VEĆA ZAŠTITA STARIJIH

Previše okrutnih zlouporaba. Uvodi se registar o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, broj ugovora će biti limitiran

Ljerka Bratonja Martinović

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Broj sklopljenih ugovora limitira se na maksimalno tri po uzdržavatelju i uzdržavanoj osobi



Kako bi se stalo na kraj zlouporabama ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju zbog kojih su mnogi stariji građani ostali bez imovine, Ministarstvo pravosuđa i uprave uputilo je u javnu raspravu dva zakonska prijedloga kojima se uvode dodatni mehanizmi sprečavanja takvih zloupotreba i veća zaštita starijih osoba koje ugovaraju uzdržavanje.


Izmjenama Zakona o parničnom postupku svi se postupci vezani uz raskid ili poništenje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju smatraju hitnim postupcima, što bi trebalo ubrzati raskid ugovora koji mnogi prevareni korisnici zbog dugotrajnih parnica nikad ne dočekaju. U izmjenama Zakona o obveznim odnosima uvodi se registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, putem kojeg će se prije sklapanja ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju obavezno provjeravati imaju li ugovaratelji već sklopljene takve ugovore. Istodobno, broj sklopljenih ugovora limitira se na maksimalno tri po uzdržavatelju i uzdržavanoj osobi. Time se, tumače u resornom Ministarstvu pravosuđa, nastoji spriječiti tzv. profesionalizacija sklapanja navedenih ugovora, ali i osigurati da primatelj uzdržavanja zaista dobije uzdržavanje kakvo je ugovorio.


Budući da se u praksi vrlo često izjednačavaju ugovor o doživotnom i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, iako se oni bitno razlikuju, ugovor o doživotnom uzdržavanju sada mijenja naziv u »ugovor o doživotnom uzdržavanju uz prijenos imovine nakon smrti«, a ugovor o dosmrtnom uzdržavanju mijenja se u »ugovor o dosmrtnom uzdržavanju uz istovremeni prijenos imovine«. Tako bi onome tko potpisuje ugovor trebalo biti jasno da će, ako potpiše ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, istodobno odmah ostati bez svoje imovine.


Važnost informiranja




Odredbom o osnivanju služnosti i pridržaju prava stvarnog tereta onemogućuje se zlouporaba uzdržavanja i osigurava da imovina osobe koja traži uzdržavanje ostane u njezinom vlasništvu do njezine smrti, osim ako ona to ne želi. Uz to, uzdržavana osoba u slučaju da daje nekretninu, može odrediti da se u njezinu korist na njoj osnuje stvarni teret uzdržavanja, što je dodatni osigurač u slučaju da uzdržavatelj ne poštuje ugovor. Njime će se ubuduće definirati mjesto stanovanja uzdržavane osobe te za pružatelja uzdržavanja obaveza osiguravanja prehrane, njege, brige o zdravlju, plaćanja režija i sahrane…


Striktno se propisuje da će sudac ili javni bilježnik prilikom ovjere ili sastavljanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju upozoriti ugovorne strane na pravne posljedice i razlike između ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, te ih upozoriti na posljedice sklapanja ugovora i prava koja proizlaze iz ugovora.


Spomenute promjene pozdravlja pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter koja već godinama upozorava na zlouporabe i poziva državu na reakciju.


– Ovo je itekako značajna promjena i drago mi je da napokon do nje dolazi. Već godinama upozoravamo na problem zlouporaba ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju i tražili smo upravo ovakve promjene. Naravno da apsolutna zaštita ne postoji i nitko je ne može jamčiti, pa tako ni ove zakonske novosti, ali pomoću njih bi šanse da dođe do zlouporaba trebale biti daleko manje, ocjenjuje pravobraniteljica. Važnom smatra i prevenciju, odnosno informiranje onih koji sklapaju takve ugovore, edukaciju stručnjaka, sankcioniranje onih koji grubo krše prava starijih s ciljem ostvarivanja imovinske koristi. Isto tako, itekako je značajno što se istovremeno uvodi hitnost postupaka za raskid, utvrđenje ništetnosti i poništenje ovih ugovora, ističe.


– Naravno, bez obzira na sve zaštitne mehanizme koji se sada uvode, i ovim putem još jednom pozivam starije osobe koje razmišljaju o sklapanju ovih ugovora da se dobro raspitaju o svojim pravima i svemu što ti ugovori podrazumijevaju, poziva Šimonović Einwalter.


Sindikat nezadovoljan


U Sindikatu umirovljenika Hrvatske (SUH) ne dijele ovakvo mišljenje. Zakonske su izmjene, tvrde, tek minimalni pomaci koji starijim osobama ne donose sigurnost kakvu bi trebali.


– Tražili smo ukidanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ali to nije uvaženo. Ostavlja se i dalje širok prostor za zabunu jer 80 posto starijih osoba ne razlikuje dvije vrste ugovora. Stvarati zabunu među ljudima koji ne shvaćaju da tog časa kad je potpisan ugovor gube svu imovinu koja se spominje u ugovoru je sramotno, a takvih je ljudi od 7.000 do 11.000 godišnje, navodi Jasna Petrović, predsjednica SUH-a. Sindikat je tražio i limitiranje na najviše dva ugovora po uzdržavatelju, jer smatraju da je to najbolje jamstvo protiv zlouporaba i biznisa na račun starijih osoba. Dva ugovora, tumače, mogu pokriti bračni par ili majku i dijete, dok treći ugovor izlazi iz okvira jedne obitelji.


– Država nije preuzela odgovornost za sudbinu starijih koji će biti prevareni jer nemaju pomoć u pronalaženju rješenja ni nadzora u provođenju ugovora. Ovdje su napravljena tri koraka od njih stotinu. Pozdravljam registar i smanjenje broja ugovora, jer bilo je odvjetnika sa stotinu takvih ugovora i profesionalnih lešinara koje sam osobno poznavala, i koji su to marljivo prakticirali i dežurali po bolnicama, a nitko to nije nadzirao ni kažnjavao. Nekakav pomak postoji, ali ako mislimo da će se dodatnom edukacijom starijih postići da ne budu prevareni, teško – komentira Petrović.


Zloupotrebama se, kaže, neće stati na kraj sve dok starci umiru prije nego što uspiju raskinuti ugovor gdje im je netko uzeo imovinu, a nije ih ni započeo uzdržavati, sve dok nemamo efikasno sudstvo koje će im jamčiti presudu za života, što je danas rijetkost.


– Država će preuzeti odgovornost za uzdržavanje djece čiji roditelj ne plaća alimentaciju, a ovdje neće preuzeti niti nadzor. U Nizozemskoj to rade lokalne vlasti, a naš prijedlog da to radi socijalna skrb doživjeli su kao napad jer ionako »imaju previše posla«, veli Petrović. Sve dok dopušta da se stan može pokloniti ili prodati za euro, država pogoduje brojnim akterima u sustavu socijalne skrbi, bilježnicima, odvjetnicima, liječnicima, socijalnim radnicima, a naročito obiteljskim i privatnim domovima koji dosad, unatoč zabranama, nikad nisu isključeni iz sklapanja takvih ugovora, zaključuje.