Rušenjem režima Bašara al Asada hrvatskoj naftnoj kompaniji otvara se mogućnost povrata naftnih i plinskih nalazišta u Siriji pod svoju kontrolu, i to nakon 13 godina otkako se Ina zbog uvođenja sankcija Asadovom režimu, morala povući iz Sirije. Riječ je o poljima koja su 90-ih bezuspješno istraživali MOL i američke naftne kompanije tražeći naftu, ali su je zato našli Inini stručnjaci 1998. godine. U Ini kažu da nemaju saznanja u kakvom su stanju naftna i plinska polja kojima ne upravljaju već 13 godina, no navode da je »iz javno dostupnih podataka evidentno da su bušotine i proizvodna postrojenja bila oštećena tijekom ratnih djelovanja. Također, sirijska nacionalna kompanija je tijekom vremena djelomično crpila rezerve«, podsjećaju u hrvatskoj naftnoj kompaniji. Inina postrojenja je najprije zauzela sirijska vojska, a 2016. pobunjenici Islamske države.

Nejasna situacija

– Sve dok su sankcije na snazi, kompanija ne može obavljati poslovne aktivnosti niti upravljati svojom imovinom u Siriji ni na koji način. Ina aktivno prati situaciju sve ove godine i spremna je reagirati u slučaju promjene okolnosti, stoji u Ininom priopćenju.

U vrijeme otkrića nalazišta u Siriji predsjednik Nadzornog odbora Ine bio je Davor Štern, koji se protivio naglom povlačenju iz Sirije, a kaže da se Ina morala povući iz te zemlje pozivajući se na višu silu, odnosno zbog političke odluke.

– Danas bi bilo dobro da hrvatska diplomacija upozori Izrael da poštedi Inina naftna polja u Siriji ukoliko su označena kao primarni vojni ciljevi, jer se radi o nalazištima u koje je hrvatska naftna kompanija uložila velik novac i koje namjerava ponovo eksploatirati, rekao je Štern aludirajući na dobre hrvatsko-izraelske odnose i činjenicu da je Hrvatska u Vijeću sigurnosti dala potporu Izraelu u ratu protiv Hezbolaha u pojasu Gaze i tada izvjesila izraelsku zastavu na zgradi Ministarstva vanjskih poslova u Zagrebu.

Iako pristaše novog sirijskog režima uvjeravaju da svatko ima pravo dobiti ono što mu pripada, dakle sve naftne kompanije koje imaju koncesije nad nalazištima u toj zemlji, ipak će trebati pričekati ukidanje sankcija koje su Siriji zbog Asadove diktature 2012. uveli Ujedineni narodi i Europska unija, ali i dok se ne uspostavi stabilna vlada novog režima.

– Ukoliko se velik broj pobunjeničkih grupacija uspije okupiti pod kapom reformirane Al-Kaide, čiji čelnici pokazuju želju za »ozapadnjivanjem« Sirije, mogao bi početi proces povrata nalazišta. No, upravo zbog velikog broja pobunjeničkih grupa koje vladaju određenim teritorijima, moguća je kantonizacija Sirije zbog čega Izrael i napada ključnu infrastrukturu u strahu da ne dođe pod upravu neke od frakcija koje ne odgovaraju Izraelu, pojašnjava Štern.

Štern također podsjeća da nije razjašnjeno vlasništvo nad tim poljima jer ta polja nisu u vlasništvu hrvatske države nego Ine. Osim toga, vrijednost im nije procijenjena kada se Ina prodavala MOL-u, iako su nalazišta bila navedena u Ininoj bilanci, zbog čega poziva Državno odvjetništvo da utvrdi vlasništvo nad poljima u Siriji.

Pritisak politike

Ina je od 1998. u sirijska naftna i plinska polja uložila više od milijardu dolara, godišnje su ostvarivala gotovo 800 milijuna dolara prihoda, a vrijednost im se procjenjuje na 23 milijarde dolara. Nakon što je donesena odluka o povlačenju iz Sirije, Štern kaže da su nam upravljanje nad nalazištima uz podjelu dobiti nudili Kinezi i Rusi, no Vlada je 23. veljače 2012. pod pritiskom međunarodne politike odlučila povući Inine radnike i inženjere i obustavila sve poslovne aktivnosti u Siriji.

S druge strane, naftne kompanije država koje nisu uvele sankcije Asadu, poput onih iz Srbije i Rusije, uredno posluju i zarađuju u Siriji, sklapajući ugovore teške milijarde dolara. Tako je u vrijeme Asadova režima, Srbiji odobren ugovor za ekstrakciju fosfata iz istočnih rudnika u Palmiri i izvoz proizvoda u Srbiju, pri čemu treba istaknuti da je Beograd imenovao i veleposlanika u Damasku. Tadašnji sirijski ministar nafte i mineralnih resursa Basam Tohm je izjavio da u Siriji ima tri milijarde tona fosfata te da je Sirija potpisala sporazum sa Srbijom jer »sama zbog nametnutih sankcija nije mogla izvesti ni tonu sirijskog proizvoda«. Osim toga, oružane snage Srbije u dogovoru s ruskim ministarstvom obrane još od 2017. sudjeluju u operacijama razminiranja u Siriji.

U ožujku 2021. godine iz Banskih se dvora neformalno moglo doznati da Vlada kreće u diplomatsku ofenzivu kako bi lobiranjem kod svjetskih sila izborila povratak Ininih nalazišta, a još 2012. tadašnja ministica vanjskih poslova Vesna Pusić je u Istanbulu na konferenciji »Prijatelji Sirije« lobirala za povratak naftnih polja, no Hrvatska je tada bezrezervno podržala Asadovu opoziciju u uvjerenju da će njegov režim brzo pasti, što se pokazalo potpunim diplomatskim promašajem hrvatske politike.

Najveći hrvatski posao
u inozemstvu

Početkom 2012. mediji su spekulirali da mađarski MOL želi prodati Inina naftna polja u Siriji, u koja nije ništa uložio, ruskom Russneftu, a prodaju su navodno opravdavali nesklonošću sirijskih vlasti zbog židovskog kapitala u kompaniji (!?), što su u MOL-u demantirali priopćenjem u kojemu su naveli da je uspjeh projekta u Siriji najbolji primjer plodne diplomatske, tehnološke i poslovne suradnje dviju neovisnih srednjoeuropskih država – Mađarske i Hrvatske te napomenuli kako o projektu u Siriji prema dioničarskom ugovoru odluku mogu donijeti zajednički dva najveća dioničara, a to su MOL i Vlada Republike Hrvatske. Otkriće nalazišta u Siriji smatra se najvećim Ininim i hrvatskim izvoznim poslom, a povratak tih nalazišta Štern smatra apsolutnim nacionalnim prioritetom na čemu Hrvatska mora inzistirati.