Iz Hrvatske udruge banaka nedavno su najavili skoro drastično rezanje broja bankomata: gotovo polovicu bankomatske mreže. Uslijed novih sigurnosnih zahtjeva, održavanje bankomata bankama postaje preskupo.

No, ako bude tako malo bankomata, onda su klijenti za podizanje gotovine usmjereni samo na poslovnice, kojih je također sve manje, a dio banaka, i to ovih većih, k tome i naplaćuje naknadu za isplatu gotovine na šalteru.

Tako ispada da klijent, građanin, zapravo ne može do svog novca bez da ga se ne »oporezuje« nekom dodatnom bankarskom naknadom.

S obzirom na to da stalno ispada kao da ljudi ovise o dobroj volji banaka, a zapravo je obratno: banke rade za klijente i posluju s njihovim novcem, Poreznoj upravi i Ministarstvu financija, postavili smo pitanje je li u Hrvatskoj moguće zaobići banke i plaću, kao nekad, primati »na ruke«.

Je li dakle moguće tražiti od poslodavca izravnu isplatu plaće u gotovini, odnosno podjelu tzv. bušti, kako je to bilo nekad, pitali smo.

Naravno, sve uz poštovanje zakona, isplatu poreza, doprinosa, svega što treba, samo da se neto plaća isplati izravno zaposleniku te mu se njegov novac učini potpuno dostupnim, a ne da ide preko banke (koja će možda razrezati naknadu).

Banke su svojevrsni monopolisti u protoku novca, no ispada da ih nije moguće zaobići. U Poreznoj naime kažu da je isplatu primitaka od nesamostalnog rada – plaće moguće osim na žiro račun izvršiti na tekući račun kod banke te nije propisana mogućnost isplate u gotovu novcu.

Nije predviđeno

– Člankom 86. Zakona o porezu na dohodak propisano je da tijela državne uprave i pravosudna tijela i druga državna tijela, tijela i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici – pravne i fizičke osobe, obavljaju isplate primitaka koji se smatraju dohotkom obveznicima poreza na dohodak te isplate primitaka koji se ne smatraju dohotkom, odnosno na koje se ne plaća porez na dohodak fizičkim osobama na njihov žiroračun kod banke, a iznimno na njihov tekući račun sukladno posebnim propisima te u gotovom novcu na propisan način.

Člankom 92. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dohodak propisano je da u skladu s člankom 86. Zakona tijela državne uprave i sudbene vlasti te druga državna tijela i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici – pravne i fizičke osobe obavljaju isplate primitaka fizičkim osobama, na njihov žiroračun kod banke, odnosno nerezidentima na njihov račun.

U skladu sa stavkom 2. toga članka Zakona, a iznimno od stavke 1. toga članka navedena tijela, organizacije, odnosno osobe mogu obveznicima poreza na dohodak, odnosno fizičkim osobama isplatiti na njihov tekući račun kod banke između ostalih i primitke po osnovi nesamostalnog rada iz članka 21. Zakona.

Slijedom navedenog, isplatu primitaka od nesamostalnog rada – plaće moguće je osim na žiroračun izvršiti na tekući račun kod banke te za istu u skladu s navedenim odredbama Zakona i Pravilnika nije propisana mogućnost isplate u gotovu novcu, odgovaraju u Poreznoj.

Brojne naknade

Dakle, »klijent banke« se, po slovu zakona, ako želiš primiti zarađenu plaću, mora biti. Bez tekućeg ili žira ne ide. To znači da banke »dobivaju« klijente i prodaju svoj ključni proizvod – tekući račun – bez previše muke.

Naravno, postoji nekakva konkurencija među njima, ali kao sektor su po tom pitanju osigurane. Je li onda pravedno da, ako pravni okvir poreznog obveznika praktički sili da ima tekući račun u banci, da ga onda mogu dočekati ovakve nepredvidive »mine« u vidu bizarnih naknada i za podizanje keša?

Da ne govorimo o drugim nametima koje banke »lijepe« na tekući račun, njegovo održavanje i što sve ne. Aktualiziranje ovog pitanja nije naravno usmjereno da se gotovina bez razloga vrti izvan sustava: putem bankarskih kanala se tijek novca lakše prati, što ima svoje razloge i funkciju.

Isto tako, i gospodarstvo i građani imaju i koristi od bankarskih usluga: temeljem svojih računa podižu kredite, koriste digitalne načine plaćanja itd. Mnogi dakle žele »bankariti«. No, neki možda ne bi to birali, bez obzira na sve pogodnosti jer se boje da će platiti i ono za što je opravdanost naplate upitna.

Ali, ako je zakon već propisao da se to mora, da se dakle novac od naših dohodaka mora slijevati u bankarske kanale, onda su valjda banke dužne učiniti ga njegovim vlasnicima, radnicima ustvari, maksimalno dostupnim – i kroz dovoljan broj bankomata, i u poslovnicama, bez naknade.

A ne da se stalno prijeti nekakvim ukidanjima, penalima, itd. Znači, tekući računi i redovni prihodi klijenata ono su od čega banke žive i na čemu opstaju. Bez tekućih računa, ne mogu. Na tekuće »kaleme« druge proizvode.

Upravljaju tuđim novcem, novcem svojih klijenata. Nije li vrijeme da ih se na sve to podsjeti?

Ili treba mijenjati zakon i pravilnik koji nalaže da se novac mora slijevati u sustav banaka, ili se barem naknada koju za podizanje gotovine naplaćuju na šalteru – mora ukinuti.

A možda i da se razmotri naknada za održavanje istog tog tekućeg koji klijent praktički mora imati.