Kanoćal

Piše Damir Cupać: Dvadeset kuna i sretan vam put

Damir Cupać

Foto Reuters

Foto Reuters

U roku od 24 sata prikupljen je novac. Dragana Umičevića se teretilo da je pomagao pri ilegalnom prelasku granice afganistanskoj obitelji s 11 djece, kojoj je pripadala i šestogodišnja djevojčica Madina



Vrijeme je darivanja, a sretni su oni koji su uplatili sredstva kako bi Dragan Umičević mogao platiti za njegov grijeh nakon što ga je Visoki prekršajni sud pravomoćno osudio na plaćanje novčane kazne od 60.000 kuna.


U roku od 24 sata prikupljen je novac. Umičevića se teretilo da je pomagao pri ilegalnom prelasku granice afganistanskoj obitelji s 11 djece, kojoj je pripadala i šestogodišnja djevojčica Madina, koja je poginula prilikom policijskog protjerivanja iz Hrvatske.


MUP je protiv njega podnio prekršajnu prijavu zbog navodnog pomaganja u ilegalnom prelasku državne granice i zatražena je kazna od 320.000 kuna i zatvor za Dragana Umičevića te zabrana rada udruge Are You Syrious.




Prije dvije godine jedan moj susjed na cesti od Klane prema Liscu naišao je na dva mlada čovjeka koja su se skrivala u visokoj travi. Ispričao je da je uvijek oprezan kada tuda prolazi, valja širom otvoriti oči zbog divljih životinja.


Zato je i primijetio da se u visokoj travi netko miče. Kada je malo bolje pogledao, bili su to ljudi. Mahnuo im je rukom i pozvao ih da priđu. Oni su se pravili da nema ni njega, a ni njih. On je bio uporan.


Na kraju su ustali i prišli. Tada je shvatio da je riječ o muškarcima u tridesetim godinama, tamnije puti, s ruksacima na leđima i nije bilo nikakve sumnje da je riječ o migrantima koji su se uputili prema hrvatsko-slovenskoj granici.


Pitao ih je na engleskom jesu li gladni ili žedni, ali oni nisu ništa odgovarali jer nisu ništa razumjeli. Samo su šutjeli i gledali u pod. Na kraju je susjed izvadio 20 kuna i zaželio im sreću. Pošao je dalje, a oni su se vratili u šumu.


– Sram me je, majke mi, imao sam samo 20 kuna. Ono što sam imao sam dao, pokazao sam im i kojim putem da idu kako bi došli do granice. Jadni ljudi, kazao nam je i zamolio da nikome ništa ne pričamo.


Meni nije bilo jasno zbog čega inzistira na konspiraciji, kao da smo u 1941. godini. Ali, dobro, do dana današnjeg ispoštovali smo njegovu molbu.


Nakon presude Draganu Umičeviću jasno je da je susjed s razlogom inzistirao na konspiraciji, tražio je da nas nekoliko nikome ne pričamo o tome da je u jednom trenutku na putu od Klane do Lisca bio samo čovjek i da je postupio ljudski.


Da smo se raspričali, možda bi i njemu netko iz MUP-a pokucao na vrata i napisao prekršajnu prijavu jer se usudio postupiti kao čovjek prema čovjeku. Umjesto da prođe pored ljudi koji su zalegli u visoku travu, pravi se da ništa ne vidi i onda pozove policiju kako bi prijavio ugrozu hrvatskoga državnog teritorija.


A što je napravio Dragan Umičević? Udruga Are You Syrious? je priložila sudu e-mail kojim dokazuje da su, prije nego se Umičević te snježne noći stigao dovesti svojim automobilom iz Osijeka do mjesta kod Strošinaca na kojem se sastao s policijom i migrantima, obavijestili nadležnu PU vukovarsko-srijemsku da je na hrvatskom teritoriju skupina migranata koja im se nakon prelaska hrvatske granice javila preko WhatsAppa.


Dakle, svrha njegova izlaska pred tu migrantsku skupinu bila je da posvjedoči da su ušli na hrvatski teritorij i tako spriječi još jedan nezakoniti policijski »pushback«, bez pružanja prava na traženje međunarodne pravne zaštite.


Nakon pravomoćnosti presude objasnio je što ga je motiviralo da pomogne Madininoj obitelji.


– Ne tako davno mnogi su i ovdje bili izbjeglice, a izbjegli su ljudi i iz Hrvatske. Većina ljudi ovdje zna kako je biti izbjeglica i što znači proživjeti rat. Tim ljudima je trebala pomoć u tom trenutku i osjećao sam moralnu obvezu da doprinesem tome, da tim ljudima olakšam te patnje koje su prolazili, kazao je Umičević.


Ima mnogo onih kojima nikada na pamet ne bi palo pozvati ljude da izađu iz visoke trave, pitati ih jesu li gladni ili žedni pa im dati 20 kuna, a još je više onih koji nikada ne bi u snježnoj noći vozili iz Osijeka do mjesta kod Strošinaca.


Vjerojatno je mnogo onih koji se slažu da treba kažnjavati i mog susjeda i Umičevića, a najviše je onih kojima je svejedno jer imaju svojih problema pa im na pamet ne pada razmišljati o tragičnoj sudbini jedne afganistanske obitelji i jedne afganistanske djevojčice.


I zato su sretni oni koji su u ovo vrijeme darivanja uplatili donaciju udruzi Are You Syrious? kako bi se platila kazna od 60.000 kuna koju je odredio Visoki prekršajni sud.


Mi ostali barem možemo biti konspirativni kada netko kaže da je sreo migrante uz cestu od Klane prema Liscu, da ih je pitao jesu li gladni i žedni, dao im 20 kuna i pokazao rukom prema hrvatsko-slovenskoj granici.