I dok se vičući »Trst je naš« vikalo u prazno jer taj je grad bio i ostao talijanski, s prošekom, ako je suditi po nastojanjma koje iskazuje europarlamentarac Tonino Picula, neće biti tako.

Njegova talijanska kolegica Mara Bizzoto, pripadnica Lege Nord, rodom iz Bassana del Grappa, pokrenula je inicijativu temeljem koje se traži zabrana korištenja tog naziva.

Ona se dakako poziva na prosecco, specifični vinski proizvod s područja Veneta, pa tako i njezinog rodnog mjesta koji, prema njezinim stavovima, ima jedini pravo na taj naziv.

Koliko je u zabludi, kazuju najmanje dvije činjenice. Riječ je o dva potpuno različita proizvoda, do prošeka se dolazi redukcijom vina, do prosseca gaziranjem klasičnog kontinentalnog bijelog vina.

K tome, prošek je naziv koji seže daleko u povijest, stariji je od prosecca koji je tek u novije vrijeme, zahvaljujući spretnim marketinškim akcijama, doživio svoj veliki prodajni zamah.

– Treba odbaciti nepotpune i netočne interpretacije, neutemeljene opstrukcije, kao i optužbe za zlouporabu, imitiranje ili aludiranje.

Prošek nije novi proizvod označen kao ‘prošek’ samo da pobudi asocijacije na prosecco. Sličnosti u imenu proizlaze iz bogatog povijesnog i jezičnog nasljeđa koje naše dvije zemlje dijele.

Nasljeđe koje treba slaviti, a ne omalovažavati i zloupotrebljavati, poručio je Tonino Picula.

Picula je istaknuo kako dolazi iz Dalmacije, gdje se prošek tradicionalno proizvodi stoljećima. Taj se stari naziv koristio davno prije nego što je prosecco zaštićen u EU-u.

Reputacija prošeka proizlazi, prije svega, iz kvalitete koja je rezultat specifične lokalne tehnike proizvodnje.

U svojem je govoru naglasio bitne razlike između prošeka i prosecca, jer to nisu i ne mogu biti izravni tržišni konkurenti.

– Ova dva pića lako je razlikovati po boji, okusu, sorti grožđa, načinu, regiji proizvodnje, veličini i obliku boce, kao i po cijeni. Prosecco se proizvodi u velikim količinama, dok se prošek prodaje u malim količinama i većinom na lokalnom tržištu.

Razumno informiran potrošač, kako to propisi i navode, ne može doći u zabunu. Prosecco je aperitiv koji se poslužuje na početku obroka, dok se prošek kao desertno vino poslužuje na kraju obroka.

U skladu s tim, neka svako dobro jelo počne proseccom, a završi s prošekom, tumači Picula.

Osim u Dalmaciji, posebno na dalmatinskim otocima, prošek je prisutan i na Kvarneru, primjerice proizvodi ga PZ Vrbnik, tako da je riječ o vinu koje uistinu egzistira kroz vrijeme i prostor i na – ovoj strani Jadrana.

– Prepoznavanje tradicionalnog prošeka bilo bi i priznanje doprinosa autohtonih proizvoda novijih država članica, budući da treba poštovati načelo da smo ujedinjeni u različitostima.

Hrvatska i njeni proizvođači ne mogu i ne smiju biti diskriminirani zbog slučajeva jezičnih sličnosti. Još manje zbog činjenice da je Hrvatska najnovija članica EU-a.

Borimo se za ravnopravnost, korektnost i nepristranost. To se upravo na ovakvim slučajevima dokazuje u praksi.

Zbog svega toga, EU mora zaštititi male tradicionalne proizvođače autohtonih proizvoda od velikih koji pokušavaju zloupotrijebiti svoju dominantnu poziciju na tržištu, zaključio je Picula.