Zbog Fatime je u Portugalu 13. svibanj jedan od najvećih blagdana. Zapravo, zbog Fatime se u Portugal dva puta godišnje sliju stotine tisuća hodočasnika – prvo 13. svibnja, u spomen na prvo Marijino ukazanje u tome mjestu 1917. godine, a onda i 13. listopada, na dan kada se iste godine dogodilo zadnje tamošnje ukazanje Majke Božje. Tijekom godine dana to čuveno marijansko svetište posjeti više od četiri milijuna hodočasnika iz cijeloga svijeta. Ove godine, na 105. obljetnicu svetišta, tisuće hodočasnika u Fatimi su molile za mir u svijetu, a na spominjanje Ukrajine mnogi su zaplakali.

Fatima je grad u središnjem Portugalu, od Lisabona udaljen oko sat vremena vožnje autobusom. Koliko je tamošnje svetište – koje je tijekom vremena sraslo s gradom – poznato diljem svijeta najbolje se možda vidi baš na blagdan Gospe Fatimske. Povijest svetišta u Fatimi počinje 13. svibnja 1917. kada se Majka Božja ukazala djeci, malim pastirima, kako kaže i hodočasnička pjesma »u dolu Iria«, mjestu Cova da Iria. Tisuće hodočasnika su ove godine zbog Fatime u Portugal doputovale avionima ili autobusima iz dalekih zemalja Europe, pa i preko oceana, a tisuće su iz samoga Portugala, ili iz Španjolske doslovce hodočastile. Tako Portugal s odredištem – Fatima također ima svoj camino, zapravo vjerojatno desetke camina koji traju danima, od kućnoga praga tisuća ljudi do svetišta koje Portugalci nazivaju Nossa Senhora do Rosario de Fatima.

Hrvatski hodočasnici

Dio toga ovogodišnjeg hodočasničkog svijeta, ne samo na blagdan Gospe Fatimske, nego i par dana ranije, bilo je i 90-ak hodočasnika iz Hrvatske, koje je okupila Duhovna obitelj Omnia Deo. Bila je to jedina organizirana skupina iz naše zemlje, a dio hodočasnika u njoj bili su vjernici laici i svećenici Riječke nadbiskupije i Krčke biskupije te časne sestre zajednice Omnia Deo, koje djeluju i u Riječkoj nadbiskupiji. Uvjerili smo se ponovo da je na takva mjesta duhovnosti najbolje poći s pouzdanim vodičima, onima koji žive ono što drugima prenose, a ovdje su to bili svećenici i časne sestre izrasli iz Javnog vjerničkog društva Omnia Deo, na čelu s utemeljiteljima te zajednice gospođom Jozefinom Glasnović i don Josipom Radićem. »Nitko od nas nije ovdje slučajno«, rekao je hrvatskim hodočasnicima don Josip Radić u svojoj prvoj propovijedi u Fatimi, i toga su se tijekom boravka tamo, a sigurno i kasnije sjetili mnogi.

Hodočasnici iz naše zemlje, kao i svi drugi, imali su bogat i intenzivan duhovni program: svakodnevno misno slavlje, zajednički su prošli fatimski križni put, klanjanje, svake večeri sudjelovali u molitvi krunice u veličanstvenoj procesiji na golemom trgu svetišta, obrubljenom dvjema bazilikama i Kapelicom ukazanja. Izdvajamo tek jednu sažetu poruku don Josipa Radića upućenu našim hodočasnicima: »Kroz život trebamo hodati u ljubavi prema Bogu, i jedni prema drugima, a ljubav je u tome da budemo jedni prema drugima milosrdni. Trebamo živjeti u Božjoj prisutnosti, hodati putem svetosti. To je najviše što možemo učiniti za sebe i za cijeli svijet. Ne bojmo se.«

– U Fatimu smo hodočastili mnogo puta. Fatima je nama veoma važna, jer je naša zajednica Omnia Deo bitno marijanska, i naša je duhovnost marijanska. To nas čini jako bliskima Fatimi. U našoj karizmi su i hodočašća. Mi smatramo da je to od Boga nadahnuto. Hodočašća su uvijek bila obilježja ljudi koji vjeruju – ona su prirodan način da se ljudi približe Bogu, a nose i jednu neformalnu dimenziju, spontanost. Znamo se našaliti, pa kažemo da su hodočašća kao skupljanje nektara, poput pčela kada idu s cvijeta na cvijet skupljajući nektar. Sveta mjesta su zaista puna Božje milosti, i hodočasteći na ta mjesta mi skupljamo tu milost, kao što pčele skupljaju nektar. Kad ljudi traže razgovor, pomoć itd. kažemo im da ne možemo dati ono što nemamo, već da moramo kroz molitvu, kroz pokoru, kroz hodočašća primiti Božju milost i onda je dati, objasnio je u izjavi za naš list don Josip Radić.

Putovi hodočašća

O Fatimi smo ga pitali i u kontekstu naglašenih molitvi za mir. Podsjetio je da se Gospa u Fatimi javila usred Prvog svjetskog rata i to troje male djece, pastirima – Jacinti i Franji Marto te Luciji Dos Santos – jer, objasnio je, djeca traže u ljubavi i čistoga srca i njihov je vapaj posebno snažan, čist.
– Upravo u Fatimi je Gospa u jeku toga rata tražila da se rat zaustavi, ali Božjim sredstvima – molitvom krunice, pokorom, žrtvom, obraćenjem. Samo se tako rat najprije mora zaustaviti u ljudskim srcima, da bi se zaustavio u vanjskom smislu. Gospa je već tada u Fatimi rekla da će doći i do težih sukoba ako se svijet na pokrene, ne obrati, a do toga je nažalost i došlo. Zato preko Fatime, Fatimske Gospe vapimo za mir, rekao je.
Ovo hodočašće u Fatimu, kao i mnoga hodočašća u proteklih više od dva desetljeća je za članove zajednice Omnia Deo, i druge vjernike, organizirala gospođa Glasnović, udana žena i majka šestero djece. Kaže nam da se od prvog puta kada je prije mnogo godina hodočastila u Fatimu osjećala kao da je došla doma, »kod Majke«.

Prvo hodočašće nakon dvije pandemijske godine zasigurno je bilo organizacijski zahtjevno. Kako bi sudjelovali u programima uoči blagdana Gospe Fatimske i na sam blagdan, dio je hodočasnika u Portugal doputovalo avionima, a dio njih je autobusom krenulo na hodočašće dugo 12 dana. Oni su u tih 12 dana pohodili 10-ak svetih mjesta u više europskih zemalja, a Fatima im je bila glavno odredište. Svoja razmišljanja o tome putovanju s nama je podijelila hodočasnica Mirjana iz Zagreba.
– Svako svetište ima svoje osobitosti i svako je na svoj način posebno, od svetišta La Salette u francuskim Alpama, koje smo prvo posjetili pa nadalje. Kada se putuje autobusom, dolazi se više duhovno pripremljen, hodočasnici se više upoznaju, više zajedno mole. Put je do Fatime bio dug, ali nikakav umor ne osjećam i već danas znam da se u Fatimu želim vratiti. Fatima je zaista nešto posebno. Ovdje se nekako posebno moli za mir, za dobrobit svih, i to zajedništvo je prekrasno, rekla je.

Svetišta kao izvor

Jozefina Glasnović je ta dva hodočasnička puta uspjela organizirati i povezati, a bilo joj je to moguće upravo zato jer je njezina jedina motivacija ljubav prema Bogu i prema ljudima. To se jednostavno iščitava, a ona sama je više puta ponovila da je njezina snaga u Bogu.
– Na ovom hodočasničkom putu autobusom najviše je marijanskih svetišta, no ono hodočasnike vodi i do svetog Arškog Župnika u Francuskoj, do sv. Leopolda Bogdana Mandića i sv. Ante u Padovi. Sve su to svetišta u kojima možemo od Boga primiti mnoge milosti – ona su izvor. Od kada sam 2000. godine dobila poziv – zvanje da vodim ljude Isusu po Mariji, istinskom življenju vjere, imali smo mnoga hodočašća i na njima se rodilo puno duhovnih zvanja, dogodila su se mnoga ozdravljenja. Puno toga Bog čini po Mariji, kaže nam Jozefina Glasnović.

Vodila je hodočašća i u Svetu zemlju, u Guadalupe u Meksiku, u svetište Jasna Gora u Czestochowi u Poljskoj, u Međugorje, Gospi Letiničkoj na Kosovu, u Fatimu, Lurd, u svetišta diljem Europe.
– U Fatimu su se ove godine slili ljudi iz gotovo cijeloga svijeta. To govori i o tome što ljudi traže u svetištima, na hodočašćima – mir, ljubav, milosrđe, blagoslov, pomoć. Bez toga nema života, a to nam sve Bog može dati i daje po Mariji. Njezino je srce puno milosti i ljubavi, poručila je Glasnović.

Kapelica, krunica…

Don Josipa Radića pitali smo i o vjerničkom zajedništvu i o radosti, koje se u Fatimi osjeća.
– Nigdje kao u Fatimi ne mogu bolje osjetiti katolicitet, zajedništvo Katoličke crkve. Godinama vodimo hodočašća u Fatimu i nastavit ćemo. Bili smo ovdje i na 100. obljetnicu prvog ukazanja, kada je bio i papa Franjo. Tada se okupilo pola milijuna ljudi, a u cijelom gradu osjećalo se mir i zajedništvo, osjećala se ta dimenzija Katoličke crkve. No, svaki put kada čovjek dođe u Fatimu može osjetiti to zajedništvo – da smo svi djeca Božja. U duhovnom smislu ovo je svetište organizirano na način kako je to Gospa tražila, a tražila je molitvu krunice, kapelicu i procesiju, uputio je.

I doista ovo svetište ima takav osobiti raspored, izraze sasvim osobnih i zajedničkih pobožnosti. Na obljetnice ukazanja i uoči njih svake se večeri na trgu svetišta održavaju procesije sa svijećama, s pjesmom i molitvom krunice u kojima se ujedinjuju tisuće ljudi. Bilo je tako i ove godine, kada je u procesiji uoči 13. svibnja sudjelovalo i 20-ak biskupa i mnoštvo svećenika, pristiglih s hodočasnicima izbliza i izdaleka. Molitva krunice predvođena je na nekome od jezika hodočasnika, prije svega na portugalskom, ali dio Očenaša, kao i dio Zdravomarije svatko je izricao na svome jeziku – ove godine uz portugalski na poljskom, španjolskom, njemačkom, engleskom, ukrajinskom, talijanskom, hrvatskom i brojnim drugim jezicima. Iz Kapelice ukazanja iznosi se kip Gospe Fatimske na postolju od bijelih ruža, i u procesiji, osvijetljenoj svijećama u rukama hodočasnika, uz molitvu krunice nosi se golemim trgom svetišta. Dostojanstveno je i veliko to zajedništvo, nadahnjujuće je čak i sjećanje na te trenutke.

Na sličan je način poseban i zaključak hodočasničkog dana na blagdan Gospe Fatimske, kada svečana misa na trgu završava zajedničkom pjesmom tisuća vjernika i njihovim pozdravom Gospi bijelim maramama. Naravno, prethodno su mnogi na tome trgu, pred Kapelicom ukazanja, noć proveli u bdijenju i molitvi. A na misnom slavlju 13. svibnja hodočasničke skupine bile su predstavljene zastavama svojih udruga ili župa i svojim nacionalnim zastavama. Uz oltar pred bazilikom Nossa Senhora do Rosario de Fatima prva je bila pozvana zastava Ukrajine. Kada su najavljeni hodočasnici Ukrajinci trgom se prosuo pljesak, a licima mnogih ljudi potekle su suze. Ukrajina i molitva za mir je ove godine bila u srcu valjda svih hodočasnika u to Marijino svetište.