Proteklog tjedna izglasana je podrška novoj Europskoj komisiji, ponovo na čelu s Ursulom von der Leyen. Pred njom je mandat promjena, koji smo komentirali sa SDP-ovim eurozastupnikom Toninom Piculom, koji je uz mnogo protivljenja u Beogradu, u ovom mandatu imenovan i za izvjestitelja Europskog parlamenta za Srbiju.

Izabrana je nova-stara Komisija. Kako vidite njenu generalnu politiku, je li ovo kabinet kontinuiteta?

– Da vodimo ovaj razgovor 2019., tko bi mogao predvidjeti da će na Komisiju utjecati dvije megakrize – korona i Putinov napad na Ukrajinu. Komisija se morala snalaziti u doista jedinstvenoj situaciji. Mislim da je glasanje o sastavu druge »Ursula von der Leyen Komisije« refleksija i tih promijenjenih okolnosti globalno, ali i držanja Komisije prema tim krizama. I treće, nemojmo zaboraviti odnos velikog broja zastupnika u EP-u prema nekim potezima nacionalnih vlada, od nominacije kandidata do načina kako nacionalne vlade reagiraju na neke probleme. Sve je to našlo odraza u glasanju o novoj Komisiji. Treba kazati da je frustracija današnjom situacijom u Europi prisutna ne samo među građanima, nego i među zastupnicima, jer ovo je Komisija koja je dobila najmanju podršku Europskog parlamenta u zadnju 31 godinu.

Vidljive podjele

Kako to objašnjavate?

– Krenula je relativno opterećena tom percepcijom da se nije napravilo dovoljno i da se radilo krivo, i vidjet ćemo hoće li se u idućih nekoliko godina situacija preokrenuti, hoće li ljudi početi ponovo više vjerovati institucijama. Pritom ne mislim samo na Komisiju, nego i na nacionalne vlade i parlamente. Ali, očito da su neka opterećenja koja čekaju Ursulu von der Leyen 2.0 vrlo ozbiljna. Sada nije bilo ponovo govora da će ovo biti »geopolitička Komisija« kao što je bilo govora prije pet godina, jer ja volim reći da su u međuvremenu geopolitičke okolnosti puno više mijesile Komisiju, nego na kraju ona njih, odnosno nego što je Europska unija utjecala na geopolitičke okolnosti. Dakle, taj rezultat glasanja nije me iznenadio, došlo je do vidljivih podjela među političkim grupama, ali što je i važnije – unutar političkih grupa.

Mi živimo u novom normalnom već dugo, nakon pandemije i rata u Ukrajini. Ali ključno je drugo pitanje – hoće li Europska unija moći zadržati svoju ekonomsku kunkurentnost u odnosu na Kinu i Ameriku, nakon dolaska Trumpa?

– To neće ovisiti samo o Europskoj uniji. Ovisit će o nizu faktora na koje EU neće moći utjecati. Bit će tu dosta neizvjesnosti.

Pitanje je, dakle, hoće li moći konkurirati i politički, ne samo ekonomski? Pogotovo prema tako jakim figurama kao što je Trump i kao što je vlast u Kini?

– Tako je, ali polazim od osnovne tvorničke »greške«, to jest strukture, a to je da je EU zajednica država, nije zajednička država kao Kina ili Amerika, ili Putinova Rusija, ili Indija. Da bi Europa mogla parirati problemima na njenim granicama, a na globalnoj razini, morat će se nešto promijeniti – možda je moguća promjena temeljnih ugovora.

U smislu ubrzavanja odluka?

– Tako je, i u smislu veće koherencije. Još prije desetak godina, kad smo mi ulazili u Uniju, moglo se čuti da je EU ostao negdje na pola puta, »half way«, da nije do kraja razradila sve svoje mehanizme. Dakle, mi moramo vidjeti da li Uniju razvijati kao koherentniji sustav ili će je ova razina razlika koja sad postoji na kraju učiniti nesposobnom da donosi odluke koje su potrebne, na brži način. Da je to ipak moguće, svjedoči 22. veljače 2022. godine i napad Rusije na Ukrajinu, kad je puno tabua palo, kad su mnogi rekli da je došlo vrijeme promjene platforme, kako se to naziva. Nešto se, dakle, i napravilo. Nemojmo zaboraviti da je Unija još uvijek važeći višegodišnji financijski okvir, sedmogodišnji proračun, ipak donijela zajedničkim zaduživanjem na međunarodnim financijskim tržištima, što je bio veliki tabu ranije. Da je netko rekao to prije pet godina, da ćemo se zajedno financirati da kupujemo oružje i isporučivati ga u zonu rata, to sigurno nitko ne bi vjerovao, zar ne?! Prema tome, možda se dogodi da Europska unija pod pritiskom okolnosti iznenadi i napravi nešto dobro za vlastitu strukturu, što će je učiniti efikasnijom. Na kraju krajeva, postoji i model koji se naziva Europa više brzina – nisu svi članice eura, nisu svi u Schengenu. Vjerojatno će i u budućnosti primjena nekih politika biti prihvatljiva jednom broju država, a drugi će pričekati.

Ali onda će biti manje koherentnosti.

– Da, ali što je zapravo alternativa, da po onom Junckerovom idemo dalje jer ništa ne možemo promijeniti?! Mislim da to nije opcija koju bi građani pozdravili. Na kraju krajeva, građani više vjeruju europskim institucijama nego nacionalnim, ipak, uz sve manjkavosti.

Šansa za Srbiju

Izvjestitelj ste za pristupni put Srbije u EU. Koji su vam prvi koraci?

– Ovog trenutka ja sam u pripremama svog prvog koraka, a on se sastoji u tome da napravim nacrt izvještaja o situaciji u Srbiji nakon što je Komisija prezentirala paket stanja u državama kandidatkinjama, i taj ću posao završiti do siječnja. Ali čini mi se da se u ovom trenutku Srbija bavi sama sobom.

Vidjeli smo kako, kad su se potukli u parlamentu prošli tjedan.

– Tako je. Uostalom, parlamentarci iz Narodne skupštine Srbije trebali su doći ovdje u Strasbourg, ali je dio srbijanske delegacije otkazao. Ja naprosto pratim događanja, spremam se obuhvatiti što veću količinu podataka. Planiram i odlazak u Srbiju, naravno, ali on će se dogoditi u prvim mjesecima 2025. godine.

Niste još odredili datum?

– Takva je procedura, da se prvo napravi draft izvještaja, on se predstavi na AFET-u, pa se pozovu kolege da pošalju amandmane. Za to je još rano.

Koja će biti vaša ocjena?

– To ćemo vidjeti. Ali zasad nema znakova ohrabrenja za pozitivnije ocjene. Nemojmo zaboraviti da srbijanski put u EU stagnira doslovce već 3 godine jer zadnja poglavlja otvorena su koncem 2021. I za to nije kriv izvjestitelj EP-a koji je imenovan prije mjesec dana, to jest ja.

Reakcije u Srbiji bile su zastrašujuće u odnosu na vas.

– Pretpostavljam da je to dio potrage za alibijem. Jer netko mora biti kriv. Ako ne dođe do iskoraka u tri godine, netko mora biti kriv, i čini mi se da je to sugerirano medijima, tabloidima koji su itekako vezani uz vladajuću stranku i predsjednika Vučića. On im je dao mig svojim temeljnim ocjenama, a onda su oni to radikalizirali. Ne bi bilo fer ne kazati, međutim, da ja ne dobivam i veliku podršku s dijela političke scene i od običnih građana, udruga, koji me potiču da ne odustanem, da svoj posao radim dobro, kao što sam ga radio za Crnu Goru, i osobito im je drago što dolazim iz Hrvatske. Za razliku od režimskih glasila. Jer dio ljudi zna da ja dobro razumijem situaciju u Srbiji, da govorimo sličnim jezikom. Znaju za moj politički put. Mene optužiti da sam politički ekstremist je naprosto apsurd, koji jasno govori gdje se nalaze zapravo politički ekstremi u Srbiji.

Kakva je procedura tog izbora?

– Političke grupe se dogovaraju tko će preuzeti izvjestiteljstvo nad određenim zemljama, Socijalisti i demokrati su dobili i Srbiju među ostalima, i ja sam se kandidirao da preuzmem Srbiju. To je uobičajeno. Vrlo je jasna procedura. Nije nikakva antisrpska urota u pitanju, vjerujte.

U SDP-u – normalno

U Hrvatskoj su u tijeku predsjednički izbori, vi ste davali dosta kritike prema Zoranu Milanović oko misije NSATU i drugih tema. Kako sada kotirate u stranci? Član ste Predsjedništva.

– Nastojim biti redovan na sjednicama Predsjedništva. Što o meni misle članovi SDP-a, prije svega su pokazali mojim izborom u to Predsjedništvo, to je moj povratak u vodstvo stranke nakon osam godina. Pritom nisam trebao napraviti niti jedan kompromis sa svojim javno deklariranim stajalištima o cijelom nizu problema kojima su opterećeni Hrvatska, ali i SDP. Prema tome, ne umišljam da sam nositelj nekog većinskog raspoloženja u stranci, ali očito imam dovoljnu potporu da zastupam ono što javno govorim.

Čini se da predsjednik Siniša Hajdaš Dončić ima veliku potporu u Predsjedništvu.

– Ok.

Ima li polemika na tim sjednicama?

– Situacija na sjednicama je radna, sviđaju mi se relativno kratke rasprave i operativnost.

Ali kako bi rekao Andrej Plenković, na kojem ste vi to stranačkom tijelu izglasali NSATU ili drugo?

– Točke dnevnog reda predlaže predsjednik, sve uobičajeno. Ako imate raspravu o zakonu o nekretninama ili slično, pa to je prvorazredno političko pitanje. Dakle da, raspravlja se, tamo sjede ljudi koji su nositelji vlasti u svojim lokalnim zajednicama, pozivamo i ljude koji su analitičari, dakle vodi se rasprava o rješenjima.

Zadovoljni ste načinom rada?

– Zasad stvari idu dobro. To su kompetentni ljudi koji govore na temelju vlastitog iskustva i zasad nisam primijetio razloge za nezadovoljstvo. Na kraju krajeva, i ovaj rejting SDP-a koji se malo popravio prije svega govori da čim nema svađe u SDP-u, ima i manje problema s doživljajem u javnosti. Nadam se da će tako i ostati.