Nije bilo nikakvih prisila da ove godine, prvi put, potpredsjednik hrvatske Vlade, Srbin, dođe u Knin za proslavu obljetnice vojno-redarstvene akcije Oluja.

Nije bilo ni uvjetovanja da, kao reciprocitet dolasku Borisa Miloševića u Knin, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved ode u selo Grubore položiti vijence srpskim žrtvama.

Nije bilo ni nagovaranja da umirovljeni general Ante Gotovina, koji se kloni javnih istupa, održi govor u Kninu.

Uostalom, svi koji dobro poznaju Medveda i Gotovinu znaju da se njima ne može “narediti” da učine nešto što ne žele i u što ne vjeruju.

Svi su ti ljudi odluke donijeli samostalno, kao i premijer Andrej Plenković, vođeni uvjerenjem da je potreban iskorak u odnosima Hrvata i Srba u Hrvatskoj, a da se pritom nikako ne dovode u pitanje postulati Domovinskog rata, ne izjednačavaju agresor i žrtva, ne podcjenjuje bol obitelji koje su izgubile svoje članove, a ponajmanje žrtve.

No, i da je ovakav iskorak nužan, da je došlo vrijeme da se na zajedničkim točkama grade odnosi i povjerenje, i da je to korisno i dobro za Hrvatsku, što je uostalom i odjek Gotovinina govora nakon povratka iz Haaga: poruke da se treba okrenuti budućnosti.

Dogovori oko proslave 25. godišnjice Oluje vodili su se isključivo u Vladi, otkriva Večernji list.

Premijer Plenković rekao je kako bi svakako bilo dobro da cijela Vlada bude u Kninu te je potom razgovarao s Miloševićem.

Plenković nije radio pritisak na njega, ali je istaknuo kako bi za Hrvatsku bilo jako dobro da se 25 godina nakon Oluje stvari poslože i naprave iskoraci. Napomenuo je i da ne bi bilo dobro da Milošević, kao potpredsjednik Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava, sam sebe na početku mandata stavlja u podređeni položaj jer će, ne bude li s ostalim članovima Vlade u Kninu, oslabiti svoj položaj i biti u nekom smislu ministar drugog reda.

Dojam je onih koji su sudjelovali na razgovorima da je Milošević odmah u startu već donio odluku da ide, ali mu je trebalomalo vremena, možda da se konzultira i s obitelji, i vjerojatno u stranci. Milošević, kao ni itko iz njegove stranke SDSS, nije postavljao uvjete za reciprocitet, da Medved mora u Grubore, kažu nam.

Kad je nakon nekoliko dana došao s pozitivnim odgovorom, jednostavno je došla odluka da bi bilo u redu da drugi potpredsjednik Vlade, Tomo Medved, bude u Gruborima. Inicirao ju je i samostalno donio Medved, koji također nosi tešku životnu priču povezanu s Domovinskim ratom i obiteljskom tragedijom – poginuo mu je stariji brat. Kad je Milošević potvrdio dolazak u Knin, predsjednik Vlade mu je rekao da cijeni tu odluku i misli da je ispravna.

Milošević je otkrio kako duboko osjeća i uvjeren je da radi nešto dobro i pravedno i s tim nema problema iako je već tada primao neugodne i optužujuće poruke onih koji su razočarani njegovim potezom. Generalu Gotovini sudjelovanje je predložio ministar Medved i odmah je prihvatio.

Milošević je time bio vrlo zadovoljan i rekao da sve što kaže general on može potpisati. Gotovina se kloni javnih istupa, no njegova poruka o tome da je rat gotov i da se treba okrenuti budućnosti odjekuje i u ovoj inicijativi i u stavu Andreja Plenkovića.

Kako kažu njegovi suradnici, Plenkovićev će govor u Kninu biti jak, a sve ovo radi s uvjerenjem da moramo neke stvari prelomiti, ići naprijed i graditi društvo poštovanja i tolerancije. Ovakvim iskoracima i potezima ni u kojem se slučaju ne mijenja povijest i Hrvatska je ponosna na ono što je postigla.

– Premijer nastoji raditi ono što je dugoročno zdravo za hrvatsko društvo i to s punim uvjerenjem i promišljeno jer je siguran da je to dobro za zemlju.

Ako je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman mogao reći u lipnju 1997. da pobjednik koji ne zna praštati sije klice novih razdora i zala, a hrvatski narod to ne želi, onda 23 godina poslije tog govora, mogli bismo i morali nastaviti tim putem – kažu sugovornici Večernjeg lista.