ZAGREB – Radnici u Primorsko-goranskoj županiji imaju, nakon Grada Zagreba i Zagrebačke županije, najveću prosječnu neto plaću u državi, ali ona je još uvijek niža od prosječne plaće na nacionalnoj razini. Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je da su u prošlom tromjesečju radnici u PGŽ-u u prosjeku zarađivali 7.071 kunu, što je još uvijek 20 kuna niže od državnog prosjeka, a veću plaću od prosječne u proteklom su tromjesečju imali jedino radnici u Zagrebu i zagrebačkoj županiji. Iako je riječ o »turističkom« kvartalu, prosjek države nije dosegnula nijedna turistička županija, a najviše mu se približila upravo Primorsko-goranska županija.

Najveća prosječna plaća u prethodnom tromjesečju, ona zagrebačka iznosila je 8.452 kune i ona je gotovo 20 posto veća od državnog prosjeka u istom razdoblju. Ujedno to znači i da su radnici u PGŽ-u imali 20 posto nižu prosječnu plaću od one zagrebačke, odnosno svaki su mjesec dobivali u prosjeku 1.381 kunu manje. Tim ritmom, u godinu dana skupi se razlika od 16.572 kune, što znači da zagrebački radnici, u odnosu na one u PGŽ-u, godišnje zarade još dvije primorsko-goranske prosječne plaće i 2.400 kuna.
Iako je prosječna plaća od 7.167 kuna u Zagrebačkoj županiji veća od državnog prosjeka i tu radnici zarađuju manje od onih u susjednom Zagrebu, njihova je plaća 18 posto manja od prosječne zagrebačke.

Rezultati sezone

Na drugoj strani liste je najniža prosječna županijska plaća od 6.028 kuna, koja je u prošlom tromjesečju isplaćivana u Virovitičko-podravskoj županiji i ona je za 15 posto niža od državnog prosjeka, a čak 40 posto niža od zagrebačke plaće. To znači da građani u toj županiji godišnje u prosjeku zarade 12.756 kuna manje od prosjeka u državi, a čak 29 tisuća kuna, odnosno gotovo pet svojih plaća manje od onoga što prosječno dobiju zaposleni u glavnom gradu, koji u prošlom tromjesečju bilježi i najveći nominalni rast plaća. U trećem turističkom kvartalu, koji je umnogome najzaslužniji za dobre turističke pokazatelje u ovoj godini, plaće su, u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje, u Zagrebu nominalno rasle 6,5 posto, a u PGŽ-u primjerice 5,5 posto.

Kako su se rezultati turističke sezone, bolji od planiranih, prelili na plaće zaposlenih najbolje govori podatak DZS-a o tome da je prosječna plaća u djelatnosti smještaja i pripreme i usluživanja hrane u kolovozu bila 5.794 kune, što je oko 400 kuna više nego u istom mjesecu prošle godine. Ta je prosječna plaća za oko 1.300 kuna manja od državnog prosjeka. Niža prosječna plaća zabilježena je, prema podacima koje je objavio DZS, jedino u građevinarstvu, i to doslovno za nekoliko desetaka kuna te u administrativnim djelatnostima i pomoćnim uslužnim djelatnostima.

Spolne razlike

Podaci državnih statističara otkrivaju i to da su u trećem tromjesečju muškarci imali prosječnu plaću 7.329 kuna, a žene 6.816 kuna. To znači da su muškarci imali plaću koja je 238 kuna veća od državnog prosjeka, a žene su zarađivale 275 kuna manje od prosjeka i 513 kuna manje od muškaraca. Prosječna plaća žena bila je za 7,5 posto manja od prosječne plaće koju su zarađivali muškarci, no za utemeljen zaključak koliko su doista u Hrvatskoj žene manje plaćene od muškaraca trebalo bi usporediti njihova primanja za potpuno ista radna mjesta.

U odnosu na treći kvartal prošle godine, prosječna plaća muškaraca u Hrvatskoj porasla je za 5,4 posto, a žena za 5,3 posto. Najveći porast prosječnih neto plaća za muškarce bio je za 8,9 posto u djelatnosti informacije i komunikacije, a za žene za 9,1 posto u poslovanju nekretninama.

U trećem kvartalu 2021. godine muškarci su imali najvišu neto plaću u financijskim djelatnostima i djelatnostima osiguranja, u iznosu od 11.384 kune, a najnižu u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima, u iznosu od 5.575 kuna, navodi DZS. Prosječna neto plaća za žene bila je najviša u opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizaciji, u iznosu od 9.085 kuna, a najniža također u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima, u iznosu od 5.120 kuna.