ZAGREB – Velika većina hrvatskih građana, njih 87 posto, svjesna je opasnosti COVID-19 i njegovih posljedica, dok oko 13 posto građana umanjuje tu opasnost i smatra da su zaštitne epidemiološke mjere koje se provode prestroge, pokazalo je istraživanje »Tko su antimaskeri u Hrvatskoj?« što su ga ujesen, neposredno pred drugi pandemijski val, proveli Branko Ančić s Instituta za društvena istraživanja Zagreb (IDIZ) i Dražen Cepić s Odsjeka za sociologiju Sveučilišta u Zadru. Istraživanje je pokazalo i da manje od tri posto »antimaskera« smatra da virus SARS-CoV-2 uopće ne postoji te u potpunosti negiraju realnu opasnost od pandemije.

Prema nalazima istraživanja, najviše antimaskera staro je između 30 do 39 godina, njih 23,7 posto, a nešto manje od 18 do 29 godina (17,8 posto). Najmanje je skeptika, samo 3,3 posto, u dobi iznad 65 godina. Istodobno, najviše je osoba koje se protive nošenju maski i drugim mjerama upravo među onima koji u kućanstvu nemaju starije od 65. Svaki četvrti pripadnik je radničke klase, oko 14 posto ih je u višoj klasi, a najmanje u srednjoj klasi, oko 12 posto. Antimaskeri su u najvećoj mjeri prisutni među radno aktivnom populacijom, među nezaposlenima ih je 20 posto, a među zaposlenima 18 posto. Dvostruko ih je više u privatnom sektoru (22 posto) nego u javnom (12 posto). Zanimljivo, udio im raste sa stupnjem obrazovanja.

Društvene mreže

Uzroci pojave antimaskerskog pokreta, koji je diljem Europe pa i u Hrvatskoj bio najvidljiviji u prosvjedima protiv nošenja maski, a protivi se i lockdownu i drugim epidemiološkim mjerama kao pretjerano strogim, kombinacija su ekonomskih razloga i funkcioniranja društvenih mreža, upozorava autor istraživanja Branko Ančić. Veći je udio antimaskera, naime, među onima koji su ostali bez posla ili su im se tijekom pandemije smanjili prihodi. Kod nas je udio građana s takvim stavovima, ističe, prilično nizak, gotovo zanemariv.

– Tu je kombinacija ekonomskih uzroka i načina na koji funkcionira društvo, načina na koji na društvenim mrežama nastaju informacije i kvaziinformacije. Društvene mreže funkcioniraju tako da se stvara »bubble«, odnosno komore jeke, gdje ljudi stječu dojam da je puno sličnih njima, a zapravo se radi o marginalnoj, prilično efemernoj pojavi, tumači Ančić.

Nakon ovog istraživanja, u proteklih mjesec dana napravljeno je još jedno, čiji rezultati još nisu analizirani. »Iz onoga što sam na brzinu vidio, nije značajno porastao broj antimaskera, tako da nemamo velikog razloga za zabrinutost«, veli Ančić, ali pitanje je koliko će pandemija trajati i kakvi će biti efekti mjera koje je država dosad osigurala za pomoć tijekom pandemije. Dosad nije bilo masovnih otkaza, ali ako stvari krenu nizbrdo, moglo bi biti daleko više nezadovoljnih, a njihove akcije će biti rezolutnije, radikalnije, ekstremnije, upozorava zagrebački sociolog.

Pad povjerenja

Udio pripadnika radničke klase među antimaskerima nikoga, kaže, ne bi trebalo čuditi jer je upravo radnička klasa u početku prvog zatvaranja svaki dan odlazila na posao i bila izložena potencijalnoj zarazi.
– Oni nisu imali priliku ostati doma pa da možda malo »zoomaju«, bave se jogom, uče još jedan jezik, nego su bili daleko više izloženi mogućnosti da i sami budu zaraženi. U tome je smislu razumljivo da oni mogu umanjivati opasnost i da mogu imati određeni otpor prema toj situaciji, ističe.

Povjerenje u Stožer, medije, Vladu, zdravstveni sustav, jedan je od ključnih elemenata u kreiranju stavova, jer kod osoba s više povjerenja u ove institucije, i sklonost antimaskerstvu bitno je manja. U međuvremenu je, ističe naš sugovornik, razina nepovjerenja nešto porasla, što bi u perspektivi moglo dovesti i do porasta broja antimaskera.

– Mjere su evidentno potrebne, one mogu biti dobre ili manje adekvatne, ali radile su se različite iznimke koje su bile medijski i društveno vidljive, i kako onda uvjeriti ljude koji moraju svaki dan sjesti u vlak ili tramvaj i nositi maske jer mogu bit izloženi virusu da za neke ta pravila ne vrijede. Naravno da će ljudi imati sklonost da budu antimaskeri, konstatira Ančić.
Iako u hrvatskom društvu postoji visoka razina povjerenja u znanstvenike, kontradiktorne izjave pojedinih znanstvenika nisu pomogle u vođenju pandemije, a Znanstveni savjet Vlade mogao je biti i bolje ekipiran, kaže.

Srbijanski scenarij

– Neki članovi Znanstvenog savjeta Vlade neodgovorno su istupali, a vidim da još uvijek raspravljaju na taj način, iznoseći različite informacije koje onda interpretiraju kako im odgovara. Trebali su imati bolju komunikacijsku strategiju jer je važno da građani imaju jasne i ujednačene poruke koje dolaze i od znanstvenika i od političara i od stožera, smatra Ančić.

I nespretno vođena politika oko cjepiva i procjepljivanja stanovništva mogla bi, kaže, imati negativne posljedice.
Na pitanje može li se zbog svega i Hrvatskoj dogoditi srbijanski scenarij, gdje ćemo imati zalihe cjepiva i građane koji se ne žele cijepiti, kaže kako se »može dogoditi da se dio ljudi neće htjeti cijepiti«.
– Teško je procijeniti hoće li rasti broj onih koji odbijaju cijepljenje. Mislim da neće, mislim da njihov udio sad čak pada u odnosu na lani i vjerujem da će i dalje padati. Ipak, puno će ovisiti o tome kako ćemo dalje organizirati sustav cijepljenja u Hrvatskoj, zaključuje Ančić.