Zainteresiranih učenika ima, programi su deficitarni i jamče radno mjesto odmah po njihovom završetku, ali ono čega nema, licencirani su obrti u kojima bi učenici obavljali stručnu praksu, a bez takvih obrta nema odobrenja provođenja programa.

Problem je to srednjoškolskih programa koji se provode prema jedinstvenom modelu obrazovanja koji podrazumijevaju zajedništvo obrazovanja u ustanovi za strukovno obrazovanje, odnosno školi te praktične nastave kod poslodavca čije se ocjene stapaju u jednu ocjenu za određenu stečenu kvalifikaciju.

Prilikom formiranja upisnih kvota škole s takvim programima moraju zadovoljiti cijeli niz parametara koje je odredilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a jedno od njih je i da pod obavezno moraju predočiti broj i vrstu potrebnih slobodnih naučničkih mjesta za praktičnu nastavu i vježbe naukovanja u programima obrazovanja za vezane obrte kod obrtnika ili pravne osobe koja posjeduje dozvolu, odnosno licencu.

​Složena procedura

​Upravo ta licenca za pojedine ionako deficitarne obrtničke programe predstavlja nepremostiv problem, jer obrtničke se radionice licenciraju na kapaljku. Razlog tome uvjeti su koje obrt mora zadovoljiti da bi se licencirao, jer kako navodi ravnateljica Strojarsko brodograđevne škole za industrijska i obrtnička zanimanja, Evica Kozera, procedura baš i nije toliko jednostavna s aspekta tvrtki i obrta jer moraju imati zaposlenika koji ima odgovarajući stručnu spremu, najmanje sedam godina staža i koji je spreman polagati ispite.

– Primjerice da bi se neki vodoinstalaterski obrt licencirao, mora imati završenog vodoinstalatera koji ima sedam godina staža i koji želi položiti dva ispita, radnu pedagogiju i zaštitu na radu.

Kad kažete nekome tko je stariji majstor da treba polagati ispite, nastaje zastoj i nema napretka.

U tom smislu smo se mi kao škola obvezali da ćemo čak pomoći obrtnicima s pripremama za ispit, naravno gratis, jer škola o tome direktno ovisi, odnosno upisna kvota ovisi o broju licenciranih radionica. Naša županija stoji vrlo loše po pitanju licenciranih obrta.

Propustilo se napraviti više dok je još trebao majstorski ispit za naša zanimanja. Mi obrazujemo stolare, vodoinstalatere, instalatere grijanja i klimatizacije te brodske mehaničare, navodi ravnateljica.

Ujedno dodaje i da obrtnici ili tvrtke imaju i određene beneficije koje se sastoje u vraćanju dijela uloženog za licencu, naknadi za naučnika te postoji mogućnost putem natječaja ostvariti pravo na određeni postotak za ulaganje u strojeve i uređaje ako takav stroj ili uređaj treba naučniku kako bi svladao ishode učenja praktične nastave.

​Preslab mamac

​Međutim, sve to je preslab mamac koji bi jamčio opstanak obrtničkih zanimanja, koja su ionako godinama visoko na ljestvici deficitarnosti.

– Ide teško. Poslala sam dopis na više od 50 adresa obrtnika i tvrtki i nitko mi na dopis nije odgovorio. Nužno je da svi dionici sustava shvate da se moramo pokrenuti u tom smjeru.

Učenika sada ima i to kvalitetnih, jer su stipendije ipak utjecale na upis. Sada u prvom razredu imamo 26 učenika u zanimanjima stolar, instalater grijanja i klimatizacije i vodoinstalater.

Želja nam je iduće školske godine imati dva prva razreda i što više licenciranih radionica. Naime, ne mogu ni učenici putovati pola dana na vanjsku praksu, već im moramo omogućiti barem jednu licenciranu radionicu u njihovoj općini ili u Rijeci, kaže Kozera.

Intenzivan rad od početka ove godine, ističe Kozera, polučio je djelomični rezultat te je škola uspjela za licencu pridobiti tvrtke poput ViK-a, Liburnijskih voda, Energa, a pokrenuti su i razgovori i s drugim manjim obrtima i tvrtkama.

Ravnateljica Ugostiteljske škole Opatija, Sibila Roth, kaže da se na taj problem već upozoravalo.

– To je problem s kojim su suočene škole koje imaju programe po jedinstvenom modelu obrazovanja. U našoj se školi se svi programi provode prema klasičnom modelu koji ne zahtijevaju da učenici praksu odrađuju u licenciranim obrtima pa nismo suočeni s takvim problemom, ističe Roth.

Brodski mehaničari nisu na listi deficitarnih

Strojarsko-brodograđevna škola već dvije godine nije upisivala smjer brodskog mehaničara jer ne može u jedan razredni odjel smjestiti učenike četiri zanimanja pa je i to jedan od razlog zbog čega se na predstojećim upisima želi tražiti odobrenje upisne kvote od dva razredna odjela.

– Prema Hrvatskom zavodu za zapošljavanje vodoinstalateri, stolari i instalateri grijanja i klimatizacije su deficitarna zanimanja te učenici dobivaju bespovratnu stipendiju od Ministarstva gospodarstva koja iznosi od 900 do 1.500 kuna mjesečno.

Međutim, zanimanje brodski mehaničar nije uvršteno na listu deficitarnih zanimanja s čim se osobno ne slažem, jer na terenu je sasvim druga priča, navodi ravnateljica.

Obrtnička komora maksimalno pomaže

Činjenicu da problem s licenciranjem obrta postoji potvrđuju i u Obrtničkoj komori Rijeka, čiji tajnik Željko Dimitrić, kaže da je Komora trenutno maksimalno angažirana na tom problemu.

– Oni koji imaju uvjete ne žele se licencirati, a oni koji nemaju, žele, i tu je nastao problem. Postoje programi kod kojih je taj problem izraženiji, kao što su programi Strojarsko-brodograđevne škole.

Nije lako ni u drugim programima, ali ipak ide nekako. Trenutno smo u fazi da obilazimo obrtnike i tvrtke te planiramo da ćemo u veljači imati sve riješeno kako bi u ožujku obrtnici mogli pristupiti ispitima, najavljuje Dimitrić.