Nema tog poljoprivrednog artikla na uvoz kojeg Hrvatska ne može potrošiti milijune u miljune kuna. Iako je zahvaljujući svom fantastičnom klimatskom položaju, kvaliteti zemlje i obilju vode sposobna proizvesti baš sve što se na području Europe u pravilu konzumira, Hrvatska uporno ignorira tu činjenicu tako da je njezina poljoprivredna proizvodnja kod nekih artikala rijeđa i od endemskih vrsta.

Uvedemo li u priču Primorsko-goransku županiju čiji se čelni ljudi iznimno često vole pohvaliti da je “kontinet u malom”, da ima sve klime koje se pronalaze od Sjevernog pola do toplog Mediterana, poljoprivredna je priča još tragičnija jer proizvodi se skoro pa – ništa.

Od agencije Smarter, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu dobili smo najnoviji izvještaj koji oslikava još jednu priču iz “Poljoprivrednog apsurdistana”. Riječ je o lubenici za koju se ove godine očekuje proizvodnja na razini prošlogodišnjeg uroda, kada je s oko 700 ha površine proizvodnja bila oko 28 tisuća tona.

Urod po hektaru kreće se od 25 do 40 tona. Iako je ove godine berba lubenice počela nekoliko dana kasnije nego lani, očekivani prinosi su isti po jedinici površine. Uvoz je, kao i prijašnjih godina, počeo u travnju iz zemalja koje ranije počnu s berbom lubenica.

Kod nas se u tom periodu uvozila lubenica iz Maroka, a nakon toga iz Španjolske i Grčke. Berba domaće lubenice je krenula krajem lipnja, ističu u Smarteru, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu, očekuju da će sezona domaće lubenice trajati do kraja rujna i da ćemo u narednom razdoblju biti samodostatni.

– Svakako moramo uzeti u obzir bitno slabiju turističku sezonu koja je bila značajan generator potrošnje, a koja će ove godine izostati većim dijelom, što se već sada reflektiralo na cijenu na tržištu koja je niža u odnosu na prijašnje godine, izjavila je stručnjakinja Smartera Marina Kresoja.

Kada je riječ o izvozu, prošle je godine izvezeno 3.432 tona u vrijednosti od 1,3 milijuna eura, najviše u Njemačku, Sloveniju i Češku, a uvezeno je čak 15.300 tona za 5,8 milijuna eura – najviše iz Grčke (1,7 milijuna eura), Italije (1,3 milijuna eura) i Španjolske, dok je količinski albanska lubenica na trećem mjestu s čak 1,8 tisuća tona u vrijednosti od oko pola milijuna eura, naspram španjolskih kojih je uvezeno 959 tona za 591.000 eura.

Niski prinosi

Proizvodnja lubenica u Hrvatskoj fluktuira od 17.000 tona do gotovo 28.000 tona koliko je bilo u 2018. godini. Hrvatska ima relativno niske prinose u odnosu na vrhunske proizvođače čiji se prinosi penju preko 90 tona/ha.

Još uvijek se jako slabo navodnjavaju polja lubenica i tehnološka je razina u proizvodnji niska i sa sortama i s upotrebom agrotehničkih mjera. Proizvodnja se primjerice u dolini Neretve odvija na oko 200 ha, a ukupan urod je od 13-15 tisuća tona, uz prinos između 60 i 70 tona.

U dolini Neretve se proizvodnjom bavi oko 50 OPG-ova, na prosječnim parcelama od 0-5 ha do 5 ha, osim par većih koje imaju 10 -30 ha i jedan 50 ha.

Kako proizvesti više

Proizvodnja lubenice u Hrvatskoj je zadnjih nekoliko godina u porastu, ali ovisi o sezonalnosti odnosno o vremenskim utjecajima tijekom sazrijevanja i berbe. Vidljiv je utjecaj turističke sezone na potrošnju, a samim time i na proizvodnju, što znači da proizvodnja prati kretanje broja turista u državi.

Izostanak golemog broja turista ove godine zbog korona krize, utjecao je na jako velike poremećaje na tržištu. Osim što Hrvatska ima svoju proizvodnju, na tržište dolaze i lubenice iz uvoza iz zemalja sa sličnim problemima i velikom proizvodnjom.

Procjene stručnjaka Smartera su da smjer u kojem će se morati razvijati ova proizvodnja treba biti prema produženju sezonalnosti lubenice, te prema prelasku na sorte koje su manje mase. Sezonu proizvodnje moramo početi ranije na području Dalmacije i završiti kasnije s područja Slavonije.

Rast proizvodnje možemo ostvariti uz primjenu navodnjavanja, uvođenjem novih sorti koje omogućuju duže čuvanje i lakši transport, te korištenjem zaštićenih, a ne preskupih niskih tunela.

Devet kila po glavi

Potrošnja lubenica uglavnom je stabilna i kreće se između 8 i 9 kg/stanovniku godišnje. Hrvatsko tržište je konzervativno u potrošnji te se potrošnja uglavnom odvija u ljetnim mjesecima i uglavnom su potrošači vezani uz tradicionalne sorte.

Godišnja potrošnja lubenica i dinja zadnjih godina se kreće između 30.000 pa čak do 40.000 tona. Potrošnja raste u godinama kada je visoka proizvodnja, a samodostatnost se kreće između 60 i 70 posto. S obzirom na nedostatnu proizvodnju za domaće tržište, ostale potrebe namirujemo iz uvoza pa godišnje uvozimo između 12.000 do čak 20.000 tona, kaže Kresoja.