Nedavno sam posjetila izložbu Arte Povera iz zbirke Pinault u Bourse de Commerce, koja je uz izložbu Nadrealizma u Centre Pompidour jedna od trenutačno najposjećenijih izložbi u Parizu. Iako je riječ o talijanskom avangardnom umjetničkom pokretu iz 1960-ih, ova gotovo »filozofska izložba« svjedoči da je on itekako relevantan za našu suvremenost, kako kulturno-društvenu, tako i onu koja se tiče globalnog očuvanja našeg planeta.

Materijal i energija

Izložba Arte Povera, koju je kurirala Carolyn Christov-Bakargiev, predstavlja dubinsku analizu jednog od najradikalnijih i najutjecajnijih umjetničkih pokreta 20. stoljeća. Izložba obuhvaća više od 250 povijesnih i suvremenih djela, kao i radove inspirirane ovim važnim talijanskim umjetničkim pokretom iz 1960-ih te prikazuje talijanske korijene i međunarodnu razgranatost ovog pokreta kroz djela trinaest glavnih protagonista Arte Povare: Giovanni Anselmo, Alighiero Boetti, Pier Paolo Calzolari, Luciano Fabro, Jannis Kounellis, Mario Merz, Marisa Merz, Giulio Paolini, Pino Pascali, Giuseppe Penone, Michelangelo Pistoletto, Emilio Prini i Gilberto Zorio. Smještena unutar jedinstvene arhitekture Bourse de Commerce, koju je transformirao Tadao Ando, izložba je zamišljena kao pejzaž kroz koji se prolazi i koji postaje teren u kojem se ukorjenjuju beskonačne poetike Arte Povare.

Arte Povera je izvorno bila odgovor na dominaciju industrijske i potrošačke kulture u poslijeratnom razdoblju. Umjetnici poput Michelangela Pistoletta, Maria Merza i Jannisa Kounellisa odbacili su komodifikaciju umjetnosti, koristeći skromne, »siromašne« materijale poput zemlje, tekstila, industrijskog otpada i organskih tvari. Pokret je obilježilo sirovo eksperimentiranje i filozofska povezanost s prirodom, energijom i transformacijom – teme koje su i danas izuzetno aktualne.

– Sredinom 1960-ih, određeni broj talijanskih umjetnika, uglavnom iz Torina, Genove, Bologne, Milana i Rima, stvorio je djela koja su originalna, slobodoumna, potpuno nekonvencionalna i antidogmatska. Ova djela proširila su domene slikarstva, kiparstva, crteža i fotografije te uvela prve ‘instalacije’ u povijesti umjetnosti, kao i performanse i akcije. Preferirajući elemente koji su ‘prirodni’ i ‘ruralni’ (poput zemlje, krumpira, salate, vode, ugljena, drveća i živih tijela životinja i ljudi) te ‘umjetni’ i ‘urbani’ (elemente iz željezarija poput ploča od nehrđajućeg čelika, ingota olova, žarulja, drvenih greda i neonskih cijevi), njihovi radovi potiču tokove fizičke, kemijske, pa čak i psihičke energije, oslanjajući se na pojmove memorije i emocija kako bi angažirali publiku, objašnjava kustosica.

Ekologija i
transformacija

Koristeći »siromašne« materijale poput zemlje, kamenja, biljaka i drveta – materijale koji su izravno povezani s prirodnim okolišem, umjetnici iz Arte Povera preispituju odnos čovječanstva i prirode, ukazujući da umjetnost nije nešto odvojeno od okoliša, već inherentno povezano s njim. Ovakav pristup omogućio im je isticanje sirove ljepote i vitalnosti prirodnih materijala, često stvarajući djela koja se stapaju s prirodom ili su namijenjena povratku zemlji.

Alkemijske instalacije Gilberta Zorija istražuju teme energije i industrijskih procesa što se direktno nadovezuje na današnje suvremene rasprave o energetskim sustavima i njihovim ekološkim posljedicama, pružajući poetsku refleksiju o međudjelovanju prirode i tehnologije. S druge strane, djela poput Venera s krpama Michelangela Pistoletta kritiziraju konzumerizam i njegov utjecaj na okoliš, što ostaje ključno pitanje današnjih globalnih diskusija o klimatskim promjenama i smanjenju otpada. Naposljetku, Kounellisove instalacije s vatrom evociraju industrijsku transformaciju i ekološku nesigurnost, dok Merzovi iglui i radovi temeljeni na Fibonaccijevom nizu istražuju povezanost organskog rasta i matematičkog poretka, povezujući osobna iskustva s univerzalnim principima.

Jedna od najupečatljivijih značajki izložbe je dijalog između pionira Arte Povere i suvremenih umjetnika. U svim međuprostorima Bourse de Commerce, trinaest umjetnika čija praksa rezonira s Arte Poverom produžuju njezinu putanju, od Davida Hammonsa, Williama Kentridgea, Jimmieja Durhama i Anne Boghiguian iz 1980-ih, preko Pierrea Huyghea, Grazije Toderi i Adriána Villara Rojasa iz 1990-ih, pa sve do Maria Garcíje Torresa, Renata Leotte, Agnieszke Kurant, Otobonga Nkange, Theastera Gatesa i D. Hardinga iz 2000-ih.

Suvremeni odjek

Svaki umjetnik na svoj način suočava se s ovim nasljeđem i aktivno radi s njime. Umjetnici poput Theastera Gatesa i Otobonga Nkange primjerice proširuju ethos Arte Povere u globalizirani suvremeni kontekst, baveći se temama materijalnosti, rada i ekologije.

Ova izložba predstavlja Arte Povera ne samo kao povijesni umjetnički pokret, nego i kao trajni komentar o odnosu čovječanstva s resursima i okolišem, povezujući ga s današnjim brigama o održivosti i jednostavnosti u umjetničkom izrazu. Kombinacijom arhivskih materijala i modernih reinterpretacija, izložba dočarava dinamičnost i prilagodljivost pokreta, osiguravajući njegovu vitalnost u suvremenom umjetničkom diskursu.

Subverzivni duh Arte Povere i kritika komodifikacije čine ovu izložbu jednako suvremenom iako je riječ o djelima iz 1960-ih s obzirom na to da suvremena umjetnost sve više preispituje strukture moći, konzumerizam i identitetsku politiku. Izložba naglašava bezvremensku sposobnost Arte Povere da potakne promišljanja o ekološkim, društvenim i industrijskim dinamikama, potvrđujući njezinu trajnu relevantnost u našem dobu globalnih izazova. S tim u vezi, citirat ću zaključno riječi kustosice Carolyn Christov-Bakargiev: »Arte Povera oduvijek je postojala. Ona seže tri stotine milijuna godina unatrag.«

Transformacija burze

Bivša zgrada Bourse de Commerce, povijesna građevina iz 18. stoljeća u Parizu, 2021. godine je transformirana u zbirku Pinault – značajni muzej suvremene umjetnosti. Projekt je vodio poznati japanski arhitekt Tadao Ando, koji je sačuvao ikoničku kupolu zgrade i dodao moderne elemente, uključujući upečatljivi betonski cilindar u središtu, stvarajući skladan dijalog između prošlosti i sadašnjosti. Transformaciju je inicirao i financirao milijarder i kolekcionar umjetnina François Pinault kako bi smjestio svoju opsežnu zbirku suvremene umjetnosti.

Zbirka Pinault je definirala identitet gradske četvrti Les Halles kao kulturnog i umjetničkog središta, i pokrenula razne programe uključivanja zajednice, omogućivši suvremenu umjetnost dostupnom lokalnim stanovnicima i potičući kulturni dijalog. Prenamjenom povijesne građevine, projekt je primjer adaptivne ponovne uporabe, postavljajući novi standard za urbanu revitalizaciju u Parizu uz očuvanje arhitektonske baštine. Naime, ova prenamjena nije samo obogatila kulturni pejzaž Pariza, već je pridonijela i socioekonomskoj revitalizaciji okolnog područja.