RIJEKA – Tečaj kune i ovo je ljeto pokazivao jasna sezonska kretanja, pa je tako početkom kolovoza, kada je sezona bila na vrhuncu, kuna na tečajnici Hrvatske narodne banke blago ojačala, prema 7,5 kuna za euro, da bi s prvim danima rujna, kako izlazimo iz turističke špice, opet počela slabiti, zasad prema 7,53 kuna za euro. Najslabija je ove godine kuna bila u ožujku, kada je tečaj dosezao i 7,57 kuna za euro, što je bila posljedica velike potražnje za devizama zbog straha od nove krize uslijed početka rata u Ukrajini. Kasnije se tečaj smirio prema 7,52 i 7,53, što su razine na kojima je dočekao ljeto. Potom je krenula spomenuta uobičajena sezonska aprecijacija i sada opet uobičajena jesenska deprecijacija. No, to su sve relativno blage oscilacije, a tečaj se naravno nastoji održati što stabilnijim prema euru, s obzirom da uskoro ulazimo u eurozonu te je određen i fiksni tečaj konverzije od 7,53450 kuna za euro.

Prilika za zaradu

Neke mjenjačnice to međutim nije spriječilo da ovo ljeto tečaj kune spuste i do 6,8, hvatajući zadnju priliku za zaradu. S druge strane, iako je sezona očito bila dobra, kolovoz je obarao rekorde, ali i cjenovne nažalost, kuna ipak nije još i snažnije ojačala, odnosno držala se oko 7,5, a tome je, kako su svojevremeno komentirali iz HNB-a, prije svega kumovala snažna korporativna potražnja za devizama.

Poduzeća trebaju devize za plaćanje uvoza energenata i struje, što je djelovalo u suprotnom pravcu, odnosno ublažavalo aprecijacijske pritiske. Sada bi se moglo reći da se smanjuje ponuda deviza jer turisti polako odlaze, de facto pada priljev deviza po osnovi izvoza usluga, dok je korporativna potražnja za devizama zbog sve skupljeg uvoza ostala snažna. To je prevagnulo, pa kuna slabi. Prošli je tjedan primjerice na tečajnoj listi HNB-a oslabila prema euru na dnevnoj i tjednoj razini – u odnosu na tečajnicu od četvrtka za 0,02 posto, a prema tečajnici utvrđenoj prošli petak za 0,10 posto. Srednji tečaj tako trenutno iznosi 7,520334 kune. I analitičari Raiffeisen banke u petak su se osvrnuli na kretanje tečaja, potvrdvši da je dan ranije »korporativna i institucionalna potražnja za devizama dovela do blagog rasta tečaja euro/kuna na razine od 7,525 kuna za euro, naspram početnih razina od 7,520 kuna za euro«.

Kada se gleda odnos dolar/kuna, u duljem roku, kuna je pravilno slabila prema dolaru, sve dok se i taj tečaj nije zaustavio negdje na 7,53, što odgovara odnosu eura i dolara od 1 naprama 1. Naime, tečaj kune prema dolaru praktički je izveden, jer mi se »držimo« eura, iako ne u potpunosti. Izvodi se, dakle, prvo kroz valutni par euro/dolar, a onda euro/kuna. Kako je dolar jačao prema euru, uslijed činjenice da se ova kriza snažnije odražava na eurozonu nego na SAD, te kao posljedica bržeg rasta kamatnih stopa u SAD-u, tako je jačao i prema kuni, koja je međutim zbog sezone blago jačala prema euru, pa je pad prema dolaru time i ublažen.

Džepna ekonomija

Moglo bi se reći da se kuna u ovoj krizi, zbog dobre sezone i snažnog izvoza usluga, još i dobro držala, dok je euro, kojem se uskoro pripajamo, osjetio krizu kakvu nije od svog nastajanja. Zapravo, cijelo ovo naše gospodarstvo, koje je »džepno« u globalnim razmjerima, kao da se u cijelom ovom kaosu skrilo u neku svoju malu »nišu« gdje ga najgore (zasad) zaobilazi. Nije izravno pogođeno ovom krizom jer su naši vanjskotrgovinski partneri u eurozoni, a ona ipak još toliko ne osjeća udarce da bi se to snažnije prelilo i na nas. No, ako se ostvare bojazni o njemačkoj recesiji, to će se vrlo brzo na nas preslikati. Zasad su nas »iznad vode« ipak više držali sezonski, a manje strukturni razlozi. Sada pak ulazimo u najzahtjevnije, četvrto tromjesečje, i pitanje je hoće li prognoze rasta ostati onako optimistične.

»Rješavamo« se uskoro i vlastite valute i jednog tečajnog rizika, ali dobivamo novi. Euro je u zadnje vrijeme u nekoliko navrata pao ispod razine jednog dolara, pa je ECB, vidjevši da je vrag uzeo šalu, počeo također nešto agresivnije povećavati kamatne stope. I Fed i ECB povećavaju sada ključne kamate u pravilnim razmacima, gotovo se nadmećući. Sad je zadnji povećao ECB, za 0,75 postotnih bodova, a već ovaj tjedan očekuje se Fed, s možda i 1 postotnim bodom naviše. Kad mi budemo ušli u eurozonu, a to je za tri mjeseca, ključne će kamate tamo vjerojatno biti i više od 2 posto, pa će rast kamata biti neminovan. Razlog tom povećavanju ključnih stopa je naravno inflacija, koja je i dalje na rekordnim razinama, no kada je riječ o svjetskim valutama, sve je jasnije da se ta borba prenijela i na tečajne liste. Čim je ECB, drugi put ovo ljeto, povećao ključne stope, euro se prema dolaru oporavio, no ta će se valutna igra nastaviti.

Plima i oseka

Svjetska banka stoga je čak i izdala upozorenje središnjim bankama vodećih gospodarstava koje gotovo usklađeno podižu kamatne stope da bi ublažile nagli rast cijena. Kaže da moraju voditi računa da ne pretjeraju jer će izazvati recesiju. No, nitko više ne želi inflaciju u svom dvorištu. Niske kamate odvraćaju kapital, to slabi valutu, a slaba valuta onda dodatno vrši pritisak na uvozne cijene. Stoga rast kamata nema alternativu. Iz ECB-a su čak osjetili potrebu poslati poruku da je nužno održati dugoročno povjerenje u vlastitu valutu… To nije naodmet reći jer je ugled eura poljuljan. No, problemi su, kao što je rečeno, uvijek strukturne prirode, a sada se sve vrti oko dostupnosti energenata i njihove cijene. To pak ovisi i o neekonomskim razlozima, koji pak razotkrivaju ekonomsku nesamodostatnost. Bude li prevladao loš scenarij, pritisak na cijene će se nastaviti, kao i rast kamata, pa je recesija izgledna. Takvi su i signali s tržišta kapitala koja se pribojavaju upravo takvog raspleta. Bude li energetska kriza u Europi prevladana, onda će i sve drugo ići lakše. U Hrvatskoj je godišnja inflacija i dalje visoka, no mjesečna već neko vrijeme usporava. Najviše rastu cijene hrane, a to je ono što ljude najviše i zabrinjava. No, uza sve strukturne razloge, a to je da ovisimo o uvozu jer domaće proizvodnje je sve manje, na cijene kod nas po ljeti utječe i turistička potražnja. Trgovci ih i inače imaju prostora dizati jer znaju da je potražnja, odnosno potrošnja puno veća zbog turista, a ovo ljeto taj je prostor bio i veći zbog inflacijskih očekivanja: sve je »prolazilo«. Sada turisti polako odlaze, pa i blagajne centara, pogotovo onih uz more, nakon turističke plime, preuzima oseka. Sa zadnjim izdancima ljeta tako pada potražnja za kunom, ali možda i pritisak na cijene.