Ovu nagradu posvećujem svojim poginulim kolegama Bošku Kostoviću, Marku Topiću i Denisu Šariću, rekao je, u emotivnoj izjavi Zvonimir Franić, upravitelj stroja na brodu Lastovo na kojemu su u kolovozu poginula tri člana posade u padu brodske rampe, dobitnik nagrade za spašavanje ljudskih života na moru – Plave vrpce Vjesnika u pojedinačnoj konkurenciji, koja mu je uručena na svečanosti u Splitu, gdje je ova po mnogočemu posebna nagrada najhrabrijima i najboljima na moru uručena jubilarni šezdeseti put.

Franić je Plavu vrpcu dobio za spašavanje prvog časnika palube, koji je u padu rampe zadobio teške ozljede i pao u more, a Franić je skočio za njim i pridržavao ga na površini, do dolaska hitnih službi, čime mu je spasio život.

– Taj trenutak kad sam ga vidio u moru, odmah sam skočio i ja u more, što drugo sam mogao učiniti. Nema tu puno razmišljanja, bio je na pet-šest metara od obale i zapomagao je da tone, da se ne može više održavati na površini. Prihvatio sam ga, lagano ga podigao i s njim doplivao do obale, pazeći da ga ne ozlijedim, jer sam strahovao da mu je ozlijeđena kičma. Pitao sam ga osjeća li noge, rekao je da osjeća, ali ih ne može micati. Kasnije je ustanovljeno da je imao, među ostalim, ozljede zdjelice i zbog toga nije mogao micati nogama. Srećom, ostao sam priseban, u tim trenucima i u cijeloj toj tragediji barem je jedan život spašen, rekao je Franić.

Kazao je kako je, tek kad je izašao na rivu, postao svjestan da su njegovi kolege stradali pod rampom koja je pala.

– Nisam bio na rivi kada se to dogodilo, bio sam u svojoj kabini kada sam čuo strahovit tresak, brod se zatresao. Znao sam odmah da je pala rampa, jer nema što drugo tako udariti, ali ni na kraj pameti mi nije bilo da su ljudi bili ispod nje. Kad sam izašao i vidio to što sam vidio, o čemu ne želim govoriti, to je bio grozan trenutak. Nisam znao tko je ispod rampe, koliko ih je, užasna situacija, jedan kaos, gdje su neki članovi posade u potpunom šoku hodali okolo. Tada je naš kormilar vidio prvog časnika palube u moru, i njega smo uspjeli spasiti i držati na površini, do dolaska hitne pomoći i vatrogasaca koji su preuzeli daljnju skrb o njemu, rekao je Franić, očito još uvijek potresen strašnom tragedijom u kojoj su trojica njegovih kolega izgubila živote.

– Teško se s tim nositi, teško je svaki put kada pomislim o tome, a sjećanja se još uvijek vraćaju, i to na dnevnoj bazi. Još uvijek nisam počeo raditi, još nisam bio na brodu od tada. Vratit ću se na posao, planiram uskoro, poslije Nove godine plovit ću i dalje, ali iskreno, ne znam kako će to biti, vidjet ću kako ću se osjećati. Jedino je sigurno da više nikada neću otići na brod “Lastovo”, dokle god taj brod postoji, rekao je Franić.

U momčadskoj konkurenciji Plava vrpca je dodijeljena riječkom kapetanu Miljenku Konjevodi, te prvom časniku palube Ivi Miškoviću, koji su, ploveći na produkt tankeru “Atlas T”, u vlasništvu Transocean Maritime Agency (TMA) te menadžmentu Thome Croatia, predvodili posadu tog broda u akciji spašavanja 70 izbjeglica iz Afrike u Atlantskom oceanu, 50 milja od Mauritanije.

– Nisam se nadao da ću ikada dobiti ovu nagradu, niti mi je to palo na pamet tijekom ili neposredno nakon akcije spašavanja. Normalno da mi ona puno znači, to je veliko postignuće i ponosan sam, prvenstveno na svoju posadu, a onda i na sebe, jer su svi odlično reagirali i akcija je izvedena onako kako treba, te su svi koje smo spašavali doista i spašeni, pri čemu nitko nije bio teže oslijeđen, rekao je zapovjednik Konjevoda, iskusni pomorac s desetljećima staža na brodovima u međunarodnoj plovidbi.

On i njegova posada s brodice udaljene oko 500 milja od obale Afrike koja je ostala bez pogona po lošem vremenu, uspjeli su izvući svih sedamdeset izbjeglica, sedam žena i 63 muškarca koji su iz Maroka pokušavali stići do Kanarskih otoka, no nakon kvara su ostali prepušteni na milost i nemilost moru i vjetru.

– Dobivali smo upozorenja da ima puno brodica s izbjeglicama. Vidjeli smo ljude na brodu, signalizirali su da su u nevolji, a vrijeme je bilo vrlo loše, kao i vidljivost. Uspjeli smo izvesti manevar, prihvatiti ih s bočne strane i spustiti brodsku skalu i ljestve te ih na koncu svih uspjeli izvući na palubu našeg broda. Bili su vidno iscrpljeni, iako je bila riječ mahom o vrlo mladim ljudima, godišta mog sina, dvadeset i koja godina. tek nekoliko ih je imalo možda tridesetak, ispričao nam je Konjevoda.

Izbjeglice su smjestili na brodu, ali po njih je dan kasnije došao brod marokanskih vlasti, što je, kaže kapetan, među brodolmcima izazvalo val očaja, jer su se morali vratiti tamo odakle su pokušavali pobjeći.

– To je bio šok za njih. Od oduševljenja što su bili spašeni, koje je među njima vladalo, do nevjerice i razočaranja jer se moraju vratiti natrag. Jedan od njih je čak i pobjegao pa smo ga morali tražiti po brodu. Nije svejedno gledati ljude u takvoj situaciji, kazao je Konjevoda.

Ova je akcija pokazala i mračniju stranu svjetskog pomorstva, ali i spremnost upravo hrvatskih pomoraca da krenu u akciju spašavanja i onda kada neki okreću glavu na drugu stranu.

– Kasnije se pokazalo da je kraj njih prošlo nekoliko brodova ali uopće se nisu zaustavljali niti im pokušavali pomoći. Vjerujem da bi svi moji kolege iz Hrvatske postupili kao i mi, ali ima nekih drugih koji to neće napraviti, iz više razloga. Prvi je nedostatak empatije, koja je kod nas još uvijek prisutna, jer smo odgajani i imamo taj mentalitet da ćemo pomoći ljudima u nevolji. Osim toga, po svim brodskim konvencijama, mi smo obavezni spašavati ljude u nevolji na moru. Da se utvrdi koji su brodovi prošli kraj njih, kapetani tih brodova bi sigurno odgovarali. Neki razmišljaju i kako će se morati baktati s papirologijom i slično, ali mi o tome nismo mislili, nema govora u takvoj situaciji, znali smo što ćemo i kako učiniti, rekao je Konjevoda.

Strašna sudbina kapetan Bekavca

Glavni tajnik Sindikata Neven Melvan je najvećim dijelom svog obraćanja ipak govorio o nemilim događajima u pomorstvu u godini koja je na izmaku.

– Uznemireni na televiziji i izabranim portalima pratimo kako se ratovi šire svijetom: Rusija, Ukrajina, Jemen, Sirija, Izrael i Palestina, a pomorci nemaju izbora. Putuju u ratne zone, plove ratnim zonama, nerijetko bez prave mogućnosti izbora. Pokušavaju ostati profesionalci u svijetu koji sve više cijeni samo pravo jačega. Njihove obitelji s punim pravom strahuju za njihovu sigurnost. Profesionalno je svoj posao pokušala odraditi i posada broda “Phoenician M” pod zapovjedništvom kapetana Marka Bekavca. Kompaniju Iskenderun shipping nije zanimala tehnologija koja bi zapovjedniku i pomorcima omogućila da odrade posao koji suštinski i nije pomorska profesija već nešto što trebaju spriječiti službe koje se profesionalno time bave. Željeli su isploviti s brodom čistim od opijata koji se u lukama kao što je Baranquillo u tonama pokušavaju ubaciti u teret ili brod. Policija i sud u luci Eregli se nisu potrudili tražiti stvarne krivce već su lakonski osudili zapovjednika i prvog časnika palube na 30 godina zatvora. Po njima netko mora biti kriv, a najlaše je osuditi pomorce, zaključio je Melvan.

Čestitke herojima

Lauretima, nominiranima i gostima na svečanosti u Splitu se obratio Neven Melvan, glavni tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske u čijoj organizaciji se Plava vrpca, čiji je utemeljitelj bio pjesnik i novinar Ratko Zvrko, nastavila dodjeljivati i nakon gašenja Vjesnika 2012. godine. Melvan je sve nominirane nazvao herojima, ističući kako je odbor za dodjelu priznanja i ove godine imao težak posao, izabrati najbolje među najboljima.

Na svečanosti u splitu posebna priznanja dodijeljena su i svim ostalima koji su bili nominirani za Plavu vrpcu Vjesnika.

U pojedinačnoj konkurenciji to su bili splitski kapetan Marin Raić, kapetan mario Rončević iz Dubrovnika, ronilac Mario Orlandini s Mljeta te Matan Cvitković, drugi časnik palube iz Crikvenice.

U momčadskoj konkurenciji nominirani su bili nautičari iz Rijeke Leo Pavela, Filip Gardoš, leo Butković i Josip Lenac te posada broda lučke kapetanije Rijeka Sveti Vid – zapovjednik Anton Grubišić, upravitelj stroja Zoran Burazer i mornar Angelo Brkić. Uz njih nominirani su bili i Tomislav Zrinski, Mladen Šojat i Danijel Vrzić iz Lučke kapetanije Senj.