ZAGREB – Početak rata u Ukrajini ponovo je na europsku scenu, pa i u Hrvatsku, vratio razgovore o samodostatnosti, posebice u proizvodnji hrane. Slično je bilo i prije dvije godine, na početku pandemije, kad se Hrvatska suočila s time da za vlastite potrebe proizvodi jako malo osnovnih prehrambenih proizvoda te da više nema ni proizvodnju kvasca. Zabrinuto se govorilo tada među ostalim i o tome da treba promijeniti trend po kojem je proizvodnja mlijeka pokrivala manje od 50 posto domaće potrošnje, a kroz dvije godine pandemije dogodilo se to da su brojni farmeri odlučili svoje muzne krave prodati klaonicama.

Tako se broj krava samo u prošloj godini smanjio za gotovo dvije i pol tisuće, a u sedam godina prije toga pao je za ukupno više od 25 tisuća grla. Posljedično padala je i proizvodnja i otkup mlijeka, a Ministarstvo poljoprivrede ovih je dana na Vladinom portalu e-savjetovanje objavilo Nacrt Programa razvoja sektora mljekarstva u Republici Hrvatskoj do 2030. godine, u kojem je kao glavni cilj istaknuto podizanje govedarske proizvodnje za čak petinu.

EU fondovi

Među ostalima, u tom se programu navodi da bi do 2030. godine Hrvatska trebala podići broj krava na više 190 tisuća grla, a da bi proizvodnja mlijeka trebala dosegnuti 700 milijuna litara, što je rast od 22 posto u odnosu na sadašnju proizvodnju. Taj ambiciozan plan traži ulaganja veća od 5,4 milijarde kuna u razdoblju do 2030. godine, a Ministarstvo navodi da će se novac osigurati u državnom proračunu, ali i da će glavni izvor financiranja biti fondovi Europske unije u financijskoj perspektivi od 2022. do 2027. godine. Dio ulaganja očekuje se i od mljekara i samih proizvođača.

Novac koji se u sljedećih osam godina planira uložiti u sektor mljekarstva je tolik da bi doista mogao promijeniti situaciju nabolje, ali pri tome ne treba smetnuti s uma to da se samodostatnost u proizvodnji mlijeka u Hrvatskoj kreće oko 50 posto, a da je ona u cijelom EU-u na 115 posto, odnosno da pojedine zemlje proizvode znatno više od svojih potreba, pa će nastojati zadržati poticanjem izvoza svoja tržišta. Primjerice, susjedna Slovenija ima proizvodnju veću od svojih potreba i to za 14,4 posto, dok Mađarska nije dosegnula samodostatnost u mliječnoj industriji, ali je na, za Hrvatsku visokih i nedostižnih, 91,1 posto. Upravo su te dvije susjedne države najveće izvoznice mlijeka i mliječnih proizvoda u Hrvatsku.
Ipak, plan je da bi se u Hrvatskoj u očuvanje i povećanje broja krava i u proizvodnju mlijeka uložilo 3,1 milijardu kuna, u povećanje produktivnosti 1,34 milijarde kuna, a u osiguranje dostupnosti i dostatnosti kapaciteta za preradu 900 milijuna kuna.

No, i uz novac koji država planira dobiti iz EU fondova ili sama osigurati, te uz volju da ga doista uloži u mljekarsku proizvodnju, to neće biti dovoljno da se otklone uzroci koji su sve više poljoprivrednika otjerali iz govedarstva, za to će se morati angažirati cijeli državni i lokalni aparat koji je umnogome i sam uzrokovao dio problema. Ministarstvo u svom planu ne uljepšava sadašnje stanje, nego prilično objektivno ističe da je proizvodnja mlijeka u Hrvatskoj usitnjena, odnosno da je riječ uglavnom o manjim farmama, da su farmeri stariji ljudi, jer je čak njih 40 posto starije od 65 godina, te da imaju problem i sa zakupom poljoprivrednog zemljišta i s otkupnim stanicama.
Ništa od toga neće moći riješiti isključivo poljoprivredne vlasti, koliko god dobre planove izradili i koliko god novca tražili iz europskih fondova.

Generacijska obnova

Ministarstvo navodi da je važna generacijska obnova poljoprivrednih gospodarstava, tamo gdje postoje mlađe generacije u obitelji koje bi mogle preuzeti posao, te najavljuju da će takvom mladom poljoprivredniku osigurati i potpore za adaptaciju, proširenje i modernizaciju. Uz to, ističu da se nastavak proizvodnje, tamo gdje su farmeri starije životne dobi, može osigurati prodajom gospodarstva, što je u Hrvatskoj dosad bila rijetkost. Tako država planira potporama mladim ljudima osigurati kupnju uhodanih gospodarstava koja bi se ugasila i prestala s proizvodnjom zbog životne dobi svojih vlasnika.

Uz to, predviđen je novac i za izgradnju novih staja, pratećih gospodarskih objekata i njihovo opremanje, ali i ulaganja u izgradnju i opremanje izmuzišta, automatizaciju procesa hranidbe, razvoj uzgojnih programa u govedarstvu i informatizacija i digitalizacija farmi.
Sve to trebalo bi preokrenuti trend smanjenja broja goveda i proizvodnje mlijeka, te sve veći uvoz mliječnih prerađevina u Hrvatsku jer se udio uvoza sirovog mlijeka koji uvoze mljekare zbog nedostatnih količina mlijeka iz domaće proizvodnje smanjuje, ali se istovremeno povećava uvoz gotovih visokokvalitetnih mliječnih proizvoda.