskustvo i znanje koje su pokazali u restrukturiranju kompanija u poteškoćama, pa tako spominju i primjer »Đure Đakovića«. Zanimljivo je kako sada, pored onih 155 milijuna kuna, Šotek apostrofira još najmanje 75 milijuna kuna dodatnog kapitala. Toliko, naime, u CE Industries smatraju da će biti primorani uložiti da bi pokrili nastale gubitke i stabilizirali poslovanje Uljanika 1856. Znači li to da je poslovanje pulskog škvera, koji je imao potpuni, financijski clean start, u protekle tri godine puno gore od onog što se prikazuje u javno objavljenim bilancama ili češki investitor želi plastično podebljati svoju inicijalnu ponudu od prije dva mjeseca s obzirom na to da se tada nisu spominjala potrebna ulaganja u stabilizaciju poslovanja?

Jedinu pravu sliku o tome koliko zapravo vrijedi koncesija i infrastruktura u pulskom Arsenalu može dati međunarodni tender. Još u rujnu prošle godine stečajni upravitelj Loris Rak govorio je da ima interesa kod potencijalnih ulagača, kako domaćih, tako i inozemnih, praktički sve je bilo pripremljeno da se krene u raspis tendera, a onda je sve stalo zbog ponude češke grupe koja je, igrom slučajnosti ili ne, ponudila iznos dovoljan da se u cijelosti mogu isplatiti jedna grupa vjerovnika Uljanik brodogradilišta u stečaju, a to su svi bivši radnici.