ZAGREB – Prošlogodišnji potresi, odnosno obnova nakon tih potresa, iznova su podsjetili na probleme koje hrvatska država godinama nije rješavala, administracija ih je stavljala pod tepih, građani su naučili živjeti s njima, ali oni nisu nestali i sada bi mogli ozbiljno, ako ne ugroziti, onda usporiti proces obnove. Tako se pola godine nakon potresa otvara pitanje kako obnoviti kuće u Sisačko-moslavačkoj županiji koje nisu legalizirane ili za koje vlasnici nisu barem podnijeli zahtjev za legalizaciju. Zakon o obnovi zapravo ne predviđa mogućnost da država na mjestu tih porušenih objekata izgradi nove.

Porušene kuće stradale u potresu mogu biti ponovo izgrađene, kako predviđa Zakon o obnovi ako su »postojeće«, odnosno ako su zakonito sagrađene ili je za njihovo ozakonjenje podnesen zahtjev u roku propisanom posebnim zakonom te ako nakon toga budu ozakonjene. To znači da kuće stradale u potresu mogu biti nanovo izgrađene na račun države samo ako su prije potresa bile zakonito izgrađene ili ako je njihov vlasnik u zakonitom roku podnio zahtjev za legalizaciju, odnosno ako je to učinio do 30. lipnja 2018. godine.

Vatrogasno rješenje

Po tom pitanju posebice je teška situacija u Sisačko-moslavačkoj županiji, gdje brojni građani nisu podnijeli zahtjev da se njihove kuće legaliziraju i sada prema zakonu ne bi imali pravo na potporu za obnovu. Upozorava na to Vladu u otvorenom pismu nekoliko desetaka udruga civilnog društva, sindikalnih središnjica, ali i čelnici nekoliko lokalnih zajednica u Sisačko-moslavačkoj županiji.

Napominju da tri godine od roka za podnošenjem zahtjeva preko 90 posto gospodarskih i blizu 80 posto stambenih objekata na području potresom najjače pogođene Sisačko-moslavačke županije još uvijek nije legalizirano.
– U skladu s aktualnim uvjetima koje propisuje Zakon o obnovi onemogućen je pristup mjerama obnove tisućama kućanstava i poljoprivrednika koje se time izlaže riziku siromaštva, nesigurnih stambenih uvjeta, ako ne i beskućništva i iseljavanja. Ako se ne iznađe korektivno rješenje, obnova će u ovoj regiji umjesto razvoja i modernizacije de facto pospješiti divlju gradnju – trend koji nacionalni projekt legalizacije ovdje nije uspio niti ublažiti, kamoli preokrenuti u korist pravne države i sigurnosti građana, upozoravaju potpisnici Vladu.

Vladi su predložili da kao najbrže, »vatrogasno rješenje« donese Uredbu, kao nadopunu Zakonu o obnovi, po kojoj bi se objekti stradali u potresu izuzeli od obaveze legalnosti sve do zakonskih izmjena i pokretanja novog projekta legalizacije na potresom stradalim područjima. Nude i, kako kažu ambicioznije rješenje, po kojem bi se omogućilo podnošenje zahtjeva za legalizacijom u redovnom postupku i nakon 30. lipnja 2018. godine za sve zgrade s potresom stradalih područja. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine nije ni nakon tjedan dana odgovorilo na naš upit ima li neko svoje rješenje za ovu situaciju i kako ocjenjuje prijedlog udruga i lokalnih vlasti.

Otvoreno pismo

U svom otvorenom pismu Vladi udruge, sindikati i lokalni čelnici upozoravaju i na to da se zbog velikog broja nelegaliziranih objekata, mali broj poljoprivrednika iz Sisačko-moslavačke županije prijavljuje na Mjeru 5.2.1 za obnovu gospodarskih objekata za koju Hrvatska može potrošiti 120 milijuna kuna europskog novca. Međutim, u Ministarstvu poljoprivrede kažu da nepodnošenje zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju (legalizaciji) nije prepreka za podnošenje zahtjeva za potporu na Natječaj za provedbu tipa operacije 5.2.1. »Obnova poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala« i obnovu objekata koji služe za obavljanje poljoprivredne djelatnosti. Kažu da je u Prilogu 1 Natječaja propisano da poljoprivredna gospodarska zgrada koja je zahvaćena prirodnom nepogodom mora biti zakonito izgrađena ili u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih građevina, »ali uz iznimku«.

– Ako ovaj uvjet nije moguće dokazati, poljoprivrednu gospodarsku zgradu je moguće obnoviti ako je poljoprivredna gospodarska zgrada upisana u Registar farmi ili navedena u Zapisniku o verifikaciji štete u slučaju da se koristi u biljnoj proizvodnji. Ključno je da po završetku projekta gospodarska zgrada/objekt mora biti legalna sukladno nacionalnim propisima kojima se uređuje područje gradnje. Dakle, ako poljoprivrednik kod podnošenja zahtjeva za potporu dostavi dokumentaciju kojom može dokazati da će nova gospodarska zgrada/objekt biti izgrađena uz poštovanje svih propisa o gradnji, takav projekt može biti prihvatljiv za sufinanciranje na Natječaju, navode iz Ministarstva. No, kakve bi to dokaze mogao dati poljoprivrednik, ako uopće prije isteka rokova za legalizaciju nije podnio ni zahtjev za legalizaciju ne navode.