Ove se godine obilježava četrdeset godina rođenja djeteta začetog izvantjelesnom oplodnjom u Hrvatskoj, samo pet godina od rođenja Luise Brown, prvog djeteta na svijetu začetog ovakvim postupkom. Hrvatska je tada kao sedma zemlja na svijetu postigla, u to doba, zaista revolucionaran uspjeh. Tim povodom, u Opatiji je, u sklopu 14. Hrvatskog kongresa o ginekološkoj endokrinologiji, humanoj reprodukciji i menopauzi te 7. Kongresa Društva hrvatskih kliničkih embriologa, održana konferencija za novinare, na kojoj se moglo doznati koji su najnoviji trendovi u medicinski pomognutoj oplodnji, provode li se u Hrvatskoj, koji su najčešći razlozi zašto parovi danas sve češće trebaju pomoć liječnika humane reprodukcije.

– Puno toga se promijenilo u proteklih četrdeset godina. Bili smo tada ponosni i motivirani, s puno truda i zalaganja, ali i improvizacije, jer je to bilo vrijeme bez interneta, bez informacija, a one koje su i postojale, čuvale su se kao tajna. Edukacija se skupo plaćala, ali pojedini vrhunski stručnjaci toga vremena, poput Poljaka Aleksandra Lopate, puno su nam pomogli, rekao je prof. dr. Velimir Šimunić, specijalist ginekologije i opstetricije, kojemu je uža specijalnost humana reprodukcija.

Mlađe je bolje

– Već nakon drugog postupka u veljači 1983. godine postigli smo uspjeh i 21. listopada te iste godine rođeno je u Hrvatskoj prvo dijete začeto izvantjelesnom oplodnjom, Robert Veriga. Uspjeh je to jer je postignut već nakon drugog postupka, dok je nekima trebalo i stotinu postupaka do željene trudnoće. Koliko smo od tada napredovali pokazuje i podatak da je uspješnost tada bila između tri i pet posto, a danas se ona kreće između pedeset i šezdeset posto i to je uistinu još uvijek jedna stvarna i vrlo uspješna metoda primarnog liječenja neplodnosti, iako još uvijek postoje oponenti, ali su dosta tiši nego prije, kazao je dr. Šimunić. Naime, dr. Šimunić je već 1982. godine započeo IVF program u Petrovoj bolnici, koja je perjanica reprodukcijske medicine, a bio je vođa stručnjaka koji su tada kao sedma zemlja u svijetu postigli začeće i rođenje prve IVF bebe Hrvatske. Dr. Šimunić dodao je kako je, za razliku od prije četrdeset godina, kada su uglavnom neplodne bile žene, danas više od 50 posto, točnije 55 posto uzrok neplodnosti muškarac. Poručio je kako bi se žene trebale ranije odlučivati na trudnoću, jer se rađaju s nepromijenjenim brojem jajnih stanica koje se s godinama troše, pa se uspješnost postupka smanjuje s porastom godina žene. Istaknuo je kako je pedesetih godina žena rađala 2,4 djeteta, a danas 1,4 dijete. U Hrvatskoj je petnaest in vitro centara, a godišnje se kroz postupak izvantjelesne oplodnje rađa između 1.800 i 1.900 djece, što je pet posto ukupnog nataliteta Hrvatske, rekao je dr. Šimunić.

Prof. dr. Dinka Pavičić Baldani, dr. med. specijalist ginekologije i opstetricije, kojoj je također uža specijalnost humana reprodukcija, predsjednica je Hrvatskog društva za ginekološku endokrinologiju i humanu reprodukciju i članica Upravnog odbora Europskog društva za humanu reprodukciju i embriologiju, istaknula je kako je prije četrdeset godina postotak neplodnosti u Hrvatskoj bio oko 5,5 posto, danas je oko 18 posto, točnije čak 80 tisuća parova u Hrvatskoj je neplodno ili svaki šesti par, a Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da će za deset godina postotak neplodnosti biti čak 30 posto.

– Nekoliko je razloga tome: dok je prije četrdeset godina to bila najčešće posljedica upale jajovoda, danas su to kasnija dob žene koja se odlučuje na trudnoću, pandemija debljine, povećana konzumacija alkohola, droga i cigareta, ali i nove ginekološke bolesti od kojih obolijevaju žene. Uspješnost postupka začeča izvantjelesnom oplodnjom u Hrvatskoj je na europskoj razini. Prema registru koji se vodi od 2011., do 2020. godine u Hrvatskoj je ovom metodom rođeno ukupno 13.641 dijete, u četrdeset godina otkad se provodi čak četrdeset tisuća djece, dakle jedan manji grad.

Socijalna tabuizacija

Godine 2019., koju uzimamo kao referentnu, rođeno je 1.783 djece, to je sto prvih razreda, što je u odnosu na 2011. godinu, otkad se vodi Registar, porast od čak 83 posto. Međutim, 2020. godine rođeno ih je nešto manje, 1.540 djece, što je posljedica odustajanja zbog COVID-19, jer je dosta pacijenata bilo zaraženo, rekla je dr. Pavičić Baldani, koja je upozorila na još uvijek aktualan problem tabuizacije i socijalne stigmatizacije neplodnosti, a koja je, dodala je, posebno intenzivna i prisutna u Italiji, Belgiji, Švicarskoj, Švedskoj, Njemačkoj, Irskoj, Francuskoj, Norveškoj i Engleskoj. Djeca često niti ne znaju da su začeta izvantjelesnom oplodnjom, rekla je dr. Pavičić Baldani.

Novinarima se obratio i dr. Dejan Liljak, klinički embriolog, predsjednik Hrvatskog društva kliničkih embriologa, koji je istaknuo kako se u Hrvatskoj provodi većina metoda izvantjelesnog začeća, kao i u drugim europskim zemljama, a sama vitrifikacija ili metoda brzo smrznutog embrija u Hrvatskoj se obavlja od 2005. godine. Devedeset posto embrija preživi zamrzavanje, a do embrio transfera, embriolog izvede čak između 40 i 50 radnji, rekao je dr. Ljiljak, dodajući kako Hrvatska ima jako uspješne embriologe, a dio njih svoju uspješnu karijeru gradi i po međunarodno priznatim klinikama u svijetu.

Zamrzavanje jajnih stanica

U Hrvatskoj se na teret HZZO-a može obaviti šest ciklusa izvantjelesne oplodnje, dok se u većini europskih zemalja plaćaju samo tri ciklusa, a primjerice u Austriji i Njemačkoj životna dob žene za ovaj postupak začeća ograničena je na manje godina nego u Hrvatskoj.

– Možemo reći da je Hrvatska po tom pitanju dosta velikodušna zakonima i propisima, a i sve više općina i gradova izdvaja sredstva za postupak svojih sugrađanki koje imaju problema s neplodnošću. Parovi danas zbog liječenja neplodnosti ne trebaju ići u inozemstvo, osim u iznimnim slučajevima, a godišnje to preko HZZO-a, uz našu pripremu i uputu učini tridesetak parova, rekla je dr. Pavičić Baldani. Podsjetila je i na mogućnost zamrzavanja jajnih stanica za budućnost, točnije na takozvano očuvanje plodnosti, na što se odlučuju žene koje se još ne misle odlučiti na trudnoću, pa zamrzavaju svoje jajne stanice za vrijeme kada za to budu spremne. To se ne bi smjelo odgađati na dugo razdoblje, ne ide na teret HZZO-a, osim kada su u pitanju zdravstveni razlozi, najčešće onkološka oboljenja, rekla je dr. Dinka Pavičić Baldani.