Na današnji dan godinama se nije radilo. Naime, 25. lipnja je od 2001. pa do 2019. bio državni blagdan – Dan državnosti. Prije toga Dan državnosti slavio se od 1991. pa do 2001. – 30. svibnja. Na taj datum Dan državnosti ponovo se počeo slaviti od 2020., a 25. lipnja sveden je na obični spomendan – Dan neovisnosti.

A zbog čega je uopće 25. lipnja ušao u igru za to da bude državni blagdan? Naime, u srijedu 25. lipnja 1991. godine Sabor je usvojio odluke o pokretanju postupka razdruživanja od Jugoslavije i međunarodnog priznanja Hrvatske.

Sabor je pod predsjedanjem svog tadašnjeg predsjednika Žarka Domljana usvojio niz odluka, od kojih je najvažnija bila Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske.

Napuštanje federacije

U mjesecima prije toga sigurnosno se stanje u Hrvatskoj svakim danom dodatno pogoršavalo. Pale su i prve žrtve velikosrpske agresije, kao što je policajac Josip Jović koji je poginuo 1. travnja tijekom redarstvene akcije na Plitvicama.

Uslijedio je i pokolj zarobljenih hrvatskih policajaca u Borovu Selu početkom svibnja te godine. Nakon toga je 19. svibnja organiziran referendum o neovisnosti na kojem se čak 93,24 posto građana izjasnilo za to da Hrvatska napusti jugoslavenske federaciju i postane neovisna država.

Nakon referenduma i potpunog neuspjeha pregovora predsjednika šest jugoslavenskih republika, te ostalih pokušaja da se spriječi rat u koji je Jugoslaviju gurala velikosrpska politika Slobodana Miloševića, sredinom lipnja 1991. donesena je odluka da će Sabor početi neprestano zasjedati sve dok se ne donese odluka o budućnosti Hrvatske.

Na kraju je zajedno s vodstvom Republike Slovenije dogovoreno da će obje Republike 25. lipnja donijeti odluku o napuštanju jugoslavenske federacije i proglašavanju samostalnosti.

Tog je dana tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u Saboru održao govor u kojem je naglasio da s »neskrivenim zadovoljstvom i ponosom objavljujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, te cijelome svijetu suverenu volju hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske, da se s današnjim danom Republika Hrvatska proglašava samostalnom i suverenom državom«.

– Pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode, kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnoga svijeta, rekao je Tuđman.

Dodao je da Hrvatska više ne želi ostati u Jugoslaviji jer »više ne može podržavati život u zajedničkoj državi u kojoj postoji neprekidna pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom, u državnoj zajednici u kojoj smo suočeni s uzastopnim prijetnjama uporabe sile, kako one zajedničke, tako i ilegalne u obliku buntovništva i terorizma«.

Ova je odluka donesena jednoglasno. Zastupnici SDP-a nisu sudjelovali u glasovanju jer je odbijen njihov zahtjev da se istovremeno glasa o prijedlogu kojim bi se pozvalo sve zainteresirane republike na ponovno udruživanje.

Drugog je dana počeo rat. Ali ne u Hrvatskoj, već u Sloveniji. JNA je pokrenula vojnu intervenciju pod izgovorom da želi pod kontrolu staviti granične prijelaze prema Austriji, a u stvari da sruši legitimnu slovensku vlast.

Slovenci su se jako dobro branili, vrh JNA nije imao podršku Slobodana Miloševića koji se već prije toga dogovorio s Milanom Kučanom da Slovenija može otići, pa je sve završilo za nekoliko dana.

Eskalacija rata

Tuđman je odbacio prijedlog ministra obrane Martina Špegelja da se Hrvatska uključi u rat i napadne vojarne JNA. U cijelu se gužvu konačno odlučila uplesti i Europa pa je po Jugoslaviji putovao talijanski ministar vanjskih poslova Gianni de Michelis čija je zemlja tada predsjedala tadašnjom Europskom zajednicom.

Cijelu je krizu Europska zajednica pokušala zaustaviti Brijunskom deklaracijom od 8. srpnja kojom su Hrvatska i Slovenija prihvatile tromjesečni moratorij na svoje odluke od 25. lipnja.

I tu su se negdje razdvojili putevi Slovenije i Hrvatske. Milošević je uvjerio vrh JNA da se Sloveniju pusti na miru da ode svojim putem, a da svu silu usmjeri na slamanje Hrvatske.

Rat je eskalirao pa Hrvatskoj nije preostalo ništa drugo nego da 8. listopada definitivno proglasi neovisnost.

Proglasio ju je Vladimir Šeks u podzemnoj prostoriji u zgradi Ine. I taj je dan bio od 2001. do 2019. državni blagdan Dan neovisnosti.

Sada je 8. listopada spomendan – Dan hrvatskog Sabora. Hrvatska politička povijest jest jako komplicirana, ali je povijest državnih blagdana Republike Hrvatske, čini se, puno kompliciranija.