Voditelj izaslanstva Europskog parlamenta za odnose s BiH i Kosovom Davor Ivo Stier (HDZ) u razgovoru za naš list analizira situaciju nakon pobjede Donalda Trumpa i njene posljedice na svjetsku politiku, ali i događanja u jugoistočnoj Europi.

– Jasno je da su ekonomski razlozi bili ti koji su prevagnuli kod većine američkih birača. Sve su ankete pokazivale da su za većinu Amerikanaca najvažnija ekonomska pitanja. U tom je pogledu Trump imao bolju komunikaciju od Kamale Harris. Ljudi su se sjećali da je za vrijeme prve Trumpove administracije kupovna moć prosječnog čovjeka narasla šest posto, dok je za vrijeme Bidenove administracije narasla samo jedan posto. Inflacija je pojela one dobre makroekonomske rezultate njegove vladavine. Ekonomski razlozi u najvećoj mjeri, iako nisu jedini, objašnjavaju pobjedu Trumpa. Tu je još pitanje sigurnosti granica gdje je Harris lutala u porukama, dok je Trump imao prilično konzistentnu priču o tome kako će on osigurati granicu. To uglavnom objašnjava pobjedu Trumpa. A što se tiče posljedica za transatlantsku suradnju, Europa će morati nastaviti s onim što već i radi. No to sada mora napraviti puno brže i snažnije.

Pretjerane reakcije

Riječ je o tome da mora preuzeti veću odgovornost za mir i vlastitu sigurnost. To je Trump prilično brutalno iskomunicirao tijekom svojeg prvog mandata kada je tražio da Europa više plaća za vlastitu sigurnost. Međutim, i Biden je, istina u puno diplomatskijem tonu, nastavio s istom politikom. Europa je itekako svjesna da mora preuzeti veću odgovornost. I za to se priprema. I zato smo i među ostalim imali i saslušanje te potom potvrdili prvog europskog povjerenika za obranu.

Trumpa su optuživali da je rasist i bijeli supremacist, a sada je ispalo da je za njega glasalo puno Hispanoamerikanaca i Afroamerikanaca.

– Veliki broj Hispanoamerikanaca je ovog puta glasao za Trumpa, iako je i dalje većina njih ipak glasala za demokratsku kandidatkinju. Međutim, značajno se povećao broj onih koji su dali povjerenje Trumpu. Pokazalo se da su neke teme koje su itekako važne, kao što je poštovanje Ustava, privrženost demokraciji i ljudskim pravima ipak možda preapstraktne u trenutku kada je ljudima glavna preokupacija to što im se srušila kupovna moć. I to je dio razloga zašto je iz tih zajednica Trump dobio tako veliki broj glasova.

Kako tumačite dvojake reakcije na Trumpovu pobjedu. Kod nekih je zavladao veliki strah, a kod drugih totalna euforija?

– Postoje dvije vrste pretjeranih reakcija. Jedna je ova koju ste spomenuli kod onih koji su u strahu oko toga što se može dogoditi nakon inauguracije Trumpa. Drugi su ekstrem pak oni koji unaprijed slave Trumpa očekujući da će on udovoljiti nekim njihovim političkim ciljevima. Oni koji se jako raduju lako bi se mogli razočarati. A oni koji sada jako strahuju mogu shvatiti da su pretjerali u toj svojoj bojazni. Trebali bi veću pozornost obratiti na to da američka državna politika ima puno više kontinuiteta nego što to možda na prvi pogled izgleda. Manje to ovisi o tome tko je stanar Bijele kuće. Naravno da svaki predsjednik daje svoj ton, da je tu bitan i način komunikacije. Ali kada pogledate neke ključne stvari – odnos prema Kini, prema tome da europski saveznici moraju preuzeti veću odgovornost u financiranju zajedničke obrane – tu imate kontinuitet bez obzira bila to demokratska ili republikanska administracija.

Je li moguće da sada vodstvo EU-a redefinira svoj odnos prema Viktoru Orbanu koji je svoj politički kapital uložio na pobjedu Trumpa?

– U pitanju je sljedeće. Unutar EU-a jasno je da se mora prvo osnažiti vlastite obrambene kapacitete. Tu postoji suglasje, i Orban je dio tog suglasja. Bilo je velikih nesuglasica oko Ukrajine i Orbanovog soliranja za kojeg sada može izgledati da ima sugovornika u Bijeloj kući. Međutim, po meni se neće dogoditi promjena kursa nego ubrzanje jednog procesa. Svi znamo da je u interesu zapada da što prije dođe do mirovnih pregovora. Naravno, za to je potrebno privoliti i rusku stranu. I u interesu je zapada da u te mirovne pregovore Ukrajina uđe u što jačoj poziciji. Pretpostavljam da Trumpova administracija isto može dijeliti takve ciljeve. Ono što je razlika je to da će Trump ubrzati taj proces. Ali neće u tome promijeniti smjer koji je već ionako išao prema tome da se dođe do mirovnih pregovora.

Što će se dogoditi s NATO savezom?

– Veći će se naglasak staviti na dva aspekta. Uloga ključnih država s prostora koji su obuhvaćeni Inicijativom tri mora. Ona je krenula za vrijeme predsjednikovanja Baracka Obame, ali joj je i Trump dao veliku važnost. Tu će biti ključne uloge Poljske i Rumunjske na istočnom kraju saveza. I ova Trumpova administracija će to snažno podržavati. A kod starijih članica NATO-a, pogotovo bogatijih, bit će povećani zahtjevi da se podrže američki ciljevi na Indopacifiku. Dakle, ne samo da preuzmu veću odgovornost za sigurnost europskog prostora nego i da budu aktivnije na Indopacifiku jer će nova američka administracija fokus imati prvenstveno na suparništvu s Kinom. To je nešto što se već moglo primijetiti i za vrijeme Bidenove administracije. Takve poruke postoje i u zaključcima prethodnih NATO samita za vrijeme mandata Joe Bidena, ali pretpostavljam da će to biti sada puno intenzivnije.

Mirovni pregovori

Što će biti s Ukrajinom? Koliko Trump može promijeniti dosadašnju američku politiku prema Ukrajini?

– Ubrzat će proces dolaska do mirovnih pregovora. Najveći izazov u ovom segmentu jest kako privoliti rusku stranu da sjedne za pregovarački stol. Kako je Putin odlučio pokrenuti agresiju na Ukrajinu tako je može i zaustaviti i sjesti za pregovarački stol. Ono što po meni ostaje otvoreno je u kojoj će mjeri sada Amerikanci htjeti komunicirati s Kinom koja ima sve veći utjecaj na Moskvu, te da se i s te strane radi određeni pritisak kako bi došlo do mirovnih pregovora.

Oko jedne stvari nema prevelike neizvjesnosti. Trump će podržavati Izrael moguće čak i više nego je to radio Biden.

– Osnažit će se potpora Izraelu u odnosu na Bidenovu administraciju. Ona je podržavala Izrael, ali i tražila pridržavanje međunarodnog humanitarnog prava. Kao i ograničen odgovor na iranski napad. Trump će možda puno snažnije podržati Izrael. Neće biti velikih promjena osim što će biti jasnija i čvršća potpora Izraelu. Bitno je i to da će Trump pokušati ići ponovno s Abrahamskim ugovorima, odnosno procesom koji su ti ugovori otvorili. A to je pomirba između Izraela i arapskog svijeta. Prvenstveno sa Saudijskom Arabijom. Taj proces je zaustavljen, ali nije otkazan nakon izraelskog odgovora na teroristički napad Hamasa od 7. listopada 2023., a Saudijska Arabija nikad nije zatvorila vrata tome. A sada će s Trumpovom administracijom biti povećan pritisak da se ide u tom smjeru sklapanja sporazuma, odnosno međusobnog priznavanja Izraela i Saudijske Arabije. Time se onda zaista mijenja odnos snaga na Bliskom istoku.

Neki politički igrači na jugoistoku Europe – Milorad Dodik, ali i sama Srbija – sada očekuju da će imati podršku Washingtona. Koliko je to realno?

– Zato sam ranije i spomenuo da bi se neki koji se sada jako raduju na kraju mogli razočarati. To ne znači da oni nemaju nekakvih kontakata s nekim ljudima koji će biti u Trumpovoj administraciji. Međutim, Trumpova će administracija, osim fokusa na unutarnja pitanja, jako fokusirana biti i na vanjskopolitičkom planu, posebno kada je u pitanju Indopacifik, odnosno preciznije – Kina. A od EU-a će tražiti da preuzme veću odgovornost u financiranju zajedničke obrane, ali i u rješavanju svih mogućih situacija na europskom kontinentu, uključujući i one na Zapadnom Balkanu. I stoga bi se oni koji igraju na kartu da će sada možda doći do nekakvih promjena granica, lako mogli naći u situaciji da su pogrešno kalkulirali. Bilo je doduše takvih inicijativa i za vrijeme prve Trumpove administracije.

Čak se razmatrala i razmjena teritorija izmedu Kosova i Srbije.

– Da, bilo je i takvih inicijativa u jednom trenutku, ali su one zaustavljene. Tu je jako važna uloga EU-a, a s njom i Hrvatske, zemlje članice koja ima svoju posebnu ulogu prema jugoistoku Europe, da jasno kažu da nema i ne može biti nikakvih promjena granica. I da nema stvaranja nikakvih interesnih sfera. Da nisu poželjni nikakvi koncepti kao što je Srpski svijet. Nego da svaka država mora raditi na reformama koje će onda voditi i nju i sve druge zemlje jugoistoka Europe prema europskim i euroatlantskim integracijama.

Koliko je realan optimizam koji očito postoji u Beogradu da će nova administracija ipak biti u manjoj ili većoj mjeri više naklonjena Srbiji nego što je bila Bidenova?

– Postoje kod njih sigurno kanali komunikacije s nekim ljudima koji bi mogli imati visoke funkcije u Trumpovoj administraciji. I puno više razumijevanja za poglede Beograda. Ali s druge strane Trump je vrlo pragmatičan čovjek koji želi uspjeh u svemu što radi. Tako da ako EU bude vrlo jasna oko toga kako vidi arhitekturu mira i stabilnosti na jugoistoku Europe, onda neće biti bilo kakvih destabilizirajućih inicijativa. Zato je važno postaviti se vrlo jasno od samog početka u razgovorima s novom američkom administracijom. I reći koji su principi i ciljevi EU-a.

Koliko bi situaciju na Zapadnom Balkanu mogla promijeniti činjenica da bi ministar vanjskih poslova mogao postati Richard Grenell koji je bio posebni Trumpov izalasnik za odnose Kosova i Srbije?

– Sigurno će imati neku ulogu u novoj administraciji, zasad se spominju različite funkcije, tako da tek treba vidjeti koju. On jest pokazao otvorenost prema pogledima Beograda. Međutim, to je jedna stvar, a druga je konkretno definiranje, a onda i implementacija neke politike. I to na teritoriju gdje se uspjelo samo kada su i Amerika i europski saveznici radili zajednički. Bit će potrebno, i u okviru Kvinte i redovitih razgovora EU-a i SAD-a, vrlo jasno naglasiti da mir i stabilnost tog prostora prolaze preko europskih integracija, a ne nekih drugih političkih koncepata.

Zapadni Balkan

Je li pitanje Kosova uopće rješivo s obzirom na dijametralno suprotna stajališta Beograda i Prištine?

– Bez obzira tko je tamo na vlasti, Amerika je priznala Kosovo i to se neće promijeniti. To je vjerojatno poznato i u Beogradu. Što se tiče normalizacije tih odnosa, vrlo je važno da se inzistira na implementaciji onoga što su Beograd i Priština dogovorili. A to uključuje i činjenicu da Beograd neće blokirati članstvo Kosova u međunarodnim organizacijama. Ne znači da ga mora priznati, ali ne smije ga blokirati i raditi protiv učlanjenja Kosova u međunarodne organizacije. Kosovo s druge strane ima svojih obveza, kao što je osnivanje zajednice općina na sjeveru gdje je većinski srpsko stanovništvo. Mora se, dakle, raditi na implementaciji onoga što su dvije strane već dogovorile i za što su preuzele obveze.

Kako vidite situaciju u BiH?

– BiH sada ima priliku da ulovi korak s drugim zemljama Zapadnog Balkana na putu prema punopravnom članstvu u EU-u. Zbog promjene geopolitičkih okolnosti i zbog ruske agresije na Ukrajinu, EU je ponovno istaknula kako proces proširenja ima jednu stratešku dimenziju i u tom kontekstu odlučila dati status kandidata BiH. A onda je Europsko vijeće donijelo odluku o otvaranju pregovora. Većina ljudi, preko 70 posto, u BiH, bez obzira bili oni Hrvati Bošnjaci ili Srbi, ili ostali građani koji ne pripadaju tim konstitutivnim narodima, podržava članstvo u EU-u. I vidi budućnost BiH u Europi. Na liderima je sada da pokrenu neke konkretne korake tehničke prirode kako bi se mogli započeti ti pristupni pregovori. Jedan od tih vrlo konkretnih koraka je imenovati glavnog pregovarača i pregovaračku strukturu te donijeti Nacionalni plan usvajanja Europske pravne stečevine u zakonodavstvo BiH. To su konkretni tehnički, ali i politički relevantni koraci koji se moraju napraviti kako bi BiH mogla otvoriti i započeti pregovore.

Koliko je tamošnja politika uopće iskrena kada je riječ o ulasku u EU?

– Bili smo prošlog tjedna u Sarajevu s delegacijom Europskog parlamenta na petoj sjednici Zajedničkog parlamentarnog odbora EU-a i BiH. Razgovarao sam i s predsjedateljicom Vijeća ministara, s ministrom vanjskih poslova, s ključnim ljudima i iz pozicije i iz oporbe, s ljudima iz civilnog društva i vjerskih zajednica, i potpuno je jasno da postoje vrlo različiti pogledi, ne samo oko prošlosti, nego i oko sadašnjosti BiH. Ali ono što je zajedničko je da svi vide BiH u EU-u. To sada treba pretvoriti u djela. I u tome ova delegacija kojom ja predsjedam ima ulogu, s jedne strane potaknuti i olakšati taj dijalog i postizanje dogovora kako bi BiH dosta mogla napraviti potrebne reforme. A s druge strane držati BiH visoko na agendi u europskim institucijama kada je u pitanju proširenje.

Hrvatska podržava proces europeizacije prostora jugoistoka Europe

Kako vam se čini hrvatska vanjska politika prema jugoistoku Europe?

– Hrvatska vanjska politika podržava proces europeizacije prostora jugoistoka Europe. Ali to traži doista velike promjene u tim društvima, suočavanje s nizom problema i politikama koje su nekompatibilne s europskim integracijama. Kao što je na primjer koncept srpskog svijeta. Inzistira se na prihvaćanju europskih vrijednosti i standarda. A ako se europeizira i njeno najbliže susjedstvo, to jest zemlje zapadnog Balkana, time i Hrvatska postaje sigurnija.