SNIMIO : SERGEJ DRECHSLER
Uvala koju su stoljeće i pol koristile vojske danas je u nadležnosti Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine kojemu je gradonačelnik Zoričić već tri puta slao pismo namjere u kojemu navodi da je želja Grada da se taj prostor izvlasti na stotinu godina i da postane prostor za razvoj tzv. zelenih industrija
povezane vijesti
Ne znam što su s ovim prostorom planirali oni prije mene, u konačnici to sada više nije ni važno. Ali jest to da je pretvaranje Vallelunge u rasadnik zelene industrije Pule bila osnova mog predizbornog nastupa. S obzirom na to da sam na temelju svoje kampanje osvojio povjerenje stanovnika Pule, moja je apsolutna obaveza realizirati obećanja.
Nisam, naime, od onih koji se nakon promjene statusa, osvajanja mjesta gradonačelnika Pule, pretvaraju u suprotnost svega onog što su najavaljivali u predizbornoj kampanji. Iako moje ponašanje na mjestu gadonačelnika, prije svega transparentnost u pogledu trošenja proračunskih sredstava i moja, da je tako nazovem »običnost«, jako ljute aktualni politički establišment, ostajem baš ono što sam najavljivao. I jednako ću se tako maksimalno potruditi da u četiri mi povjerene godine realiziram ono što sam najavljivao. A mjesto početka, mjesto ozbiljne transformacije Pule, je upravo na ovom mjestu.
Fantastična uvala
Gradonačelnik Pule Filip Zoričić ne dozvoljava medijima predah. U stalnom je presingu, i iznad svega, gotovo fanatično cijeni najvažniju kategoriju naših života: vrijeme. Ono je nezaustavljivo, prolazi po poznatoj i izmjerljivoj, iako nikad do kraja objašnjivoj pojavnosti. Kao profesor povijesti, Zoričić je još kud i kamo svjesniji da ta kategorija znanosti bilježi samo one koji su iznad svega cijenili dano im vrijeme. Postati gradonačelnikom Pule nema popravni. Za četiri godine prolaziš, ili odlaziš. A pad nakon samo jednog mandata sasvim sigurno ne jamči ulazak u – povijesne čitanke.
– Vallelunga je predivan prostor ispunjen fantastičnim biljnim svijetom, savršeni su tu i blizina mora te jedinstven pogled na Pulu. Karakterizira ga i niz nastambi koje su iza sebe ostavile razne vojske što su po prilici stoljeće i pol nastanjivale Vallelungu. Zadnja je, u kratkom razdoblju, tu bila i Hrvatska vojska koja se ubrzo povukla, čime se prostor u cijelosti otvorio javnosti. Danas je pod ingerencijom Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine kojem sam od lipnja, kad je započeo moj mandat, tri puta slao pismo namjere u kojem se točno precizira što Grad Pula s njime smjera.
Želja je da nam se taj prostor izvlasti na stotinu godina, a da mi na njemu napravimo poslovne inkubatore, mjesta za razvoj start-upova, centar razvoja digitalnih tehnologija i novih energetskih promišljanja budućnosti. Prostor je to koji po našem mišljenju nikad ne smije dobiti turističku, kao ni stambenu, u klasičnom smislu, namjenu, pojašnjava nam Zoričić što kani napraviti s, uz Muzil, najvažnijom teritorijalnom cjelinom koja danas uistinu djeluje nevjerojatno.
Ne toliko zbog toga što su nekadašnje kasarne i vojna skladišta prazni, devastirani, ruinirani i sramotno zapušteni – mada se mora priznati da na nekim fasadama ima istinskih umjetničkih iskoraka u obliku grafita – nego zato što je to dio prelijepog zaljeva u čijem se dijelu nalazi i sam grad Pula. Puna je Hrvatska postindustrijskih i postmilitarnih ruševina, no uistinu ih je malo, ako ih na tolikoj površini uopće ima, na tako fantastičnoj poziciji.
Jasna vizija
A ono što Zoričića izdiže iz klasične jadranske nemaštovitosti, bolje rečeno pasivnosti u lovu na provizije koje donose strane investicije u turističke objekte, jasna je vizija da preokret, istinski, donosi sasvim nešto drugo od sto ili koji dan više popunjenosti hotela i kampova.
– Zadnjih je dana, nakon objavljivanja podataka o broju stanovnika, demografija najvažnija tema razgovora na svim razinama. Od kabineta Vlade, Sabora, do terasa kafića. I da, točno je da joj može pomoći financijski poticaj obiteljima koje se odluče na više djece. I mi smo lani u Puli imali veliki skok u broju novorođenčadi, no to ni u kom slučaju ne može donijeti preokret. Njega može omogućiti samo ulaganje u novu industriju koja će privući – nove ljude, rezolutan je Zoričić.
Mjesta za ljude koji donose promjeneS pravom tako razmišlja Zoričić, povjesničar je, rekli smo već, jer tako je uostalom s Pulom, Rijekom i mnogim drugim gradovima i išlo kroz vrijeme. Rast dva najvažnija grada Istre i Kvarnera poticale su uvijek nove industrije ili pak jačanje važnosti vojne baze. Lijepo je uostalom to nedavno pojasnio Korado Korlević, znanstvenik kojeg bismo mogli definirati i savješću našeg doba: krajem 19. stoljeća područje od Rijeke do Pule bilo je za Austro-ugarsku isto ono što je Silicijska dolina danas za Kaliforniju. Drugim riječima, upravo je taj dio Jadrana tada bio »Kalifornija« Europe. Mjesta su to u koja su doseljavali ljudi koji donose promjene. I u jugoslavensko se doba doseljavalo zbog dobrih radnih mjesta, sigurnih plaća, visokog standarda, ugodne klime. |
Današnja demografska devastacija ima se prije svega zahvaliti silnoj neambicioznosti što već dulje razdoblje karakterizira političke vrhuške na svim razinama. Pasivna predaja stranom kapitalu. Bez vizije i bez sposobnosti za upravljanje prostorom. Stihija.
Zoričić je pak jedan od nove garde političara koje ne definiraju ideologije, nego želja za baš logičnim upravljanjem prostorom.
– Vidite, ljudi se sunčaju, krpaju mrežu, majke djecu šeću u kolicima, rola se i biciklira, trči se i rastrčava pse. Mjesto je to koje moji Puležani silno vole. I naravno da im nije drago što ovako izgleda. Pogledajte ove ponosne borove. Ali pogledajte i ovu silnu šikaru ili podivljalu kupinu koje gutaju zelene površine. Pogledaje na kraju krajeva i čitav niz objekata od kojih je neke na svu sreću struka već definirala kao važne i zaštićene. I onda probajte zamisliti sve to kao veliki park, kao niz obnovljenih nastambi izgrađenih od ekoloških, modernih materijala i mlade ljude koji stvaraju unutar – nove industrije, zelene industrije kako je volimo definirati.
Ono što svakako želim istaknuti, kad se dogodi ta transformacija, jer siguran sam da će se Vlada uskoro pozitivno referirati na naše pismo namjere, svim tim ljudima koje smo danas susretali, i tada će biti omogućeno raditi sve što i danas rade. Ma još i više, jer velike zelene površine omogućavat će i mnogo više aktivnosti, pojašnjava Zoričić.
Razrađene ideje
Ali da sve ne bi ostalo samo na dobrim i lijepim idejama, jer nauživali smo se kroz bezbrojne predizborne kampanje lažnih kompjutorskih simulacija koje su uvijek najavljivale nevjerojatne, naravno – nikad realizirane promjene, kakva su Zoričiću jamstva da će tih stotinjak hektara korisne površine uspjeti transformirati u sve ono što je zamislio.
– Ne, nije to nikakav trik ili samo lijepa želja, maštanje, niti je neka zakulisna radnja što će prostor po dobivanju zarotirati u sasvim nekom drugom smjeru. Velik dio svega je preciziran, a kad inzistirate, u projekt su već uključeni Sveučilište Juraja Dobrile, CARNET i Infobip, da spomenem samo neke od njih. Oni točno imaju razrađene ideje u kojem bi se smjeru išlo i tko bi sve to provodio.
Uostalom, ma pogledajte i sami, nije li divota biti recimo digitalnim nomadom i na jednom ovakvom prostoru stvarati nove projekte, konstruirati brodove, razrađivati planove novih obnovljivih ekoloških energetskih postrojenja, biti okružen sebi sličnima. Raditi, ali i uživati u Puli koja je k tome sjajno prometno povezana već sad, a bit će, s obzirom na istaknute želje za ulaganjem u modernizaciju željeznice, i bolje. Ne, nije to nikakva utopija, a samo o brzini odluke Vlade ovisi vrijeme za njezinu realizaciju, tvrdi Zoričić.
I zapravo vraća kotač povijesti u smjeru na koji je Pula navikla: biti gradom u koji se s veseljem doseljava. Istina, desetljeća devastacije prostora stvorile su generacije nepovjerljivih ljudi koje se ne žele »uvući« u pozitivna razmišljanja. Generacije kojima je želja iseljavanje, iako najveći njihov broj u svim tim »eldoradima« radi najteže poslove, one na koje kod kuće, čak i kad bi bili bolje plaćeni, ni ne pomišljaju. Kad se pojave osobe i ideje koje imaju »drskost« sve te »Irske« realizirati tu kod nas doma, čuđenje su kojem mediji daju stranice i stranice te sate i sate prostora.
– Svi se čude Infobipu ili pak činjenici da je Rimac u Svetu Nedjelju privukao stručnjake iz čitavog svijeta. Baš će tako biti i ovdje na Vallelungi, s tim da će svi ti mladi i pametni ljudi imati i jedan od najljepših prostora za rad na planetu.
Uistinu mi nije jasno zbog čega s takvom lakoćom odlučujemo da je negdje drugdje bolje, a da često ni ne pokušamo ono za što smo stručni realizirati tamo gdje živimo. Slažem se da često i na većini mjesta nije postojala politička volja za takvim pozitivnim promjenama jer ne mogu ljudi djelovati tamo gdje im netko to ne omogućava. Nadam se ipak da dolazi i to vrijeme. Ili, da se ispravim, kad je Pula sa mnom na čelu u pitanju, to je vrijeme već tu, dolazi jako brzo, zaključio je Zoričić.
Bez apartmanizacije
U ljepoti pomalo divlje Vallelunge zrak je drukčiji. Čišći, a zbog raslinja, golemih starih borova, i silno opojan. Neki bi rekli da je u tom dijelu Pule zrak – zdrav. A kako je on jedan od najvažnijih faktora za besprijekorno funkcioniranje mozga, sve što smo čuli na Vallelungi, prihvatili smo kao – realnost. Naprosto, sve je imalo okvir bliske realnosti. Pa čak i po pitanju još uvijek nepristiglih odgovora od strane Vlade, Zoričić ima pomirljive stavove.
– Iznimno je to kompleksno, zahtjevno pitanje. Svima nama je stalo do maksimalne kontrole jednog od naših najvažnijih resursa, što naša obala uistinu i jeste. Ljudi su s pravom podozrivi jer pod stalnim su terorom manipulacija, namještaljki i korupcijskih afera pa se nekako prije mire s devastiranim i zapuštenim prostorom, nego s idejom da ga se nekom daje. Jamčim dvije stvari: kad se Valleunga izvlasti u korist Grada Pule, na njoj osim prijeko potrebnih, neće biti turističko-ugostiteljskih sadržaja, kao ni stanova za prodaju.
Da, mogu tu biti implementirane i neke od stambenih jedinica, ali one će moći biti jedino u funkciji privremenog korištenja pojedinih gostujućih stručnjaka, znanstvenika ili osoba koje na taj način rješavaju pitanje stanovanja u prvih nekoliko mjeseci nakon dolaska u Pulu. Ništa neće biti komercijalno na način koji se pokazao jako lošim po naše priobalje kao što su to procesi jeftine, apartmanske turističke izgradnje. To jamčim, zaključio je naš razgovor Zoričić.
Vallelunga, baš je mjesto – čistog zraka. Blagotvornog za rad, kako bi i Poirot zaključio, sivih moždanih stanica.