U javnosti su nerijetko procjenjuje da je Milan Bandić politički gotov, da će iduće godine izgubiti na lokalnim izborima, i to će sigurno zainteresirati više ljudi da se kandidiraju i pokušaju ga pobijediti.

Arhitekt Otto Barić mlađi, međutim, tvrdi da ne spada u one koji će se natjecati na tim izborima zato što je sada Bandić najslabiji. Njega su, kaže, za kandidaturu u prvom redu motivirale posljedice potresa koji je u ožujku pogodio Zagreb i okolicu.

– Zagreb može i mora bolje. A kad se dogodio taj potres, u kojem je, nažalost, život izgubila jedna djevojčica, ali nas je većina ipak prošla bez skoro ikakve štete, dobili smo priliku da napravimo iskorak.

U pitanju je, nakon puno godina, jedinstvena šansa za veliku promjenu u životu našeg grada. Ali, uz uvjet, to je moje mišljenje, da sljedeći gradonačelnik bude čovjek struke, inženjer, arhitekt, netko s vizijom što treba učiniti.

​Trebamo arhitekta

Struka gradonačelnika je politika. Gradonačelnik je politička, a ne stručna dužnost.

– U trenutačnoj situaciji bi gradonačelnik trebao biti netko tko nije iz sfere politike i nije opterećen ideologijom.

Prije niste nikad o sebi razmišljali kao zagrebačkom gradonačelniku?

– Nisam razmišljao o ulasku u politiku, ali u posljednjih stotinjak godina dosta je gradonačelnika bilo arhitekti. Recimo sredinom osamdesetih Tito Kosty, a na koncu i Marina Matulović-Dropulić, koja je bila i političar i arhitekt.

Anka Mrak Taritaš, koja se 2017. natjecala za mjesto gradonačelnice, također je kolegica arhitektica. Rekao bi, dakle, da politika ne isključuje arhitekte, a da je baš sada trenutak da jedan od nas preuzme upravljanje Zagrebom.

Kad ste bolesni, idete liječniku, kad je grad u rasulu, kao što je danas Zagreb, sa svim komunalnim problemima, mislim da je na arhitektima da to riješe, u idućih pet, šest godina.

Dok ostali koji su se dosad javili kao potencijalni kandidati, kao i političke stranke, uglavnom govore o načinu na koji Bandić upravlja Zagrebom, vama su u fokusu zgrade.

– Ja govorim o sustavu koji ne funkcionira, jer se 30 godina u njega nije ulagalo. Dopuštalo se da Generalni urbanistički plan, koji bi trebao biti temeljni instrument razvoja grada, postane sredstvo za sitno trgovanje parcelama. Bilo bi za Zagreb pogubno da se ovako nastavi, a ne isključujem mogućnost da se Bandić, kao vrhunski političar populist, ipak uspije održati.

Jeste li ikad glasovali za njega?

– Jesam, na prvim i drugim izborima na kojima je pobijedio. Moja su iskustva s Bandićem iz tog razdoblja bila jako dobra. Sjećam se kad sam projektirao prvi City centar one, shopping centar na zapadu grada, s tadašnjim glavnim arhitektom u zagrebačkoj upravi, Slavkom Dakićem, dogovorio sam prometni čvor za taj objekt, kako ne bi dolazilo do zagušenja. Austrijski investitor pristao je financirati taj rotor na dvije razine s 55 milijuna kuna, a Grad Zagreb im je kroz tri godine, bez kamata, vratio 90 posto novca. Jedne subote ujutro bilo je otvorenje, došao je i Bandić, a pet minuta ranije nazvala me njegova tajnica da pita je li sve u redu, jesu li svi papiri čisti. I Bandić je prerezao svečanu vrpcu, popio čašu vode i za pet minuta otišao dalje.

​Bitne stvari

Otišao je dalje delati.

– Da, otišao je delati. Ali, mojoj je dojam da se u to vrijeme ipak korisno delalo. U posljednjih barem pet, šest godina ne dela se ništa ili pogrešno. Recimo, stotinjak milijuna kuna uloženo je u uređenje okoliša sjedišta gradske uprave, u fontane i spomenike. Nema ništa protiv spomenika, ali dati 35 milijuna kuna za komad betona, koji je u nabavi koštao milijun ili dva… Te se cifre baš ne slažu. S druge strane, na bitnim se stvarima ne radi.

Koje su to bitne stvari?

– Primarno, kompletna obnova Gornjeg i Donjeg grada. To ne podrazumijeva samo uređenje kuća koje su statički ugrožene nego i fasada, zatim obnova infrastrukture, vodovoda i kanalizacije, kao i reguliranje prometa. Ogroman je i problem zbrinjavanje otpada, Zagreb ga godišnje proizvede 300 tisuća tona, a već sedam godina ga se ne bi smjelo odlagati na Jakuševcu.

Beč ima tri vrhunske spalionice otpada, jednu u samom središtu grada. Spalionica za 300 tisuća tona smeća vrijedi otprilike dvije milijarde kuna, to jest ogroman novac, ali kad tad ćemo ga morati uložiti u tu svrhu.

Vi, znači, Bandiću uglavnom zamjerate nerješavanje komunalnih problema.

– Zamjeram mu što je isključivo koncentriran na populističke mjere koje mu omogućavaju političko preživljavanje. Posljednjih deset godina radio je samo za sebe i ljude iz svog okruženja, skoro ništa za grad. Ne impliciram da je tu bilo nešto protuzakonito, ako to postoji neka se time bave nadležni.

Bave se, Bandiću se sudi za zlouporabu položaja. Vi tu činjenicu ne eksploatirate u vašim javnim istupima, kao što to drugi potencijalni kandidati čine.

– Ne želim gledati unatrag, ne zanima me što je bilo. Kad bih preuzeo dužnost gradonačelnika, htio bih clean start. Kvalitetna revizorska tvrtka može u roku tri, četiri mjeseca napraviti dubinsku analizu, da se zna s koliko novca raspolažemo i što s njim možemo.

Spomenuli ste ljude iz Bandićevog okruženja. On je tijekom 20 godina izgradio tu svoju političko-interesnu mrežu koja mu je pomagala da se održi na vlasti, a novi gradonačelnik bi je trebao ili preuzeti, kako bi njemu služila, ili je razmontirati.

– Moj je stav da svi koji rade, za to trebaju biti plaćeni. To se odnosi i na one koji nešto grade u Zagrebu, ako je to u okviru neke normalne cijene. Nikome ne bih a priori uskratio povjerenje.

​Škakljiva stvar

Kako treba Zagreb obnoviti nakon potresa?

– Dosad je u tom procesu vladala potpuna stihija. Tko je imao novac, a nekretnina mu je oštećena, sam je nešto napravio. Nekoliko me prijatelja zamolilo da im malo pregledam kuće i stanove i temeljem toga zaključujem da je 20 posto stambenog fonda Donjeg grada granično uporabljivo.

Nužna je, dakle, detaljna analiza svakog objekta i procjena što na njemu treba učiniti. Arhitekata i statičara imamo dovoljno i vjerujem da bi se ovo u godinu dana moglo odraditi. Paralelno se moraju izvršiti hitne popravke, mahom dimnjaka, da bi kuće bile funkcionalne.

Kod provedbe obnove velik je problem što zakon što ga je donio Sabor predviđa da u njoj sudjeluju svi suvlasnici. Naime, 90 posto kuća u Donjem gradu nije etažirano i ako se tri od sedam suvlasnika ne složi s obnovom, od tog posla nema ništa.

U slučaju da tri od četiri suvlasnika žele krenuti u obnovu, bit će tako, ali zgrada će dobiti zabilježbu u gruntovnici i niti jedan od suvlasnika neće moći neograničeno raspolagati svojom nekretninom. To je jako škakljiva stvar.

Osobno se zalažem da se dopusti i privatna inicijativa, naravno strogo kontrolirana, da ljudi mogu urediti tavanske stanove i da se novcem koji bi to generiralo poprave fasade i zajednički prostori u zgradi.

Ovo funkcionira u svakom većem europskom gradu. I sam sam devedesetih kupio tavan u Beču i uredio ga, od toga se obnovila fasada i ugradio lift. U Zagrebu su šanse za dobiti dozvolu za uređenje tavana gotovo nikakve. Takvi su propisi, lokalni i državni.

Kakvi su vam dojmovi o Damiru Vanđeliću, koji je imenovan na čelo Fonda za obnovu?

– Vrlo dobro ga poznajem, surađivali smo i mogu reći da je Vanđelić, koji nije opterećen politikom, pravi čovjek za taj posao. Ali, nije pametno da on istovremeno ostane i predsjednik Nadzornog odbora INA-e i član Nadzornog odbora Croatia osiguranja. Voditi taj fond je vrlo zahtjevno, to je posao za 24 sata 365 dana godišnje. I to još godinama.

Kvalitetni igrači

Hoće li se vaš otac, Otto stariji, možda uključiti u vašu kampanju?

– Uključio se već onog dana kad sam ja dobio isto ime i prezime kao on. Većina ljudi kad čuje Otto Barić pomisli na nogometnog trenera, izbornika, a ne na arhitekta. Otac će mi, naravno, u nekom trenutku dati podršku.

Dok je vaš otac bio trener, uvijek su mu falila dva igrača. Što vama nedostaje u kampanji?

– Meni trenutačno sigurno fale dva kvalitetna igrača, koji će se kandidirati za zamjenike gradonačelnika. Planiram i svoju listu za izbore za Gradsku skupštinu, mislim da ću je predstaviti sredinom mjeseca.

Na koga se namjeravate osloniti?

– Ne bih još otkrivao imena jer čekam njihovu potvrdu. Riječ je o vrlo interesantnim ljudima iz svijeta sporta, umjetnosti, arhitektima, pravnicima… Želim pokriti sve segmente. Nadam se i sitnim donacijama, kad bi svatko tko misli da Zagreb može bolje na račun koji ću otvoriti uplatio pet kuna, bilo bi mi to i više nego dovoljno za kampanju.

Jesu li vam dosad pristupile možda neke političke stranke?

– Iskreno, želio bih podršku političkog centra. Imao sam određene kontakte s HSLS-om, ali to je još otvoreno. Razgovarao sam i s Radimirom Čačićem, ali to su sve, nažalost, u Zagrebu jako male stranke.

Vi ste, znači, svjetonazorski politički centar.

– Apsolutno. Strane su mi i krajnja ljevica i krajnja desnica. S tim da, ponavljam, mene politika ne zanima, jedini mi je interes pomoći svom gradu.

Bolji u oporbi

Kako vam se čini Tomislav Tomašević, koji je također već najavio kandidaturu za gradonačelnika?

– Ne poznajem ga, nadam se da ću ga uskoro upoznati. Nisam od njega čuo još ništa loše, ali, isto tako, niti nešto konkretno, što se Zagreba tiče.

Njegova je kandidatura politička, inzistira na promjeni načina upravljanja gradom, za koji tvrdi da je sada prožet korupcijom. Nisu mu, kao vama, prioritet komunalije.

– Njegova taktika je sigurno jedan od puteva kako doći na vlast. Ali, ključno je što ćeš raditi na vlasti. U Rimu je prije nekoliko godina za gradonačelnicu izabrana članica Pokreta pet zvjezdica, koja je uspjela kompletno rasturiti Rim. Taj je grad danas u rasulu. Za ovakve je opcije bolje kad se nalaze u opoziciji, iz koje mogu ukazivati na probleme. Na vlasti ne znaju što bi. Možda bi me gospodin Tomašević razuvjerio, ali…

… bolje da ostane u oporbi.

– Najviše bih volio da surađujemo ja kao gradonačelnik, a oni kao najjača stranka u Gradskoj skupštini. Svjetonazorski mi nismo udaljeni.

Momčad ne čini samo premijer

Jeste li možda bliski s nekim pripadnikom hrvatske političke elite?

– Prijatelj sam s Ivom Josipovićem, ali ne po političkoj nego umjetničkoj liniji. Upoznali smo se dok je bio predsjednik, u Kataru gdje sam bio među njegovim domaćinima, i shvatili smo da imamo zajedničke afinitete. Moja je kći i pjevala neke Josipovićeve kompozicije. Sa SDP-om nisam razgovarao.

Kakvo imate mišljenje o premijeru Andreju Plenkoviću?

– Jako dobro radi, ali kad je u pitanju HDZ-ova vlada, pa i SDP-ova, nikad nisam do kraja siguran u kvalitetu premijerovih suradnika. I momčad u kojoj igra jedan Messi, pokazuje to sada Barcelona, može biti loša. Momčad nikad ne čini samo jedan igrač. Možda bi Plenković bio još bolji kad bi imao jače suradnike.

Dinamov stadion prioritet, ali ne gradonačelnika

Vaš bi otac sigurno bio zadovoljan kad bi Zagreb konačno dobio primjeren nogometni stadion. Bi li vama kao gradonačelniku to bilo među prioritetima?

– Dinamov stadion, na kojem bi igrali i drugi zagrebački klubovi i reprezentacija, jest prioritet, ali ne gradonačelnika. Tvrdim da Dinamo bez ikakvih problema može izgraditi taj stadion, a na Zagrebu je da stvori za to uvjete, bez da potroši i kunu.

U Europi ima velikih developerskih kuća koje se bave izgradnjom stadiona i arena i znam da su stadioni u Leipzigu, Beču i Bernu napravljeni, a da ti gradovi nisu izdvojili nikakav novac. Grad osigura pravo građenja nogometnom klubu, na 30 ili 50 godina, klub uloži možda deset posto potrebnih sredstava, a ostalo developer, koji zatim zarađuje od stadiona.

U svijetu je to biznis i to se može. Sram me je bilo kad sam nedavno čitao kako je švedski izbornik negativno govorio o stadionu u Maksimiru.