Tijekom posljednjih godinu dana rijetki su oni obrtnici i poduzetnici ostali pošteđeni koronavirusne krize. No želja za opstankom i kreativnost ne jenjava kad su u pitanju riječke obrtnice.

Nakon zajedničke fotografije snimljene na Korzu, rodila se zamisao da se, čim popuste epidemiološke mjere, upriliči modna revija kojoj će se svi vrlo veseliti, i one i publika željna događanja.

Prije toga pitali smo ih kako funkcioniraju u ova nimalo jednostavna vremena, što su sve poduzele ne bi li opstale, koje su novosti uvele u poslovanju te s kojim se problemima susreću.

– Unatoč nepovoljnoj situaciji odlučila sam svoj dugogodišnji hobi pretvoriti u posao i uz pomoć državnih poticaja otvoriti obrt te ustrajati u svom cilju i radu.

Moja početna ideja i ljubav je izrađivanje unikatnih platnenih torbi, ruksaka, ukrasa, suvenira te raznih dekoracija od tkanine i recikliranih odjevnih predmeta. Najčešće izrađujem personalizirane proizvode po narudžbi klijenta tako da mi to predstavlja dodatan izazov.

S obzirom na trenutnu koronasituaciju, morala sam se prilagoditi trenutačnoj potražnji i proširiti asortiman. Jako je bitno pronaći nove načine za plasiranje proizvoda na što veće tržište.

Vrlo sam se rado odazvala pozivu Udruženja obrtnika za izradu platnenih maskica tako da sam tu upoznala drage, vrijedne i uspješne poduzetnice s dugogodišnjm iskustvom. Ovim im putem im još jednom zahvaljujem na nesebičnoj pomoći i sugestijama.

Smatram jako bitnom dobru međusobnu suradnju te poticanje na zajedničke projekte. Nadam se da ćemo uskoro imati priliku pokazati svoje rukotvorine na modnim događanjima, sajmovima, i ostalim manifestacijama, istaknula je Bojana Rubeša, vlasnica obrta za šivanje »Rubi porubi«.

Posao za dušu

Svoja je iskustva ispričala Doris Janković, vlasnica obrta »Dor Jan Felt«.

– Upustila sam se u sve ovo kad mi je hobi malo narastao, a željela sam poslovati legalno i svoje radove prodavati u trgovinama. Tada mi se to učinila dobra opcija jer kao osobi u radnom odnosu kod drugog poslodavca davanja za doprinose nisu velika.

Zbog toga nisam najbolji primjer opstojnosti obrta u kriznim vremenima jer za život imam stalni posao, a obrt je moj posao za dušu. Bavim se filcanjem vune, tradicionalnom tehnikom, na suvremen način.

Filcanje je danas više umjetnička forma, a turisti koji su ponajbolje upoznati s tom tehnikom i najbolji su kupci, ove su godine bili rijetki. Zato sam morala prilagoditi asortiman i raditi male uporabne predmete i birati povoljnije materijale.

Na sajmove nisam uopće izlazila, a i bilo ih je vrlo malo. Jedan sam period čak i zatvorila obrt te sam vrijeme iskoristila za svoju edukaciju umjesto za stvaranje. Sada moj obrt preživljava od ipak zadovoljavajuće prosinačke prodaje.

Do daljnjega sam se odrekla kreativnog zamaha, nove ideje su na čekanju. Najvažnije od svega je da meni ovaj rad s vunom zaokružuje sve moje kreativne potrebe, za koje sam si mogla priuštiti najfinije i najbolje materijale za rad i nesputano stvarati.

Vjerujem da sam mogla biti daleko uspješnija da sam se okrenula vanjskom tržištu i malo više radila na mrežama, ali dan ima još uvijek samo 24 sata, pa i uz svu podršku supruga, ne stižem – iskreno nam je priznala Doris Janković.

»Spora moda«

– U lipnju će biti pet godina da postojimo. Moj je obrt, dakle, prilično mlad, do početka koronakrize smo polako i sigurno radili na kvaliteti i prepoznatljivosti. Prošlog proljeća kad je sve stalo teško je bilo razmišljati ili planirati bilo što.

Na svu sreću, kad smo se ponovno otvorili, pa sve do početka prosinca, nekako se i radilo, skromnije, s dozom neizvjesnosti, bez prevelikog ulaganja i planiranja. Ova je godina počela puno teže.

Sve je zatvoreno, nema događanja, nikomu ne treba lijepa odjeća. Uz današnji »fast fashion«, odnosno brzu modu, mi mali obrtnici krojači često nismo dovoljno cijenjeni jer je ručni rad skup.

Ponekad se i sama zapitam zašto radim ovaj posao kad nam je toliko toga već dostupno na tržištu, ali ljubav i želja za stvaranjem i kreativnošću uvijek budu jače. U ovih sad već godinu dana svijet se usporio.

Nadam se da će se tako usporiti i brza moda, sa svojim umjetnim, a često i štetnim materijalima i procesima industrijske proizvodnje. Zalažem se za »sporu modu«, za lokalnu proizvodnju, proizvodnju koja ne šteti ljudima, okolišu i životinjama.

Izrađujem odjevne predmete koji traju i koji se mogu nositi više sezona, od kvalitetnih i što više organskih materijala. Pokušavam ne bacati ostatke tkanina, već ih upotrijebiti za neke nove kreacije.

Evo, upravo sam ovih dana, kad imam i više vremena, od njih napravila jednu malu kolekciju dječjih haljinica. Ovo tiho i mirno razdoblje koristim i za rad na novim krojevima, podizanju kvalitete i nekim projektima za ljeto.

Bez državnih potpora za sebe i djelatnicu, sve bi bilo još puno teže. Vedre sam naravi tako da i u ovom teškom razdoblju svakog dana s radošću odlazim u salon među svoje »krpice«, istaknula je Suzana Mužić, vlasnica je obrta za krojačke usluge pod nazivom »Lilium Dresses«.

Dovoljno posla

Sandra Jamić vlasnica je »Ela obrt za krojačke usluge«, koji je otvorila 2019. godine.

– Posla je bilo sasvim dovoljno da mogu živjeti u podstanarstvu sa svojom obitelji i da nam ništa ne nedostaje. Otkad je počela pandemija, promet je dosta smanjen, posao se sastoji od popravaka stare odjeće, a sve manje je mušterija koje donose novu odjeću na skraćivanje rukava ili nogavica što je prije bila skoro glavna djelatnost.

Dok sam prije pandemije šivala haljine, suknje i tunike, sad gotovo i nema zahtjeva za šivanje po mjeri. Da bih opstala i preživjela dok se sve ne vrati u normalu, počela sam izrađivati torbe, ruksake, nesesere i slično.

Najteže u cijeloj ovoj priči jest što kao relativno novi poduzetnik ne mogu dokazati pad prometa od traženih 60 posto jer sam obrt otvorila pola godine prije pandemije i nisam stigla niti razviti posao kako je bilo planirano.

Ako se uskoro ne normalizira život, ako se ne otvore sve djelatnosti i ljudi ne počnu raditi i zarađivati, bit će teško opstati jer smo svi povezani i ovisimo jedni o drugima.

Humanitarni rad

Bez obzira na specifičnost protekle godine kad je svih bez teksta ostavila pandemija COVID-19, članice Sekcije su ponovo pokazale da su obrtnici vrlo prilagodljivi iznenadnim promjenama te su se i u protekloj godini istaknule po svojim humanitarnim aktivnostima.

S ponosom ističu svoj humanitarni angažman posebno za Maškaranu jotu Udruženja obrtnika Rijeka u 2020. godini kojom se već 14 godina zaredom prikupljaju sredstva, svake godine za neku drugu potrebitu udrugu/ustanovu ili pojedinca.

Prošle se godine tako zahvaljujući Maškaranoj joti opremio praktikum za osposobljavanje učenika s invaliditetom Centra za odgoj i obrazovanje.

Riječku priču o kreativnim obrtnicama završamo humanitarnim pozivom.

– Krajem prošle godine Sekcija je izradila platnene maskice za sve obrtnike s područja Rijeke, Bakra, Kraljevice, Čavli i Kostrene, a kad se dogodio potres u Petrinji, preko 400 maskica dostavljeno je na područja pogođena potresom.

Sve članice priključile su se, prema svojim mogućnostima, humanitarnoj akciji Hrvatske obrtničke komore »Obrtnici za stradale od potresa« te pozivamo sve koji mogu i žele da sudjeluju u akciji uplatom sredstava na humanitarni račun HR2923400091511110521 s pozivom na broj HR00 OIB UPLATITELJA (za uplate iz inozemstva potrebno je navesti SWIFT: PBZGHR2X) i pomognu svima kojima je još uvijek naša pomoć potrebna, kazala je tajnica Udruženja obrtnika Rijeka Sandra Pavlić.

Optimizam je moja inspiracija

Senka Mitrović, vlasnica modnog studija Atelier mode M.S.&S.i boutiquea Rival, ispričala nam je svoju »modnu korona priču«:

– U dugogodišnjem radu susretala sam se s raznim izazovima, ali COVID-19 i njegove mjere uvode nešto sasvim drugačije. Tako da sam dobro razmislila i uz dogovor sa sestrama, mojim poslovnim suradnicama, na koji se način održati i nastaviti poslovati.

U prodaji smo nudili dobre popuste te smanjili nabavu repromaterijala. S manjom potražnjom manje smo ulagali u materijale i pozamanteriju te smo više koristili zalihe i usmjerili se na potrebe kupaca.

Optimizam je moja inspiracija. Vjerujem da je koronakriza iskušenje i velik izazov za mene. Izazov koji me gura naprijed, rekla je Mitrović, inače »spiritus movens« riječkih obrtnica.

Prebrodila krize i čeka proljeće

– Kad sam otvorila krojački obrt Botun, davne 2000. godine, radila sam jedino prepravke na odjevnim predmetima. Bila su to lijepa vremena, ili ih se tako sjećam. Zatim dolaze teške i kritične godine, 2007. i 2008., koje sam upornim radom prebrodila.

Od 2009. proširujem lepezu usluga i radim šivanje po mjeri za žene, što je je zahtjevno jer morate puno toga znati iz struke: poznavanje krojeva, prilagođavanje kroja građi klijentice, poznavanje materijala.

Ovaj poziv izuzetno je kreativan, maštovit i meni jako zabavan. Nikad mi nije dosadno, a to je valjda svrha svakog posla – da uživate u njemu i izazovima koje nosi. S proljetnim suncem nadam se da ćemo početi normalno poslovati i opet nešto novo smisliti, ispričala je Duška Radotović.

Prepoznat trud i rad

– Ono što nas uistinu veseli jest što je trud i rad naših članica iz Sekcije prepoznat i na razini Hrvatske obrtničke komore i županijske obrtničke komore.

Svake godine naše članice dobivaju priznanja, pa je tako i prošle godine prepoznat njihov dugogodišnji rad, trud i upornost kojim su doprinijele razvoju obrtništva i struke.

Siguran sam da dodijeljena priznanja predstavljaju poticaj za nastavak uspješnog djelovanja u obrtništvu, istaknuo je predsjednik Udruženja obrtnika Rijeka Darko Sertić.
P