Ima oskarovac Danis Tanović novi film što se zove »10 u pola«. Priča je to o najboljim ćevapima u Sarajevu, ali i o prijateljstvu koje je na kušnji kad prijatelji krenu u poslovnu suradnju. U filmu tako i rečenica koja otprilike kaže da ne valja prijateljima u biznis kretati, jer ili će patiti prijateljstvo, ili posao. Mario Likar, Roko Romić i Zdravko Džeba, te, prva među jednakima, Almira Tumpap, nikada takvih dilema nisu imali. U njih posao i prijateljstvo itekako idu ruku pod ruku. Jer, oni su – Ekipa!

Ekipa, pa još Ekipa kombucha! Njih trojica iz Zagreba, sa Savice, generacija koja je u istu osnovnu školu išla, a Almira ni manje ni više nego Filipinka! Ukazali su se puku na Novoj TV u okviru projekta »Startaj Hrvatska«, što ga zajedno rade spomenuta TV kuća i SPAR Hrvatska. I bome, onako veseli zaintrigirali maštu. Jer, što je kombucha – to piće koje žarko žele proizvesti da je najbolje, pa da se u Hrvatskoj i šire konzumira i prođe, i koji su motivi natjerali lijepu ženu s Filipina da Hrvatsku izabere za svoj dom!?

Evo nas u pogonu gdje se radi, kuha, miješa kombucha. Vrata nam otvara Almira, žena zaraznog osmijeha. Iza nje se pojavljuje Mario. Nalikuje on opako na jednog od glavnih likova iz kultne TV serije »Soprano«. Smije se, nismo prvi kojima se tako učinilo. Nasmiješeni i Roko i Zdravko. Ova ekipa pršti od dobre volje i optimizma. Samo, kombucha!? Skeptik što čuči u novinarskoj duši pita – hoće li Hrvati to voljeti!?

– Odaziv je već dobar. U susjednoj Sloveniji je to jako razvijena kategorija, ima više proizvođača ovog pića, malo su oni ispred nas, ali mislim da će se i u nas primiti – veli nam Mario.
Zdravko domeće kako se kombucha pije posvuda, pa je i moguće tržište cijela Europa, Amerika, Skandinavija, Južna Amerika…. Pije se jer se radi o zdravoj alternativi postojećim napitcima punim šećera. Pije se, jer je alternativan proizvod, ekoproizvod, probiotički, funkcionalan, veganski, bez konzervansa…. Samo, velimo, ima u svijeta što živi na Balkanu još uvijek tog atavizma da na spomen zdravog i probiotičkog rakiju sebi toči.

– Mi koračamo ukorak s vremenom, pa još gledamo malo put naprijed. Ne možeš non-stop piti gemišt ili pivo, a ne možeš cijeli dan biti ni na kavi. Moraš posegnuti za nekom alternativom, a mislimo da je ovo idealna alternativa. Ako moraš birati između raznih sokova, bolje da to bude nešto zdravo – sumira Roko.

Simbiotska kultura

Elem, Slovenija ima četiri ozbiljna proizvođača ovog pića, a Ekipi je cilj da u Hrvatskoj budu prvi koji su ozbiljno otvorili ovu kategoriju napitaka. Samo, tko ti pije, odnosno kako bi recimo nižepotpisani novinar svojoj majci objasnio da joj je piti kombuchu!?
– Možda je vaša majaka to i sama radila, jer naši su je stari znali spravljati, primjerice, kada su imali probleme s probavom – na to će Roko.

Okus te kućne ‘stare’ kombuche doduše nije bio ovaj koji je u njihovim bočicama, nije isto ni raditi ovo piće za kućnu uporabu i za veliko tržište…
– Ali, kako je to jednom rekao Zdravko, pokušate li je raditi kod kuće, cijenit ćete ovo što mi radimo – smješka se Roko.

Konačno dolazimo i do toga što kombucha zapravo jest. Uče nas momci kako joj je baza klasični čaj, zeleni, crni, kakav god, samo da je u pitanju biljka čajevca.
– Čaj se zasladi i doda se kombucha kultura koja je simbiotska kultura raznih probiotičkih bakterija i kvasaca koje potiču fermentaciju. To se zasladi šećerom i fermentira dok ne postigne željenu kiselost. Šećera ostane malo, tako da je ovo piće s jako malim udjelom šećera – priča Zdravko.

Piće nije od jučer, izmislili su ga u Aziji prije jedno 2000 godina. No, u SAD-u, primjerice, kreće veća proizvodnja tek početkom 90-ih. Zanimljivo je da je jedan veliki prehrambeni proizvođač prije 25 godina pokušao lansirati kombuchu, u tetrapaku su je pakirali, ali ovo tržište za to jednostavno nije bilo spremno.

Vratit ćemo se mi piću, ali ajmo malo o ljudima, jer ne bi ove poduzetničke priče ni bilo da jedan od trojice nerazdvojnih drugova nije otišao na – Novi Zeland! Bilo je to prije jedno sedam godina kada je Mario odlučio vidjeti svijeta, a i nešto zaraditi.
– U tom trenutku kriza je u Hrvatskoj bila velika, mi koji smo izlazili s fakulteta nismo mogli očekivati neki dobro plaćen posao, već si sretan ako uopće posla nađeš. A mani se pružila prilika, jer je taman Novi Zeland odlučio da će za 150 Hrvata mlađih od 30, koji se odluče doći na Novi Zeland, dati sve potrebne papire. Prijavio sam se, dobio papire, otišao. Malo po malo upoznao sam Almiru, pa smo ubrzo počeli i zajedno živjeti – priča Mario.

Almira Tumpap

Čini se, sudba je bila da se dvoje ljudi sretne u dalekom svijetu. Smije se na ovo Almira, ne otkriva kako su se upoznali, ona koja je radila kao medicinska sestra i naš ekonomist u bijelom svijetu. Počeli su živjeti na Novom Zelandu, pa se preselili u Australiju. Mario, onaj koji isprva nije želio kombuchu ni probati kad bi mu je Almira nudila, u Australiji vidi da je ima na svakom koraku. S jedne strane piće koja mu biva sve draže, a s druge nostalgija.

– Uhvatilo me da mi fali ekipa. A put je dug, 25 sati u najboljem slučaju. Shvatio sam da se nikada neću ni vratiti na Savicu ako ostanem u Australiji još godinu i pol. A kako sam vidio kako ide kombucha shvatio sam da bi to moglo proći i u Hrvatskoj – kazuje Mario.

Najveći neprijatelj

I dok su se Mariju i njegovoj želji da se vrati kući neki i čudili, s obzirom na to da je imao u Australiji dobar posao i materijalno sve posloženo, Almira nije dvojila.

– Kada sam 2015. godine prvi put posjetila Hrvatsku, rekla sam da tu želim ostati – veli nam.
To se i dogodilo, i to 2019. godine, a samo, je li Almira znala da će uz Marija praktički na ‘skrb’ dobiti i Zdravka i Roka!? Smije se ona na ovu sitnu provokaciju, te kaže: »Da nije pomoći svih, na kraju dana bi naše ideje ostale tek ideje. Svatko daje najbolje od sebe, teško je proizvoditi išta kad si sam.« Pitamo je i što ju je po dolasku, pa još otkada guraju svoj biznis, najviše namučilo. Birokracija, dakako, makar će Almira reći da je ima svuda.
– Drugi su zakoni, propisi, ali želim ovdje živjeti i jednostavno sam se s tim uhvatila u koštac – kaže Almira.

Da Zdravko i Roko uđu u ovaj posao ključno je dugogodišnje prijateljstvo ovog trojca. Zdravko je svoj medeni mjesec ‘odradio’ u Australiji, ondje ga je Mario naljevao kombuchom dok ne shvati koji je njezin potencijal. Uz to se poklopilo da je taman tu negdje u Sloveniji ovo piće postalo hit, baš kao i to da je u Berlinu održan prvi sajam proizvođača kombuche. Ekonomist Mario, inženjer elektrotehnike Zdravko i Roko koji ima diplome ekonomije i drvne tehnologije odlučili su se za akciju. Jer, ako mogu drugi svoje ideje provoditi u djela, zašto ne bi mogli i oni. Velimo im kako nije ni čudo da im je Almira šefica s obzirom na to kakvih su struka.

Nijedna, na prvu, nema veze s proizvodnjom pića. Smije se ekipa, ima u toj tvrdnji podosta istine, Almira je glavna »brewerica«, kako bi se to moderno kazalo. Krenuli su gotovo pa iz bakine kuhinje, vikendom se okupljali kod Zdravka ili Roka pa tajnim glasanjem donosili odluku koja će četiri okusa biti u ponudi, a što se proizvodnje tiče Almira je ta koja kuša malo svakog kega da put van ne ide ništa što nije dobro. No, što je ono najvažnije što treba imati da bi se radila dobra kombucha!?
– Strpljenje! Vrijeme je tu i tvoj prijatelj i najveći neprijatelj. Vrijeme, jer ga trebaš dati piću da fermentira, vrijeme jer ne možeš ništa požurivati. Trebaš dozvoliti kombuchi da se razvije. Nekada to traje dulje, nekada kraće, ali moraš na nju čekati. Forsiranja nema niti da imaš rok za narudžbu koji curi – pojašnjava Almira.

Ako se kuhati ne može bez strpljenja, sudjelovanje u ovom projektu natjeralo ih je da ubace u veću brzinu, ishoduju dozvole, ispune razne uvjete. Da, pak, ime brenda bude Ekipa, kriv je Mario.
-Ekipa je sinonim za prijatelje, brzo nam je ime ušlo u uho – veli na to Mario.

Idealna uz burek

Ekipa jer se još uvijek, onako kako su to činili kao osnovnoškolci, i dalje redovito i na tjednoj bazi obiteljski druže. A kako su iz Australije k nama donijeli kombuchu, pada nam na pamet pitati Almiru ima li neki proizvod u Hrvata koji bi se dalo lansirati na strano, zašto ne i australijsko tržište od strane Ekipe.
– Burek! Burek s mesom i jogurt – k’o iz topa će Almira.

Zanimljiva je njezina životna priča. Kao najstarije dijete u obitelji morala je preko granice u potrazi za poslom, kako bi ocu i majci financijski pomogla pa da se i njezine sestre mogu školovati.
– Napustila sam kuću s 21 godinom, radila da pomognem obitelji. Nije to bio moj izbor, to sam morala. Sestre i braća su završili školu, dolazak u Hrvatsku je nešto što po prvi put radim za sebe. Biti ovdje za mene je sloboda. Ovdje mogu raditi s Ekipom i realizirati naše ideje – priča nam Almira.

Pritom kaže i to kako su Filipinci i Hrvati poprilično slični, slična je bliskost i skrb za obitelj, prijatelje.
-I stvarno želim ostati ovdje u Hrvatskoj, jer ovdje je moj dom – ističe Almira.
A u nas se, što joj uopće teško ne pada, pije kava!
– Svaki dan! Ha,ha! Trebalo se naučiti da to može trajati i dva sata – smije se Almira.

Vremena za kavu najmanje ima Roko. On i Zdravko uz ovo imaju i svoje redovne poslove, pa je vremena za partiju malog nogometa, recimo, sve manje. Jer, kad poželi na mali nogomet, supruga ga podsjeti kako je svoj bonus potrošio na kombuchu. Ali, zato se oni u svom poduzetničkom pothvatu mogu osloniti na – kvart!
– Nazvali smo široki krug ljudi da nam ‘vrate’ usluge – šali se Roko.
– Roko vam je k’o Broj Jedan iz Alan Forda, otvori svoju crnu knjižicu i vidi tko mu je što dužan da vrati – prihvaćaju momci iz Ekipe.
Inače, njima trojici tek su 33 godine, Almiri godina više. Kažu, pravo je vrijeme za pokušati, jer nisu još prestari da su posustali i od svega odustali, a nisu ni posve mladi da nemaju iskustva i da ne skaču na sve na prvu. Ističu da napreduju malo po malo, korak po korak, uvjereni da je mnogošto na njihovoj strani, recimo turizam i činjenica da stranim turistima ne treba objašnjavati što je kombucha. A kombucha je, shvaća to novinar, zapravo ručni rad, proizvodnja koju se i ne može automatizirati. Morate imati majstoricu koja zna kako se to radi.
– I morate je čuvati od svake nevolje – kazujemo onom muškom dijelu Ekipe.
Kimaju glavama, dok Almira kazuje: »Aha!« Inače, Almira je medicinska sestra. Mogla bi ona za nevolju i to u nas raditi.
– Radije bih da uspije kombucha – na to će vazda nasmijana Almira.