U ovoj godini očekuje nas nastavak rasta cijena hrane i drugih potrepština u maloprodaji. Prema najavama proizvođača, najviše će u postotku narasti cijene mesa, mlijeka, ulja i kave. Nešto manje, ali će i dalje nastaviti rast, poskupit će voće i povrće dok bi cijene žitarica mogle padati.

To što će cijene žitarica padati nikako ne znači da će padati i cijene kruha, peciva i drugih prerađevina od žitarica, kažu nam slavonski proizvođači žitarica, napominjući da se ista stvar ponavlja već godinama te da bi prema cijenama pšenice cijena kruha trebala iznositi pola eura, a ne euro i pol pa do čak tri ili četiri eura.

Mjere su se istopile

U Hrvatskoj se predviđa rast cijena na većoj razini od europskog prosjeka. Hrvatska narodna banka prognozira da će u ovoj godini rast cijena hrane ponovo ubrzati na 4,7 posto. Cijelo posljednje tromjesečje prošle godine inflacija je u Hrvatskoj pojačano rasla te je prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) u prosincu bila 3,4 posto. U cijeloj godini cijene su u Hrvatskoj u prosjeku bile veće tri posto, dok je u usporedbi s članicama Europske unije inflacija u Hrvatskoj bila 4,5 posto. To je najveća stopa inflacije u prosincu u eurozoni, što znači da su u godinu dana, od prosinca 2023. do prosinca 2024. godine, cijene najviše porasle baš u Hrvatskoj od svih 20 članica eurozone. Podsjetimo, prema procjeni DZS-a, u Hrvatskoj su prošli mjesec u odnosu na prosinac 2023. najviše porasle cijene usluga – 5,6 posto, dok su cijene hrane i bezalkoholnih pića bile veće za 4,8 posto.

Tko je kriv za tako neobuzdani rast i divljanje cijena hrane? Nedavno je ministar gospodarstva Marko Primorac u intervjuu našem listu rekao »da su instrumenti za borbu protiv inflacije u rukama središnje banke, kojoj je jedna od osnovnih zadaća osiguranje stabilnosti cijena«.

Predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača Ana Knežević podsjeća da cijene u Hrvatskoj rastu od početka 2022., nakon što se prvo javila energetska kriza, zatim i rat u Ukrajini i kada je država najavila smanjenje PDV-a što je konačno i učinila u travnju 2022.

– Ali te su se mjere istopile kako je došlo do poskupljenja energenata. Potrošači nisu niti primijetili da je smanjen PDV na neke proizvode. Uslijedilo je potom dvojno iskazivanje cijena kao priprema za uvođenje eura što su trgovci iskoristili za povećanje cijena, a kada je uveden euro, dogodilo se to da su cijene jednostavno iz kuna prebačene na euro i do danas cijene rastu. Prema mjerilima Eurostata smo zemlja s najvećim cijenama hrane i bezalkoholnih pića i zemlja u kojoj te cijene neprestano rastu, objašnjava Knežević.

Kaže da je Vlada, kao odgovor na poskupljenja, prvo ograničila cijene devet proizvoda nakon čega je u rujnu prošle godine povećala ograničenje cijena na 30 proizvoda koje hrvatski građani najviše i koriste. Smatra kako ta mjera nije imala pozitivni efekt zato što, kada se počela primjenjivati od 18. rujna 2023. godine, nisu potrošači bili s njome dovoljno upoznati.

– Premijer je samo pokazao znak koji u trgovinama nije bio niti obvezan tako da se on pogubio, a potrošači ga nisu mogli prepoznati niti ga zapamtiti. Osim toga, tih proizvoda nije bilo u dovoljnim količinama na policama trgovina. Događalo se ono na što smo upozoravali da će trgovci učiniti, odnosno da će ti proizvodi nestati. Nestalo je troslojnog toalet papira koji je imao ograničenu cijenu, a pojavio se toalet papir s 12 rola, 16 rola, osam rola, prisjeća se predsjednica HUZP-a.

Triput skuplje

Ističe kako je Državni inspektorat objavio da je u nadzoru otkriven 71 proizvod sa zaštićenom cijenom koji je imao veću cijenu nego je ona bila odlukom Vlade dozvoljena.

– Sve što se radi nema nikakvih efekata na potrošače jer vidimo da svaki dan kada uđemo u trgovinu puno platimo, a sve manje nosimo. Ti izgovori da se ništa ne može napraviti ne drže vodu jer se treba omogućiti da se odluke i provode, a ne samo da ostanu napisane na papiru. Francuska, koja je puno razvijenija od Hrvatske, ograničila je prošle godine cijene stotinu artikala i to onih koje građani najčešće kupuju, naglašava Knežević dodajući kako to pokazuje da se može samo da treba pokazati dobru volju.

Hrvatska udruga za zaštitu potrošača upozoravala je na potrebu smanjenja PDV-a na hranu, no kažu kako nitko još nije izašao s razumnim objašnjenjem zašto su kod nas cijene hrane tako visoke u odnosu na druge zemlje EU-a pa i zemlje u našem okruženju.

– Potrošači mogu bojkotirati trgovce koji bezobrazno podižu cijene. Trgovci imaju ujednačene cijene, a Vlada ima veliki alat u rukama što se tiče PDV-a, ograničavanja cijena i subvencioniranja tako da izgovori ministra financija da nema ništa s cijenama i guvernera HNB-a kada kaže da nema ništa s cijenama ne stoje. Ne znam tko onda ima nešto s cijenama, kaže.

Njezin je prijedlog da potrošači izbjegavaju trgovce, ugostitelje i sve druge koji sumanuto podižu cijene. »Ako je to moguće, naravno«, dodaje. Predsjednica HUZP-a očekuje da će se i u ovoj godini nastaviti rast cijena.

– Očekujem eksploziju cijena jer su se do sada subvencionirale cijene energenata, a toga više nema. Potrošači su u situaciji da više ne mogu pratiti cijene. Kelj i dvije mrkve su pet eura što su strašni iznosi. Grincajg za juhu u vrijeme kuna koštao je od pet do sedam kuna, a sada je dva eura, što je tri puta skuplje. Što se to dogodilo da su celer i mrkva tri puta skuplji. Rastu i cijene usluga, sve se to veže jedno na drugo. Neminovno će rasti cijene, Vlada ima otvorene ruke, samo treba dobra volja, a njima su porasle plaće 80 posto pa ih baš briga za ostale, zaključuje Knežević.

Tanja Popović Filipović, predsjednica Centra za educiranje i informiranje potrošača, predlaže da država proširi listu proizvoda s ograničenim cijenama.

– Pozivi da budu odgovorni kod formiranja cijena proizvođači i trgovci nisu čuli. Naš je mentalitet takav. Kada bi u Švedskoj vlast pozvala nekog na odgovornost, možda bi i poslušao, uvjerena je Popović Filipović.

Nema opravdanja za stalna poskupljenja

Da nema opravdanja za kontinuirano enormno podizanje cijena, smatra i Tanja Popović Filipović, predsjednica Centra za educiranje i informiranje potrošača, dodajući da se već dvije godine trgovci izvlače na inflaciju i neke vanjske faktore, međutim divljanje cijena u ovom obimu zaista se više ne može objasniti.

– Imamo mjere koje su možda dobro zamišljene i možda jesu dobre, ali potrošač po njima ne može sastaviti jedan ručak. Javljaju nam se potrošači i kažu da u pojedinim trgovačkim centrima nailaze na proizvode sa zaštićenim cijenama koji su skuplji od predviđenih cijena. Jedino što nam preostaje je iskoristiti tu potrošačku snagu a to je bojkotirati trgovine koje neopravdano dižu cijene, poručuje Popović Filipović. Najavljuju se nova poskupljenja mesa, mlijeka, kave, čokolada koje nema više ispod 2,5 eura.

– Tu se više ne radi o malim poskupljenjima, već iznad 50 posto svih prehrambenih proizvoda, a rastu i cijene u sektoru usluga. Više se ne može predvidjeti što će poskupiti jer ne znamo zbog čega to dolazi. Vrijeme je da potrošači počnu kažnjavati trgovce, tvrdi predsjednica osječkog CEIP-a. Upozorava da su cijene hrvatskih proizvoda jeftinije u drugim zemljama nego kod nas, a da su uvezeni proizvodi znatno skuplji nego u zemlji gdje su proizvedeni iako te zemlje imaju bolju kupovnu moć nego naši potrošači.

– Zašto se to događa? Upravo zbog potrošačkog društva koje to diktira. Imam pravo na izbor i ako on nije po meni prihvatljivoj cijeni, neću ga kupovati. Zašto su ti proizvodi jeftiniji vani? Upravo zbog potrošača koji te proizvode kupuju. Da je taj naš proizvod skuplji vani od nekog njihovog domaćeg, tamo ga nitko ne bi kupio i bili bi primorani rezati cijene. Dok god ima onih koji će taj skupi proizvod kupiti i za njega dati nerealno visoku cijenu, dotle će trgovci ispitivati granicu potrošačkog strpljenja, smatra naša sugovornica.

Prebacivanje krivnje

Predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača Ana Knežević smatra da je Vlada, ako je htjela pomoći građanima i ograničiti cijene 30 proizvoda, onda morala osigurati da tih proizvoda bude na policama trgovina, a ne se pravdati činjenicom da su oni donijeli odluku i krivnju prebacuju na trgovce ili proizvođače.

– Vlada je trebala sjesti s trgovcima i proizvođačima i dogovoriti se. Mali trgovci su se bunili da su im te ograničene cijene niže od nabavnih i da im se to ne isplati raditi jer logično nitko ne želi raditi na svoju štetu. Vlada je onda trebala osigurati da se subvencionira ta razlika trgovcima i proizvođačima koju bi preplatili ako bi te cijene bile značajno manje od onih po kojima nabavljaju. Čujemo našeg premijera stalno kako se hvali da su napravili ovo ili ono, a to što te robe nema i što potrošači to ne mogu kupiti, premijera uopće ne brine, tvrdi Knežević.