Riječki volonteri sinoć su dopremili pun kombi pomoći u mjestima oko Gline pogođenima razornim potresom. Hranu i ostale potrepštine koje su odnijeli ljudima koji su u jednom danu ostali doslovno bez svega prikupili su Riječani, koji su pokazali koliko im je srce kad je najpotrebnije i jučer u velikom broju ostavljali donacije u Palachu.

Robert Jovanović zaspao je oko pet ujutro, po povratku u Rijeku, a već u devet sati je ustao: “Ne da glava spavati kad ovo vidiš”.

Svjestan je, kaže, bio svega što ga čeka, ali i dalje je teško opisivo kad se suočiš s katastrofom koja je pogodila ove krajeve.

“Mi u Rijeci imamo sve. Kad sam se vratio iz Gline otuširao sam se, uzeo daljinski, dijete je sjelo kraj mene i gledali smo televiziju na toplom. Ljudi gore nemaju struje, vode, cijeli grad je u tami. Kako padne sunce, svo svjetlo nestane. Zgrade su potpuno potaracane

Dva sata od tvoje kuće je Hirošima. Svi mi smo se slomili tek kad smo došli doma. Ako imaš imalo ljudskosti u sebi, moraš reagirati”, opisuje Jovanović.

Ljudi stoje, plaču, djeca pitaju soka

Iz Rijeke su s kombijem zapravo krenuli za Petrinju, ali tamo više nisu primali kombije pomoći, pa su poslani za Glinu. Koordinacija prometa je, ističe, dobro organizirana.

“Nas su usmjerili u Glinu, iz Gline smo išli u dva manja mjesta, s malo kuća. Sve je potaracano. Rekli su nam da vozimo u Majske Poljane. Lokalno stanovništvo nam je reklo da su oni koji su za potresa ostali u kućama poginuli. Tamo je sve devastirano i porušeno, ostali su samo temelji. Samo hrpe kamenja, ljudi stoje na cesti, plaču, pitaju za hranu, djeca stoje.

Familije stoje pred kućama, poredani mame, tate, djeca. Svi plaču. Djeca nas pitaju soka. Stali smo. Starija žena je počela plakati, sretna da je od nas dobila boce “normalne vode”. Ispričala je da je kod njih voda za piće loša i kad je ima.

Ljudi spavaju na otvorenom na livadama. Pojavio se jedan mlađi dečko koji s obitelji spava u autu. Benzina u autu ima koliko ima, svakih pola sata malo upali auta da ugrije dijete i onda opet mora ugasiti. Distribucije benzina nema, a maknuti se od tamo ne može”, priča Robert Jovanović.

U Glini je, rekli su im tamošnji ljudi, jučer ušlo oko tisuću kombija i kamiona punih vode.

“Koji god kombi sam vidio bio je puno do vrha. Registracije su iz cijele Hrvatske, iz Rijeke je stiglo puno ljudi. Mahali smo jedni drugima. Kad smo prvi put stali da bi pitali informacije kamo dalje, sreli smo ljude iz opatijskog Crvenog križa. I oni su gore i pomažu. Ima ljudi iz cijele zemlje i to je divno. Jako lijepo da smo se u ovoj situaciji svi tako složili”, priča nam.

Zatečeni gostoljubivošću

Kad su iskrcali robu i pričali s ljudima, ostali su zatečeni njihovom gostoljubivošću.

“Ljudi su nas pitali što će oni nama dati, jer da mi smo njima donijeli pomoć. Stoje u kući bez krova i kad smo  rekli da ne treba ništa, nama govore: “Ne može tako, moramo vam nešto dati”. Pitali su nas jesmo li gladni, nevjerojatno je kako u svojoj muci misle na druge”, opisuje Jovanović.

Što se tiče situacije s prometom prema Petrinji i Glini, Jovanović kaže da je cesta prohodna i čista.

“Kad se stigne na lokaciju, čeka se i po sat vremena, normalno da je ondje gužva, stižu bezbrojni kombiji i kamioni s pomoći iz cijele Hrvatske.

Policija pregledava tko stiže. Osobne automobile mogu vratiti, nije garancija da će proći. Čuli smo da ljudi znaju krenuti na put s autom do Petrinje, a sa sobom uzmu dvije litre vode i dvije kile krumpira. To je onda više avantura, samo rade gužvu na cesti”, rekao je Jovanović.

Što je trenutno potrebno ljudima

Zajedno s riječkim volonterima nastavit će voziti pomoć za Petrinju, Glinu i ostala mjesta pogođena potresom.

“Što se tiče hrane, u Glini su nam rekli da su sad dva-tri tjedna na miru. U svakom slučaju, tko bi sad mogao donirati hranu, bolje je da ju negdje spremi i to učini kroz par tjedana, kad će ondje sigurno trebati nova pošiljka.

Ono što im treba jest roba, šatorska krila, grijalice i bilo kakva vrsta cerade, s kojom zatvaraju rupe u krovovima kuća koje su još toliko-koliko funkcionalne. Ljudi to pokriju ceradom pa ostaju živjeti u kući.

Ljudi nam u mjestima u kojima smo bili kažu da im fali alata za sanaciju šteta. Imaju dva krampa i tri lopate, kad stigne alata trebat će i pomoć ljudi da se to sve sanira”, zaključuje Robert Jovanović.