Gradonačelnik Vojko Obersnel ključeve Korza 16 preuzeo je 2000. godine, a predat će ih svome nasljedniku početkom lipnja 2021. godine i na taj način će ostati upamćen kao najdugovječniji prvi čovjek Rijeke od 1948. godine.

Te godine gradonačelnički niz je počeo s Petrom Klausbergerom (1948. – 1952.), onda su Rijeku vodili od 1952. do 1955. godine Edo Jardas, od 1962. do 1965. Nikola Pavletić, od 1965. do 1969. Dragutin Haramija, od 1969. do 1974. Neda Andrić, onda opet od 1974. do 1978. Nikola Pavletić, od 1978. do 1982. Vilim Mulc, 1982. Sergije Lukeš, od 1982. do 1984. Josip Štefan, od 1984. do 1985. Ivan Brnelić, od 1985. do 1987. Zdravko Saršon, od 1988. do 1993. Željko Lužavec, od 1993. do 2000. Slavko Linić kada je na njegovo mjesto došao Obersnel i tako je do danas. S najdugovječnijim riječkim gradonačelnikom razgovarali smo o više od 20 godina vođenja Rijeke.

Privremeno rješenje

– Želio bih zahvaliti građanima Rijeke na podršci, suradnji i međusobnom razumijevanju kroz sve ove godine u kojima sam imao njihovo povjerenje za vođenje grada. Zahvaljujem i svojim najbližim suradnicima, kao i svim zaposlenicima gradske uprave Grada Rijeke, komunalnih i trgovačkih društava Grada i ustanova Grada na motiviranosti, angažmanu i svim suradnjama kroz koje smo realizirali niz kvalitetnih projekata i programa. I zahvaljujem svim predstavnicima medija na praćenju rada uprave i povezanih komunalnih tvrtki i ustanova te izvještavanju javnosti o svemu na čemu smo radili, poručio je Obersnel na početku razgovora.

Kako je došlo do toga da budete kandidat za riječkoga gradonačelnika koji je zamijenio Slavka Linića?

– To je bilo daleke 2000. kada je Linić odlazio u Zagreb u tadašnju Račanovu vladu. I to je bio moj prvi, kratki, jednogodišnji mandat jer već 2001. su uslijedili izbori na kojima sam postao gradonačelnik u prvom punom četverogodišnjem mandatu. A 2000. sam na mjesto gradonačelnika došao s mjesta pročelnika Odjela za zdravstvo i socijalnu skrb u Gradu Rijeci. Ondje sam prethodno radio dvije godine i sa suradnicima pokrenuo širok Socijalni program Grada Rijeke koji je i dan danas jedan od najboljih socijalnih programa na lokalnoj razini jer od siromaštva štiti izuzetno širok spektar građana. Na mjesto gradonačelnika tada sam došao kao privremeno rješenje, zahvaljujući Linićevom povjerenju i povjerenju Vlade Šepčića. A, evo, ostao sam 21 godinu, zahvaljujući nadalje povjerenju građana Rijeke.

Kakav vam je bio prvi radni dan i jeste li tada i sekunde pomislili da ćete odraditi više od 20 godina kao prvi čovjek Grada Rijeke?

– Tada, na samom početku, u toj prvoj privremenoj godini gradonačelničkog mandata nisam razmišljao o tome. Nastojao sam samo na najbolji način organizirati rad i voditi Grad. Ali zapravo i kasnije, u svim izbornim ciklusima, nisam kalkulirao previše. Radio sam, a kandidature su dolazile uz podršku stranke, izborne pobjede zahvaljujući podršci građana. Mislim da kad postoje rezultati rada, sam posao vas tjera dalje, a i građani prepoznaju trudi li se netko ili ne. Nema baš puno mistike u tome. Stvari su prilično jednostavne.

Eksplozivan, ali empatičan

Možete li izdvojiti ono što vam je bilo najljepše na radnom mjestu gradonačelnika, a što je bilo najteže?

– Najljepši je osjećaj kada vas građani zaustave u gradu i pohvaljuju programe i projekte koji su im bitni. Svakome je nešto važno, ponekad i neka najmanja stvar. Ne pričinjavaju samo veliki objekti i strateški projekti koje izvedete zadovoljstvo, mada i ti poslovi kad se kvalitetno privedu kraju donose dobar osjećaj. No, iskreno, kad ovaj posao doživljavate kao rad za zajednicu, za zadovoljstvo građana, onda vas njihov osmijeh vezan uz bilo koji doseg čini sretnim. A najteže mi je uvijek bilo podnijeti činjenicu da nije moguće pomoći svima i zadovoljiti sve potrebe. Prvenstveno se to odnosi na socijalni program koji, ma kako širok bio, nikada ne može obuhvatiti sve i uvijek netko ostane ne rubu propisanih kriterija. Suočavanje s time i težina života tih ljudi uvijek mi je bila najteža stvar.

Ima li nešto što biste promijenili kada je riječ o vašim odlukama kada biste mogli vratiti vrijeme unatrag, što biste istaknuli kao vašu najveću manu, a što kao vrlinu?

– Mijenjao ne bih ništa, osim što bih možda bio oprezniji u definiranju rokova dovršetaka nekih projekata. A mane i vrline, uvijek je bolje da o manama i vrlinama nekog čovjeka govore drugi ljudi. O meni i govore, iako, nažalost, najčešće oni koji me zapravo ne poznaju. I na tragu toga, možda bih svoj katkad eksplozivni karakter izdvojio kao svoju manu. Reagirao sam u nekim situacijama preburno, ja bih rekao ljudski, iz pozicije osjetljivosti na nepravdu, ali kasnije bi mi to donijelo određene probleme, pogotovo kada je javnost bila lišena konteksta nekih mojih reakcija. A vrlina koju bih izdvojio zapravo je povezana s tom manom. Imam neku ekstremnu osjetljivost na nepravdu. Za bavljenje politikom, ako je doživljavate kao rad za bolje društvo, ta osjetljivost na nepravdu je vrlina. Jer vas tjera da ispravljate negativne pojave, da pomičete stvari na bolje, prema pravednijem svijetu.

Foto Marko Gracin

Može vam se prigovoriti za neke stvari, ali nikada niste imali problem reći javno što mislite kada je riječ o državnim politikama, ali i stranačkim. Je li vam to otežalo poziciju i u vašoj stranci, ali i posao gradonačelnika?

– Donekle je. Ali to je nešto što ne bih mijenjao u svojem ponašanju. Reći što misliš, pogotovo kada to nije oportuno, stvar je odgovornosti i dosljednosti. A uspješnost bavljenja politikom, odnosno čiste ruke, čisto srce i mirna savjest – benefiti su takvih istupa. Nikada nisam požalio kada sam bio iskren i ukazivao na probleme u društvu. Svi imamo mogućnost vidjeti što ne valja, a kad nešto ne valja to treba reći. Tako počinje popravljanje loših pojava.

Projekti za budućnost

Na koje ste projekte koji su realizirani u vašim mandatima ponosni?

– Nabrojat ću više toga i pojasniti, ali na prvu, onako iz srca, mogu reći da sam najviše ponosan na dva projekta koji dodiruju budućnost jer se tiču mladih. Jedan je Sveučilišni Kampus, odnosno odluka da prostor bivše vojarne namijenimo izgradnji Kampusa i uložimo značajna sredstva Grada u to – od vrijednosti zemljišta do izgradnje infrastrukture. To je jedna od najvažnijih i najboljih odluka mojih mandata. I druga stvar na koju sam izuzetno ponosan je što smo u Rijeci pokrenuli nastavni predmet Građanski odgoj i obrazovanje, pristupili provođenju tog projekta sustavno i što se on proširio iz Rijeke u mnoge druge sredine. To je veliki zalog za budućnost, to je promjena koju smo pokrenuli za bolje društvo. Dobri rezultati vidljivi su već i sada, ali zapravo stvarni benefiti bit će vidljivi kasnije, kada sadašnji osnovnoškolci stasaju u odrasle ljude.

Dakle Kampus i Građanski odgoj su kao neki kompatibilni hardware i software koji stvaraju viziju bolje budućnosti. Naravno, ponosan sam na izgrađene sportske objekte u Rijeci – Bazene, Centar Zamet, Atletsku dvoranu, Rujevicu i druge uređene lokacije za bavljenje sportom i rekreacijom, kao i na veliki projekt obnove Benčića u svrhu kulture – MMSU, Muzej Grada, Dječju kuću, uskoro Galeb i Knjižnicu. Gradom, urbanom sredinom u kojoj se kvalitetno živi, čine nas te nadgradnje koje se tiču života građana u njihovom slobodnom vremenu. Izgradili smo i šest novih vrtića i energetski obnovili 27 vrtića i škola u Rijeci.

Naravno, ovdje bih rado izdvojio i mnoga druga ulaganja, od komunalne infrastrukture, stotine kilometara plinovoda, nove kanalizacijske mreže, cesta, do velikih projekata koji omogućuju aktivaciju poduzetničkog sektora – proizvodni inkubator Torpedo s modernom tehnologijom za testiranje poduzetnički proizvoda, Centar kompetencija za pametne gradove, izuzetno uspješan Start up inkubator, centar kreativnih tehnologija koji nastaje u Energani bivše tvornice papira. Činjenica da je Rijeka najuspješniji grad po korištenju EU sredstava za svoje razvojne projekte nešto je na što mogu biti ponosni i svi zaposlenici riječke javne uprave jer smo zahvaljući njihovu marljivom radu uspjeli pripremati projekte koji su konkurirali i pobjeđivali na EU natječajima. I konačno, s ponosom u ruke novog gradonačelnika predajem najtransparentniji hrvatski grad.

Foto Arhiva/NL

Zbog čega nije izgrađen novi autobusni kolodvor koji je postao opće mjesto kritika riječke oporbe? Je li vam danas žao što se u svakom izbornom ciklusu obećavali realizaciju toga projekta, a odlazite bez da je realiziran?

– Nije izgrađen jer u godinama krize, kada je bio projektno pripremljen, nismo mogli naći partnera za ulaganje u izgradnju, a za izgradnju samo proračunskim sredstvima nije bilo dovoljno novca, odnosno smatrao sam da su neka druga ulaganja iz proračuna prioritetnija. Da, suočavam se s kritikama na račun toga i to kroz više izbornih ciklusa, ali odgovorno tvrdim da je mudrije bilo u proračunu osiguravati sredstva kojima smo pratili EU novce za izgradnju Benčića, odnosno novce za izgradnju vrtića, a šest smo novih vrtića napravili, ili pak novce za poticanu stanogradnju ili novce za socijalni program, nego da smo gro proračuna usmjerili na autobusni kolodvor. I opet bih, unatoč kritikama, između kolodvora i drugih ulaganja izabrao ulaganja u sportsku i kulturnu infrastrukturu, vrtiće i škole. Mislim, mogao sam donijeti odluku da je kolodvor prioritet, ali to bi bila populistička odluka bazirana samo na potrebi da se zaštitim od kritika. A tako nisam nikada radio. Projekt kolodvora, i to očito treba stalno pojašnjavati, obuhvaća i garažu s 900 parkirnih mjesta, različite komercijalne sadržaje i preregulaciju čitavog prometa na podrucju Žabice. Zato to nije jeftin projekt, već projekt vrijedan 50 milijuna eura u izgradnji. Kvalitetan je i može se realizirati uz podršku privatnog partnera.

Politika je kompromis

Kao gradonačelnik ste svjedočili dvama političkim sustavima na lokalnoj razini, prvi je bio izvršna vlast koju bira predstavničko tijelo, a drugi je neposredan izbor gradonačelnika. Koji je sustav bolji?

– Neposredni izbor, svakako. On je demokratičniji, građanima jasniji. Birači imaju priliku već kod kandidatura znati o kojim ljudima se radi, kome – imenom i prezimenom – daju svoje povjerenje. Izbori za izvršne funkcije poput gradonačelnika, načelnika, župana, uvijek imaju veći legitimitet kada su neposredno birane od strane građana.

Na prošlim lokalnim izborima SDP je prvi put izgubio većinu u Gradskom vijeću. Kako ste uspjeli izdržati cijeli mandat i kako ste na kraju na vašu stranu privoljeli najprije HNS izravno, a onda i Listu za Rijeku neizravno?

– Političkom mudrošću i usklađivanjem programa i programskih zahtjeva tih stranaka. Sjećamo se koliko su bile duge sjednice Gradskog vijeća kod usvajanja prvih proračuna. Amandmani su prštali, nalikovali su ucjenama… Mislim da je ključno bilo smiriti strasti i euforiju oko činjenice da SDP nema samostalnu većinu. Politika je uvijek donekle kompromisna stvar i kompromise smo pronašli. Mene je tada više zaprepastilo što neke stranke kojima smo nudili suradnju nakon izbora, naprosto nisu znale predložiti programe iza kojih stoje i koje bi željeli realizirati uz podršku SDP-a i naše koalicije. Ta činjenica je po demokraciju porazna – kada shvatite da se neki politikom bave ne zato da bi bili konstruktivni, nego isključivo destruktivni.

EPK je uspio

Projekt EPK trebao je biti kruna vaše političke karijere, ali dogodila se pandemija COVID-19 i ono što je bilo zamišljeno moralo se reducirati. Je li taj projekt uspješno odrađen i okončan i je li Rijeka iskoristila priliku za pozicioniranje na karti Europe?

– Je. Obranili smo titulu unatoč i usprkos koroni. Bilo je nevjerojatno zahtjevno, vrlo neizvjesno, mnogi koraci bili su bolni, ali u konačnici Rijeka je održala više od 450 kulturno-umjetničkih programa u razdoblju nošenja titule. Bez obzira na brojne objektivne probleme, projekt EPK smatram krunom moje političke karijere. Činjenica je da je Rijeka prva hrvatska Europska prijestolnica kulture i da Hrvatskoj nova kandidatura neće biti moguća još nekih 15-ak godina. Činjenica je da smo projekt izborili u konkurenciji devet hrvatskih gradova. I činjenica je da se u okviru tog projekta realizira najveće ulaganje u kulturnu infrastrukturu u povijesti samostalne Hrvatske. Otvorili smo RiHub, MMSU, Export, Muzej Grada s izuzetno atraktivnim stalnim postavom, Dječju kuću koja će prodisati srčanim dječjim smijehom kad izađemo iz ovih lockdown momenata… Fiume Fantastika, 51000 Balthazargrad, Klimt, Vježbanje života drugi put, Plamteća voda Andonisa Foniadakisa, mnogobrojni ljetni koncerti pred Exportom – od jazza, preko etna, do Urbana – živost u programima susjedstava na području PGŽ-a, održan dječji festival Tobogan, otvorene trajne skulpture na Kvarneru pravca Lungomare Art – u Brseču, na Pajolu, u Lovranskoj Dragi, na riječkoj ribarnici, a onda završnica s online programima, Grčom i sekcije Simfonijskog orkestra na ribarnici, pa maratonski nastupi riječkih bendova u Exportu…

Foto Marko Gracin

Nemoguće je nabrojati sve, ali već i samo ovo što sam naveo, uz činjenicu da se sve to odvijalo u godini najveće pandemije novog doba koja je zaustavila čitav svijet, već to dovoljno govori da smo i te kako uspjeli. Na karti Europe smo pozicionirani kao Europska prijestolnica kulture i benefiti toga tek su pred nama. Ovom prilikom zahvalio bih svim zaposlenicima Rijeke 2020, svim riječkim ustanovama u kulturi, Sveučilištu, udrugama i pojedincima koji su postigli da Rijeka ponosno i kvalitetno nosi svoju EPK titulu. Svi ti ljudi su uz bezrezervnu podršku Grada kao nositelja titule projekt razvijali kroz četiri godine, suočili se s nevjerojatnom i posve neočekivanom svjetskom pandemijom i šokantnim rušenjem planova, a onda smogli snage u tim najtežim trenucima ostati motivirani, hrabri, prkosni. Ta energija nepopuštanja Rijeku čini Rijekom, a riječku kulturu neuništivom. Korona nam je pomrsila konce, da, ali vrijeme će pokazati i da je mnoge učinila snažnijima, hrabrijima. Svi sudionici projekta nose u sebi jedno ogromno iskustvo i to je, pored svega ostaloga, golemo nasljeđe EPK projekta.

Dođe mi da zaurlam…

U tijeku su lokalni izbori. Ovaj put ne sudjelujete aktivno u političkoj borbi. Kakav je osjećaj promatrati izbornu bitku iz publike i dođe li vam žao da se niste još jednom kandidirali?

– Nije mi žao jer znam da je vrijeme za novi ritam grada i mlađa lica. Moja enegija ima 64 godine. Ne može nikako biti onakva kakva je bila prije 20-ak godina. Ali dok pratim kampanju, osjećaj je katkad frustrirajući. Skoro svakodnevno dođe mi da reagiram na populizam nekih kandidata koji gotovo pa da rade budale od sebe, dođe mi da im kažem: »Ej, ovo je Rijeka, nisu ovdje ljudi glupi, ne glasaju za klaune«. Dođe mi i da se jako posvadim zbog laži koje neki besramno plasiraju. Nepodnošljiva mi je mantra nekih kandidata koji ne prestaju izjavljivati da Rijeka stagnira ili propada, pogotovo u gospodarskom i poduzetničkom smislu. Sve brojke dokazuju da nije tako i da broj poduzetnika u gradu kontinuirano raste, ali to ne sprječava pojedince da lažu.

Prema neto dobiti, riječki se poduzetnici sa 641 milijuna kuna nalaze na drugom mjestu među županijskim središtima, odmah iza Zagreba. Po prosječnom broju zaposlenih na području nekog grada ili općine, Rijeka se nalazi na trećem mjestu u RH, iza gradova Zagreba i Splita. U usporedbi s drugim gradovima, primjerice onima na obali koji su mnogim gradonačelničkim kandidatima tobože uzor-gradovi, Rijeka ima veći broj izvoznika i prihoda od izvoza od svih njih. Podaci FINA-e, primjerice, pokazuju da su riječki poduzetnici u 2019. godini ostvarili veće prihode od izvoza od poduzetnika Pule za 130 posto, od poduzetnika Dubrovnika za 230 posto, od poduzetnika Zadra za 120 posto te od poduzetnika grada Šibenika za 330 posto.

Znači, sve te brojke pojedinci prešućuju i uporno tvrde da Rijeka gospodarski propada. To je naprosto laž i zaurlao bih na tu laž. Ali zapravo, ovo nije moja utakmica i ja nisam igrač. Ja sam ovoga puta – birač. Ponosan sam na Marka Filipovića jer vidim da okuplja ljude, ankete pokazuju i da dopire do građana. Poštujem njegov staložen karakter, odgovornost i mirnoću. Mi smo sigurno različiti u nastupima, dijeli nas i generacijska razlika, ali znam da su nam temeljne vrijednosti poštenja i posvećenosti socijaldemokraciji – iste.

Mislite li da broj mandata gradonačelnika treba ograničiti?

– Ne mislim. Imam iskustvo 20-godišnjeg vođenja grada i svjestan sam koliko su neki projekti dugotrajni i koliko je mnogo predradnji potrebno za njihovu realizaciju. Katkad ni osmogodišnji ciklus nije dovoljan da se od strateških planova dođe do finalne realizacije. Ako gradonačelnik radi na korist građana i čitave zajednice i ima povjerenje građana potvrđeno na izborima, ne vidim razloga da mu se broj mandata ograničava. A ako svoju funkciju koristi samo za osobne, kratkotrajne interese, građani svake četiri godine imaju priliku smijeniti ga.

Zbog čega ste odlučili samo simbolički otići na listu SDP-a za Gradsko vijeće i to na posljednje 31. mjesto i znači li to da se u potpunosti povlačite iz političkog i društvenog života?

– Ne povlačim se. Moje mjesto na listi poruka je da podržavam ovu listu SDP-a, HSU-a i IDS-a za Vijeće, te Marka, Sandru i dr. Palčevskog za izvršne funkcije gradonačelnika i zamjenika. Jasno je da to 31. mjesto nije ulazno za Gradsko vijeće, ali moja energija je prenemirna da bih se naprosto samo povukao iz političkog života. Namjeravam ostati aktivan u stranci, spreman sam i svojim iskustvom i znanjem pomoći Marku u svemu u čemu zatraži moj savjet ili pomoć.

Na parlamentarnim izborima vaša ekipa iz SDP-a u potpunosti vas je marginalizirala kada je riječ o listama u 8. izbornoj jedinici. Kako sada gledate na to?

– Kao i tada. To je bila odluka tadašnjeg predsjednika stranke Davora Bernardića i ljudi koji su ga tada podržavali, među njima je nažalost bilo i Riječana. I time su Bernardić i ekipa više rekli o sebi nego o meni. Jer i nije toliko riječ o meni osobno koliko o činjenici da je Rijeci, u kojoj su birači u velikoj mjeri skloni SDP-u, učinjena nepravda kao nikad do tada jer, naime, Rijeka sada u Saboru zbog načina na koji je lista bila sastavljena ima samo jednog jedinog zastupnika. Pa neka svatko procijeni koliko je to fer za ovaj grad. Ja sam želio otići u Sabor kako bih argumentirano raspravljao i utjecao na politike koje se donose, prvenstveno na one koje utječu na razvoj lokalne samouprave. Moje je iskustvo u tome veliko, i želio sam doprinijeti, ali Bernardiću to nije bilo potrebno. Ne mogu reći da jako žalim zbog toga. Ostao sam u Rijeci i dovršio ovaj mandat potpuno prisutan.

Stvari u SDP-u nisu baš najbolje i dosta je lutanja. Kakva je budućnost SDP-a prema vašem mišljenju?

– Pa ja mislim da SDP s Peđom Grbinom na čelu više uopće ne luta. Peđa se sada rješava balasta, sređuje nered u stranci i možda to ostavlja dojam da »stvari ne stoje najbolje«, i nisu stajale dobro, ali stanje je sada puno bolje nego s Bernardićem na čelu. Uvijek kad razotkrivate nered prizor nije lijep, ali nakon toga sve sjedne na svoje mjesto. Ja mislim da se stranka sada vraća svojim izvornim vrijednostima, principima i načelima, istinskoj socijaldemokraciji, njegovanju poštenja i odgovornosti u politici.

Peđa govori o suvremenom antifašizmu koji mu je u srcu, a koji se u novim generacijama, kakvima pripadaju primjerice on, i Marko i Sandra i mnogi drugi, očituje u borbi za slabije, za nepravedno izdvojene, u borbi za ravnopravnost svih članova društva. Ja baš mislim da SDP sada ide u dobrom smjeru, ali to putovanje je proces i svatko tko tvrdi da se to događa preko noći – ne poznaje politiku, kao i svatko tko tvrdi da bi Peđa trebao sjediti mirno i ništa ne činiti kako ne bi stvarao dojam da u stranci neke stvari nisu ok. Sve što nije ok, treba mijenjati i on to radi. Ne kalkulira jer nije populist. Meni se to sviđa jer populizam u politici prezirem.

Morali su nas pratiti

Rijeka je od 1993. godine birala socijaldemokraciju kao političku opciju, a zbog toga je često kao grad bila zanemarivana od središnje vlasti. Jesu li se stvari promijenile budući da sada država financira niz kapitalnih projekata koji se realiziraju u Rijeci?

– Stvari su se promijenile jer je i društvo očito sazrjelo. Plemenski način funkcioniranja po kojem su se državna ulaganja slijevala u krajeve u kojima je HDZ bio na lokalnoj vlasti, očito je napušten pa država u proteklih nekoliko godina ulaže u nacionalne projekte na području Rijeke. No, na to ne treba gledati kao na neko velebno čudo. Tako je trebalo biti puno ranije, ali nažalost nije bilo. Nezanemariva je i činjenica da smo ušli u Europsku uniju pa već i po tom ključu hrvatska Vlada mora ravnomjerno razvijati zemlju. Rijeci su se ulaskom u EU otvorili mnogi fondovi za koje smo imali spremne projekte.

Vlada nas je morala pratiti u tome jer bi ispalo da Hrvatska nije povukla sredstva koja joj je EU stavila na raspolaganje. Tako da, istina, sada je stanje puno bolje, ali više faktora je utjecalo na to, a ne samo iznenadni altruizam HDZ-ove nacionalne vlasti. Podsjećam, u proteklih 12 godina u Rijeci i njenom aglomeracijskom području je uz korištenje EU sredstava realizirano i ugovoreno 176 projekata ukupne vrijednosti 729,4 milijuna eura ili 5,5 milijardi kuna. Bespovratna EU sredstva u tome samo na području Rijeke premašuju 300 milijuna eura, odnosno 2,3 milijarde kuna. Bilo bi posve neodgovorno od države da nas u tim projektima nije pratila.

Nebrojeno ste puta upozoravali da je Hrvatska centralizirana država i da se sve reforme, neovisno inicira li ih s Pantovčaka HDZ ili SDP, provode preko leđa lokalne samouprave. Kakva je budućnost lokalne i regionalne samouprave u Hrvatskoj?

– Budućnost je onakva kakvu će lokalna i regionalna samouprava, odnosno gradovi, općine i županije izboriti.

Nikada središnja država neće sama od sebe razvijati regionalnu i lokalnu samoupravu. Prirodna inercija središnje vlasti je centralizacija, a prirodno stanje gradova i općina i županija bi trebala biti borba za decentralizaciju. Beskompromisna borba. Ja sam oko toga bio vrlo glasan, nerijetko potpuni neposlušnik spram vlastite stranke kada je obnašala državnu vlast, ali činio sam to svjesno jer vjerujem u razvojnu moć gradova. Vjerujem da se razvojne politike na lokalnoj razini najkvalitetnije mogu planirati i realizirati upravo s lokalne razine, a za to nam treba financijska decentralizacija i zakoni koji gradovima omogućavaju da sve svoje potencijale razviju u cijelosti.