Rijeka na jednom kraju Hrvatske, Osijek na drugom, a opet dok se putuje put slavonske metropole, same sličnosti između dvaju gradova padaju na pamet.
I Osijek i Rijeku čekaju izbori za gradonačelnika/icu s nikad više kandidata i novih lica, nakon što je Rijeka zahvaljujući Daliboru Mataniću i seriji »Novine« pokazala koliko je filmična, slično Matanić sprema i Osijeku, u kojem snima seriju »Šutnja«, a evo Osijek trese i nogometna groznica posve nalik svim riječkim nogometnim groznicama. Samo, drugi je cilj puta želja da se vidi kakva je osječka mladost, ona ‘na kojoj svijet ostaje’. Cilj je vidjeti što je to Mladforma, koja je, izvori vele, valjda prva u nas natjerala političare da sjednu oči u oči s aktivistima i osvijeste da i mladosti ima i da je itekako zainteresirana aktivno sudjelovati u kreiranju boljeg nam sutra.

Radišni, ali ne talasaju

– Ja sam Mirna Šmit.
– Ja sam Mirna Šostarko.
– A ja sam Nikica Torbica.
– Dvije Mirne i Torbica – nema se što nego zaključiti.

Brzo se tu, međutim, ide na ozbiljan teren. Spomenuta trojka je skoro pa polovica od njih sedmero koji su u koordinaciji Mladforme.
– Mladforma je neformalna inicijativa koja ima za cilj okupiti mlade koji, narodski rečeno, nisu smješteni nigdje u smislu nekakvih udruga, političkih stranaka, a žele se na neki način politički aktivirati – sažima Mirna Šmit.

Vele naši sugovornici kako su, s obzirom na svoja iskustva u radu u nevladinom sektoru, znali da ti i takvi mladi negdje postoje, baš kao i to da ih ne može netko sa svojih 50, 60 godina okupiti.
– Zato nam se činilo zgodno da ta mlada lica pokrene malo mlađa ekipica. Oformili smo Mladformu i užasno se iznenadili koliko u Osijeku postoji mladih ljudi koji žele biti dio nekakve, ja to uvijek tako kažem, nakupine ljudi koji dijele zajedničke interese, stavove, vrijednosti. To nam je bilo jako važno – kaže Šmit.

Foto Davor Kovačević

Loptica, ona govornička, ide Nikici, jer on je, kaže Šmit, taj koji je imao od početka viziju.
– Početna vizija bila je ta da naprosto stvorimo prostor za mlade koji žele biti aktivisti, biti aktivni. Osijek se, naime, izvana često percipira kao pasivan, dosta centristički i opušten grad, grad u kojem važi ona ‘samo ne talasaj’. To je taj neki stereotip Osijeka i Slavonaca; radišni, ali ne talasaju. E pa, dio mladih želi talasati i to na dobar način, želi doprinijeti razvoju zajednice i ne žele samo održavati postojeće stanje. Dok smo bili studenti, nismo ni mi znali kako, sad na pragu 30-ih naučili smo kako i želimo biti podrška drugim mladima koji su sada tu gdje smo i sami bili prije pet, šest, sedam godina. Želimo im ponuditi svoje mentorsko iskustvo i znanje, ako se žele aktivirati. A sve na volonterskoj razini – priča Torbica.

Podrška idejama i projektima

U Mladformi su odlučili djelovati na dvjema razinama; s jedne strane biti podrška idejama i projektima mladih, a s druge strane je zalaganje za participativnije politike prema mladima na lokalnoj razini, razini grada i tijela gradske uprave. Sve zvuči i lijepo i dobro, no nije li od početka u igri bio popriličan rizik s obzirom na to da stariji i ovu mladost doživljavaju kao krajnje pasivnu. Mogao se pozivu, velimo, ne odazvati nitko.

– Naša prava akcija je bila početkom 2020. godine, prije korone, prije svega. Radili smo »Kažu da su mladi budućnost: a što je s mladima danas?«. Odigrali smo forum teatra, predstavu na tematiku prostora za mlade, a nakon toga smo imali panel-raspravu na kojoj su nam gosti predavači bili Berto Šalaj i Martina Horvat i gdje smo raspravljali o participaciji mladih u društvu. Na tom eventu nam se pojavilo jako puno ljudi da smo i sami bili iznenađeni. Stotinjak je ljudi bilo u malom podrumu – prisjeća se Mirna Šostarko.

Stotinjak ljudi došlo je jer ih je tema zaintrigirala.
– Išli smo konzervativno na malo prostora misleći; nećemo veliku halu rezervirati da dođe dvadesetak ljudi pa da je bruka. Na kraju smo se pokajali. Ljudi su stajali na stepenicama – veli Torbica.
– Što vam je toliki interes rekao, pokazao – pitamo.
– Da je na nama velika odgovornost – kaže Torbica.
– Da gradu Osijeku kronično nedostaje nešto te vrste što će uključiti mlade na nekakav neformalan način – dodaje Šostarko.

Postoje klinci koji razmišljaju

Torbica ističe kako je gradu i mladima u njemu trebalo nešto što neće biti samo projektnog karaktera.
– Dođi i radi! Dođi s idejom i skupa ćemo je razviti. Tu mladi na mlade prebacuju odgovornost i zajedno je preuzimaju, a nije da su samo korisnici nečega – ističe ono bitno Torbica.
– A i kad čuješ tu mladu ekipu, kad čuješ na koji način razmišljaju srednjoškolci, zaista se iznenadiš.

Vidiš da postoje klinci koji razmišljaju svojim glavama i koji ne gaze nekim stereotipnim putem kako ih se često u Osijeku percipira – veli Šmit.

Pojašnjava ona da je u Osijeku, što se mladih tiče, aktivan Savjet mladih, a tu su i sveučilišni zborovi, ali skupine su to jako stranački orijentirane tako da mladi izvan toga prema tim tijelima gaje uglavnom predrasude i stereotipe.
– Ne žele u to ulaziti jer ne žele biti dijelom takvog aktivnog građanstva. Ne žele jer im se čini da su poslušni, da rade nešto što im je netko drugi rekao, da nemaju taj neki kuraž, neku hrabrost. A taj kuraž postoji! Svi su nama pričali o Osijeku kao gradu u kojem je bila odlična kulturna, glazbena, urbana scena, gradu u kojem se uvijek nešto događalo, a mi živimo u razdoblju kada se ne događa ništa. Gdje su ti pokretači?! – pita se Šmit.

Reklo bi se, priča je to svih naših velikih gradova i samo jedan od logičnih razloga da se u Mladformu uđe. No, članstva tu, onog formalnog, zapravo i nema. Odnosno, kako nam veli Šostarko, članstvo je tu samo da se isprati tko se tu kreće i koji su mu interesi te zato što je ideja bila i još je uvijek da se vodstvo i članovi sastaju barem jednom mjesečno, pa da se propitaju njihove potrebe i ideje. Tu se, nažalost, u sve uplela korona, pa se s članstvom komunicira online. Ono što se koroni usprkos uspjelo od akcija u zajednici odraditi, primljeno je jako dobro. Pamti se akcija protiv govora mržnje, brisanje i grafitiranje zidova na kojima je govora mržnje bilo uokolo škola, dječjih vrtića i igrališta.

Grad po mjeri mladih

– Nismo mi odred za uklanjanje mržnje u gradu, niti možemo i želimo to postati, već smo htjeli poslati poruku; vidite što može skupina mladih kad odluči – kaže Torbica.
Trenutak je, eto, da se pita kako je aktualna politika dočekala Mladformu?
– Super – kaže Šmit.
– Znači li to da njihova mladež ne valja? – mrvu provociramo.
Smješkaju se na to Mirne i Torbica.
– Kako su pred nama lokalni izbori, činilo nam se zanimljivo aktivirati se, pratiti kampanje, pratiti izbore, pratiti kandidate i njihove ponude i obećanja, ali tako da se fokusiramo na to što nude mladima.

Dakle, koje su to politike prema mladima koje će implementirati u svoje programe. Jako su se iznenadili kad smo se pojavili – kazuje Šmit.
Mladforma je kreirala i povelju koja se zove »Osijek – grad po mjeri mladih« s 15 točaka konkretnih zahtjeva, prijedloga i rješenja. Nakon njih još je nekoliko neformalnih inicijativa odlučilo na jednak način kontaktirati sve kandidate i postaviti im slična pitanja.
– I to je, zapravo, super jer se do sada nikada prije nije dogodilo. Vi sada imate grupu mladih koja već broji 60-ak članova, koja prati o čemu se tu i kako radi, a ne da samo sjede kući i ne znaju tko je kandidat i da ih nije briga. Političari su to osjetili i jako su nas lijepo primili – priča Šmit.

Razgovori su trajali i po dva, tri sata. Političari su se pripremali za sastanke, proučili povelju. I sve je to u redu, ali pitanje koje se nameće je ono što politika mladima nudi!?
– Bili smo svjesni da će nam obećati što god treba, nismo baš toliko naivni i zeleni. Čak smo mi to otvoreno iskomunicirali, jer to i jest naša prednost da smijemo na takav način neformalno s njima komunicirati. Svi su kandidati potpisali svih 15 točaka naše povelje koja nije znanstvena fantastika. Ne zahtijevamo nešto što se ne može realizirati; zahtijevamo adekvatan prostor za mlade, zahtijevamo da se mlade pita kada se donose odluke vezane za njih, predlažemo da se otvori savjetovalište za mlade u Osijeku, da se kreira i ponudi bolja stambena politika za mlade koji žele ovdje ostati… Sve je to nešto što bi moglo poboljšati uvjete života. I ništa nije obojeno ni stranački ni ideološki, već sve dolazi s terena – ističe Šmit.

Svjesni su u Mladformi kako potpisi kandidata pod Povelju nisu pravna priča i da ne mogu, recimo, tužiti kandidate jer potpisano nisu izvršili, ali moralna odgovornost nakon potpisa itekako postoji.

– I tko god ide na izbore, mi ćemo ga pratiti, gledati rade li što su obećali sukladno našoj povelji – poručuje Šostarko.
– A i ove koji budu u gradskom vijeću, a nisu dobili izbore, također ćemo pratiti. Nije politički realno da ispune sve, ali želimo vidjeti barem to da li se trude i idu u obećanom smjeru – dodaje Torbica.

Riječki model građanskog odgoja

Činjenica da Mladforme ima i da joj je mladost prišla sugerira da nisu u pravu oni koji uporno ponavljaju kako mladost bježi od politike. Ispravnije bi, čini se, bilo reći da bježi od onoga što je u nas politika.
– Bježe od stranačke politike, ali ne bježe sigurno od odgovornosti i aktivnijeg sudjelovanja u zajednici – ne dvoji Šostarko.

Samo, u nas je aktivizam, vrag bi ga znao zašto, skoro pa na lošem glasu i gleda ga se, pogotovo oficijelna politika, podozrivo. Ova trojka s tim nikada nije imala problema. Mirni Šmit je 31, Mirni Šostarko 29, a Nikici Torbici 30. Još uvijek, i po teoriji, spadaju u mlade. Popis onog što su radili i rade pogolem je. Šmit je zaposlena u zakladi »Slagalica«.

– To je zaklada za razvoj lokalne zajednice koja pokriva pet slavonskih županija. Mi razvijamo društveni kapital zajednice – kazuje Šmit.
Odnosno, kako veli, Zaklada sada provodi »Fond za aktivno građanstvo u Republici Hrvatskoj« i zajedno sa »Solidarnom« iz Zagreba i udrugom »Smart« iz Rijeke doprinosi društvenom kapitalu zajednice razvijajući civilno društvo i demokraciju. Mirna Šmit je i honorarna suradnica Radio Osijeka od 2010. godine i trenutačno je mentorica studentskoj emisiji »Brtva glave«, na kojoj je onomad i sama počela. Šostarko je po struci pedagog i filozof. Radila je Udruzi za rad s mladima »Breza« prvenstveno kao »youth worker«. Trenutačno je djelatna u »DKolektivu«, nekadašnjem Volonterskom centru Osijek i u Hrvatskom centru za razvoj volonterstva.

Uz to ima, kako kaže, udrugicu »Generator«, koja se bavi promicanjem kritičnog mišljenja. Torbica je povjesničar po struci, a radi u DKolektivu kako kao »youth worker«, tako i s nastavnicima. Njegov prvi posao u civilnom sektoru bilo je koordiniranje programa uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja u Osijeku prema riječkom modelu. U šest škola je uveden građanski odgoj. Uz spomenuto bavi se on i razvojem metodičkih sadržaja za nastavu povijesti te je autor udžbenika za četvrti razred gimnazije koji ide među đake od sljedeće godine.

A što ih je privuklo aktivizmu, možda najbolje pojašnjava Šmit.
– Ja sam oduvijek bila svugdje. Valjda me i medij uzeo pod svoje, pratiš sve oko sebe i ne možeš to što se događa ignorirati. A kad vidiš da se možeš aktivirati, pa nešto malo po malo promijeniti, to te »drajva«. Nisam se nikada vidjela da sjedim za šalterom od osam do četiri, premda ne kažem ništa protiv takva vrste posla, ali me uvijek nešto tjeralo da budem svugdje i da, u pozitivnom smislu, gurnem svoj nos svugdje – kaže Šmit.
Priznat će Šmit još nešto, kazati kako se ipak osjećaš pomalo moćno kad sjedneš preko puta nekog kandidata za gradonačelnika i kad vidiš da te sluša.
– Moćno u smislu da prvi put možeš ravnopravno razgovarati s nekim tko preuzima odgovornost sjediti u gradskoj upravi. To i jest bit, da prakticiraš ono što zaista po definiciji politika i jest, ne podilaženje, ne dogovaranje u onom negativnom smislu, već otvoren razgovor – ističe Šmit.

Četiri nestranačke godine

Mladforma je tako natjerala osječku politiku da posluša što mladost želi i traži. Velika je to stvar, jer pravo zbori Torbica kada kaže da smo, koliko god ironija bila, u demokraciji pasivizirali mlade da ne talasaju.
– Bitno je da mladi vide da se možemo okupiti i nešto riješiti, da vide da mogu utjecati na neke promjene, da ima kratkoročnih stvari koje mogu u zajednici mijenjati, a onda i da mogu utjecati na neke dugoročne procese kao što su izbori i kasnije praćenje procesa toga što kandidati ispunjavaju ili ne. Mukotrpan je to i dugotrajan proces, ali vjerujemo da će donijeti rezultate – ne dvoji Torbica.

U Mladformi kane i sasvim konkretno testirati koliko su se, narodski rečeno, daleko dobacili.
– Mi ćemo tu i nakon izbora pratiti sve što se događa, a čak smo mislili upitnikom istražiti koliko je naših članova ove godine izašlo na izbore, a na prošle nisu, i koliko je u tom smislu na njih utjecala naša ideja i trud da mladima približimo politiku, damo informaciju i olakšamo odluku koga će zaokružiti – veli Šostarko.

– I da se mogu nestranački aktivirati. Jer, nije politika samo stranačka, politika je bilo kakvo utjecanje na zajednicu i njeno oblikovanje. U redu je ako imate otpor prema stranačkoj politici, ali zato imate neke druge modele u koje se možete uključiti i nestranački djelovati – dodaje Torbica.
– Sad mi nema druge nego pitati kad će Mladforma biti stranka – velimo.
– Kad izgubimo nadu da ovako možemo nešto mijenjati – na to će Torbica.
– Vidjet ćemo. Ovo je sada ovakav oblik angažmana. Imamo četiri godine fore da vidimo jesmo li možda i za to spremni – kaže Šmit.

Samo malo pomilkiti Osijek

Stranka ili ne, jasno da se šest čelnika Mladforme stavilo na vjetrometinu. I to im je, vele, u redu, jer nisu se niotkud pojavili, već iza njih stoji nekakav rad i iskustvo s mladima koliko god da su i sami mladi. A da li se, pitamo, i na osnovu tog iskustva može kazati kakva je onda ta naša mladost!? Šostarko će prije svega reći kako se tu ne radi o homogenoj skupini, ni u interesnim aspektima, ni zbog činjenice da se mladima računaju oni od 15 do 30 godina. Šmit će, pak, kazati da je imala sreću da na Radio dolaze oni koji imaju interes za kulturu, glazbu, mahom alternativci.

– No oni se žale da su u tom svijetu mladih u manjini i neshvaćeni jer većina bira brzu vožnju, turbo folk i iskrivljene vrijednosti – kaže Šmit.
– Može li drugačije, pa da ta većina manjinom bude!? – pitamo.
– Može, ali tu mora uskočiti sustav. Od vrtića do srednje škole sustav mora učiti mlade da budu aktivni građani. Definitivno mora. Ne možeš biti studoš, a da ne smiješ profesora pitati nešto ili biti srednjoškolac, a ne biti buntovan. Ne smije mladost biti uokvirena, jer onda neće ništa biti od nje – poručuje Šmit.

Mladforme ima nekih godinu i pol dana. Naša trojka nije zaboravila spomenuti i ostalih četvero iz koordinacije. Bruno Koić je, kako kažu, kulturnjak i poeta, znan i po portalu Mixeta.net. Darija Walter vodi udrugu »Plantaža« i bavi se zelenom pričom Mladforme za koju su mladi, baš kao i za održivi razvoj, pokazali velik interes. Hrvoje Potlimbrzović je filozof, asistent na Filozofskom fakultetu, za kojeg će reći da je pouzdano analitičan i analitično pouzdan. A Saša Milaković je najmlađi, tek su mu 22 godine, i bit će ekonomist što nije nevažno s obzirom na sve humaniste koji ga okružuju. Baš u njega polažu velike nade, jer na neki način traži se tu nasljednik i nasljednici.

– Ideja je da što brže kapacitiramo sljedeću generaciju koja će sve preuzeti. Jer, mi apsolutno jesmo na zalasku mladosti i ne bježimo od toga. Bit je da do kraja godine, uz našu podršku koju će uvijek imati, priču preuzmu neki novi mladi. Bitno je radi održivosti da neke nove generacije preuzimaju odgovornost – veli Torbica.
Elem; dođi, donesi dobru ideju, preuzmi odgovornost! To je Mladforma. Samo, ima nešto i još najvažnije. Dok smo razgovarali, Mirnu Šmit je tek koji dan dijelio od termina poroda, taman da je pitamo kakav Osijek želi svome Viktoru, recimo za jedno 15 godina!?

– Uf! Voljela bih da Osijek ostane miran, ugodan grad za živjeti, grad sjajan za bezbrižno djetinjstvo. Nije velik, sjedneš na bic i u svakom si dijelu grada za 15 minuta, a opet dovoljno je velik da se ne osjećaš kao da živiš u palanki, pri čemu ne mislim samo na prostorno i geografski nego i mentalno. Tako da se nadam da će Osijek i dalje biti malo urbano središte i da se Viktor, kad odraste, neće sramiti onog što je mama radila do svoje 30. – sa smiješkom kaže Mirna. Za onih silnih razgovora s kandidatima rekla je ona jednom od njih: »Dajte Osijek samo malo pomilkite, malo ga pogurajte!« I to je to i vrijedi jednako za Osijek koliko i za Split, Zadar, Rijeku. Osijek i Rijeka, gradovi za filmovanje i za mladost, samo da je pameti u politike k’o što je u Mladforme ima.