Nakon što je Ina prošlog tjedna pokrenula obustavu procesnih postrojenja u Rafineriji nafte Rijeka, najavivši radove na redovitom remontu rafinerije koji će potrajati sve do sredine ožujka iduće godine, a za to vrijeme neće biti proizvodnje u riječkoj rafineriji, upravi Ine smo uputili nekoliko pitanja o trajanju remonta, odnosno datumu ponovnog pokretanja domaće proizvodnje naftnih derivata, kao i o sigurnosti opskrbe tržišta za vrijeme prekida.

Inu smo pitali i hoće li radovi na remontu utjecati na dinamiku radova na više od 600 milijuna eura vrijednom postrojenju za preradu teških ostataka nafte (DCU) i pratećih pogona i objekata, kao i u kojoj su fazi radovi na DCU-u i kada će postrojenje započeti s probnim, odnosno komercijalnim radom.

Na naša pitanja odgovorio je Goran Pleše, operativni direktor Rafinerija i marketinga u Ini, koji ističe da upravo započeti remont ni na koji način nije povezan s Projektom nadogradnje Rafinerije nafte Rijeka, odnosno izgradnjom DCU postrojenja, za razliku od prošlogodišnje višemjesečne obustave proizvodnje koja je bila nužna zbog radova u okviru modernizacije rafinerije.

Zakonske obaveze

– Mnogi će se pitati zašto tada nije odrađen i remont, no to tada nije bilo moguće obaviti u potpunosti zbog kompleksnosti i iznimno visokih sigurnosnih rizika. Ipak, odrađen je dio aktivnosti koje su značajno smanjile rizik i trajanje nadolazeće obustave. Ono što želim naglasiti je da ćemo provedbom ovog remonta, vrijednog više od 40 milijuna eura, biti još korak bliže dovršetku transformacije riječke u modernu europsku rafineriju, što je jedan od naših ključnih strateških ciljeva i zato smo maksimalno angažirani u provedbi ovog remonta. Govoreći o aktualnom remontu, važno je naglasiti da je unaprijed planiran za ovu zimu, a nužan je iz više razloga.

Goran Pleše
Foto Marko Gracin

Ponajprije to su zakonske obveze. Naime, posljednji redovni remont odrađen je 2019. Drugi važan razlog predstavljaju radovi koji će omogućiti neprekidan rad rafinerije u narednom razdoblju, što će dodatno pridonijeti sigurnosti opskrbe tržišta. Treća važna stvar je da će se zastoj tijekom remonta iskoristiti i za vrijedne investicijske projekte u svrhu povećanja energetske učinkovitosti postojećih postrojenja, što će pridonijeti i dodatnom smanjenju utjecaja rafinerije na okoliš, kaže Pleše koji ipak nije odredio točan datum kada bi rafinerija trebala početi s proizvodnjom. Valja pritom podsjetiti na to da je posljednja obustava proizvodnje u Rafineriji nafte Rijeka, započeta prošle godine, također u studenom, potrajala gotovo dva mjeseca dulje od planiranog roka te je rafinerija u puni pogon krenula tek u svibnju, umjesto sredinom ožujka, kako je bilo najavljivano na početku obustave rafinerijske proizvodnje.

Na pitanje o sigurnosti opskrbe za vrijeme trajanja remonta, odnosno je li Ina ugovorila dovoljne količine derivata iz uvoza, Pleše odgovara da je za vrijeme trajanja radova ugovorena kompletna opskrba.

– Svi derivati dopremat će se morskim putem s mediteranskog tržišta. Podsjećam da je postojao neopravdan strah dijela javnosti tijekom posljednjeg zastoja, ali kao što smo uvijek govorili, nema razloga za brigu i nestašica goriva nije bilo. Ina je tada, kao što namjerava i sada, unaprijed planiranim aktivnostima osigurala dovoljne količine naftnih derivata, ističe Pleše.

DCU postrojenje

Što se tiče radova na izgradnji DCU postrojenja, dodaje da oni za vrijeme remonta neće biti prekidani.

– Riječ je o dva potpuno odvojena procesa. Trenutačno na ovom projektu modernizacije u rafineriji radove izvodi više od tisuću radnika, a kad im se uskoro pridruže i radnici koji će biti angažirani na remontu, u Rafineriji nafte Rijeka bit će više od 2.500 radnika te će biti izrazito dinamično i izazovno. Dobro smo se pripremili i vjerujemo da možemo ostvariti zacrtane ciljeve, kaže Pleše.

Foto Marko Gracin

Projekt nadogradnje rafinerije, prema njegovim riječima, obuhvaća više raznih projekata. Izgradnja DCU-a, odnosno postrojenja za obradu teških ostataka najveći je od njih, ali tu su i ostali elementi poput nove luke, silosa, transportnog sustava, nove trafostanice i slično.

– Ako gledamo ukupno, projekt je na 82 posto gotovosti, od čega su inženjering i nabava gotovo potpuno završeni, dok je fokus na izgradnji koja je trenutačno na 71 posto realizacije. Ranije ove godine, tijekom posljednjeg zastoja rafinerije, završeni su radovi nadogradnje i povećanja kapaciteta postojećih procesnih jedinica SRU, odnosno Jedinice za rekuperaciju sumpora i HCU, odnosno Hidrokrekinga, kako bi se one uskladile s novim postrojenjem za obradu teških ostataka. Navedene procesne jedinice sada su u stabilnom radu. Trafostanice koje sam spomenuo i prateći novi energetski objekti u potpunosti su izgrađeni. Ishodovali smo sve potrebne dozvole za povezivanje na električnu mrežu i spojili rafineriju na mrežu visokog napona čime je osiguran stabilniji rad svih postrojenja. Sada smo fokusirani na dovršetak samog postrojenja za obradu teških ostataka. Do kraja godine očekujemo završetak građevinskih radova na jami za koks, nakon čega će se fokus usmjeriti k cjevarskim radovima. U tijeku su i radovi podizanja elemenata zatvorenog transportnog sustava koji će služiti za otpremanje koksa iz novog postrojenja u silos za njegovo skladištenje. U luci se pak postavljaju konstrukcije za pretovar tereta na brodove. Završetak svih radova na luci se očekuje nakon proljeća 2024. Naš nepromijenjen cilj i nastojanje je da se nakon završetka svih radova na Projektu nadogradnje Rafinerije nafte Rijeka s pokretanjem proizvodnje započne do kraja 2024. godine, kaže Pleše.

Zaštitne brane na moru vraćene na mjesto

Zanimalo nas je i jesu li sanirane zaštitne brane u akvatoriju oko rafinerije, postavljene zbog učestalih izljeva ugljikovodika u more, a koje je uništilo nedavno jako jugo.

– Zaštitne brane u obalnom području kod Rafinerije nafte Rijeka su vraćene i u punoj su funkciji sprječavanja širenja uljnog filma na svim kritičnim lokacijama. Situacija je pod stalnim nadzorom djelatnika rafinerije i tvrtke ovlaštene za sanaciju. Mi smo svjesni problema koji uzrokuju zaostali ugljikovodici u krškom podzemlju rafinerije i želimo trajno rješenje. Pokrenuli smo bušenje novih bušotina kako bi se što učinkovitije iscrpili ugljikovodici nataloženi u kršu te spriječio njihov prodor prema moru. Dosad je izrađeno 10-ak takvih novih bušotina, a dio njih je već opremljen novim pumpama koje će crpiti ugljikovodike iz podzemlja. Planiramo i geofizička snimanja, što nam uvelike može pomoći u definiranju stanja podzemlja. Saniramo i kanalizaciju, spremnike i tankvane u rafineriji. Želja nam je trajno riješiti ovu situaciju i pronaći najučinkovitije i ekološki najprihvatljivije rješenje, rekao je Pleše.