Treba li Hrvatskoj državni intervencionizam, i u kojem obliku, da ekonomski preživi udar rasta cijena energenata i koja su rješenja za suzbijanje inflacije, tema je o kojoj puno može reći bivši ministar financija Slavko Linić. On ostaje pri svojim starim postavkama da država itekako treba kontrolirati cijene, ali i da je uvođenje poreza na nekretnine jedini izlaz za financiranje zdravstva u ovoj krizi.

Od 1. travnja očekuje se udar cijena energenata na građane – treba li država kontrolirati te cijene?

– Apsolutno da, i vjerujem da će Vlada Andreja Plenkovića to i učiniti. Činila je to već i u prošloj godini, imali su odvažnost već tada fiksirati cijene naftnih derivata na 11, odnosno 11,10 kuna, kad se mnogi u Europi i svijetu to nisu usudili. Nisu dozvolili rast cijena plina, koje su ostale kako je bilo ugovoreno, niti su dozvolili rast cijena električne energije. Dosad su tako radili, pa je evidentno da će tako raditi i dalje.

Ublažiti udar

Ali sa završetkom sezone grijanja 1. travnja najavljeno je da će cijene rasti, da ih se na ovoj razini više neće moći držati.

– Da, rasti će sigurno, ali je važno da ih se kontrolira, i to smanjenjem PDV-a, čime se može značajno ublažiti taj udar. To smanjenje može biti na stopi od 5 posto, ili na međustopama kad je plin u pitanju. Zato smatram da se taj udar neće osjetiti toliko koliko se možda sad bojimo. Uz to, kontroliranjem cijene energenata, istodobno se pod kontrolom drže i ostale cijene roba i usluga. Vidjeli smo da je Hrvatska i u protekloj 2021. godini imala inflaciju čak nižu od prosječne europske, zato ocjenjujem da je Vlada pokazala odlučnost u tome.

Je li rješenje smanjenje stope PDV-a ili direktna blokada cijena, kao s benzinom nedavno? Kako spriječiti trgovce da dižu cijene hrane i drugoga?

– Treba kontrolirati i rast trgovačkih marži intervencijama u dio profita trgovačkih društava. Kad je Plenkovićeva Vlada u lockdownu svojim izravnim mjerama pokazala da je spremna pomoći poslodavcima i spasiti radna mjesta, siguran sam da će imati odvažnosti i za ovakve intervencije, to može biti dovoljno snažan argument ovoj Vladi da kontrolira i trgovačke marže, ako im je socijalna sigurnost građana u prvom planu.

Postoje li još koji modeli?

– Postoji onaj treći, koji je najmanje dobar, a to su direktni socijalni transferi prema građanima koji su socijalno ugroženi. Tada se taj teret mora rasporediti između države s jedne strane, i lokalne samouprave s druge strane.

Upravo to predlaže vaša bivša stranka, SDP.

– No, to nije dobrodošlo rješenje, to bi bilo nužno zlo, jer u tom trenutku se zaustavlja razvoj. Samouprava, a ni država, nemaju dovoljno novaca da financiraju i socijalu i investicije, a tada su upitne i plaće i nova radna mjesta, i jasno je da bi tada razvoj stao.

Trošak prerade

Kad smo kod cijena plina, je li LNG terminal u Omišlju garancija nižih cijena plina za Hrvatsku i građane ili je on samo »protočni bojler« prema drugima?

– Nema garancije da se putem te tvrtke može kontrolirati rast cijena plina. To je uvozni plin, a tu je i trošak prerade plina iz tekućeg u plinovito stanje. Dakle, LNG nije jamac jeftine opskrbe plinom, ali jest jamac opskrbe kao takve, to je jamac da će uvijek biti dovoljno plina za naše potrebe bez ovisnosti o drugima. To je njegova glavna uloga.

Velike firme u distribuciji već vape prema Vladi da ih spasi jer su 2021. završili s gubicima.

– Problem je u cijenama koje su oni ugovorili s državom kao fiksne, a pokazalo se da nisu imali dovoljno zaliha plina zbog problema u lancima distribucije u protekloj godini, morali su nabavljati skuplji plin, stoga su se našli u tim problemima. No, ne bih se ja opterećivao njihovim problemima, to se brzo nadoknadi u toj vrsti biznisa. Ako opskrba bude redovita i ako se otvori Sjeverni tok, bit će dovoljno količina plina i oni će to kompenzirati.

Dakle, premijer Plenković više bi se trebao baviti cijenom plina za hrvatske građane i gospodarstvo, nego problemima velikih distributera?

– Svakako. Bit će malih tvrtki koje će to teško prebroditi, ali za ove velike igrače ne treba se bojati. Neka i oni participiraju u izlasku iz krize.

Kraj 2021. završili smo s najvišom stopom inflacije od 2008. godine – pet i pol posto. Vlada u ovoj godini planira nižu stopu, na temelju čega?

– Ako se uspije naći rješenje za kontrolu cijene energenata, o čemu smo sad pričali, tada ni po meni ta stopa ne bi u 2022. trebala prijeći 5 ili 5,5 posto u Hrvatskoj. Vidimo da je pandemija pri kraju, ako se vrati normalna opskrba, ova godina ne bi trebala biti krizna kao 2021.

Porezno rasterećenje

Na koji način porezno rasteretiti građane da u ovakvoj krizi lakše žive i imaju veće plaće?

– Definitivno je potrebno takvo porezno rasterećenje, naše neto plaće su veoma niske i nije čudno da ljudi odlaze, a istovremeno su bruto plaće visoke. Čak 16 posto iz svake bruto plaće odlazi na financiranje zdravstva, a kako bi se servisirale sve potrebe zdravstva, posebno sad u pandemiji, ne možemo govoriti o manjim izdvajanjima za taj resor, dapače. Vraćam se na svoju staru tezu, a to je uvođenje poreza na imovinu, odnosno na nekretnine. Popis stanovništva je pokazao koliko se ulaže u nekretnine, svi se grčevito drže da se to ne oporezuje, ali to je zapravo jedini način da izdvajanja u zdravstvo ne padnu, a da se istovremeno rasterete plaće i da ljudi bolje žive.

Nikad nijedna vlada nije bila spremna na to.

– To mora biti sutrašnja politika, neovisno čije vlade. Ne može milijun i pol ljudi financirati potrebe svih 3,9 milijuna stanovnika u javnom zdravstvu. Bogatiji, imućniji ljudi trebaju financirati zdravstvo iz poreza na imovinu, a istovremeno time rasteretiti građane s nižim plaćama. Nije u Hrvatskoj stvar u tome da poslodavci zaposlenima ne daju normalne plaće, nego je stvar u ogromnoj bruto plaći, koja nakon svih izdvajanja postane niska neto plaća. Uvođenjem poreza na nekretnine nestali bi i lokalni prirezi, koji su isto namet na plaće. Prije ili kasnije to će se morati uvesti.

Iduće godine čeka nas uvođenje eura, hoće li i to biti razlog za povećanje cijena i rast inflacije?

– Ne bojim se toga jer većina roba koja dolazi u Hrvatsku i sad se obračunava u eurima. Mislim da je 2021. godina bila najteža, sve nakon toga znači vraćanje u normalu.

Važna je i uloga HNB-a u tome – smatrate li da su vodeći ljudi HNB-a odgovorni što su, kako se navodi, uz povlaštene informacije trgovali vrijednosnim papirima?

– Neki od njih nisu bili na sadašnjim funkcijama tada, a kad su došli na funkcije, riješili su se tih vrijednosnih papira, prodali su ih. Treba razlučiti na koje se točno vrijeme to odnosi, a uostalom tada sigurno to nije bilo niti nezakonito. Dozvolimo HANFA-i da utvrdi okolnosti, mada je vrlo teško dokazivati tzv. povlaštene informacije. A ono što će biti na saborskom odboru, to će ionako biti politička bitka, politički kontekst. Diskreditirati ljude koji rade svoj posao, to je stalno prisutno u Hrvatskoj. Od svih se traži stopostotna čistoća, moralizira se oko svega, ni sami ne znamo što stalno tražimo. Ljudi u HNB-u imaju velike plaće, ali nisu svi na funkcijama u takvoj poziciji – nažalost, ispada da nitko više neće ulaziti ni u politiku, ni na odgovorne funkcije jer se sve odmah optužuje da su nemoralni i korumpirani. To je velik problem za Hrvatsku.