Prije desetak dana, na godišnjem brifingu za novinare, Hrvatska narodna banka (HNB) izašla je u javnost s najnovijim procjenama da bi ove godine koja je na izmaku bruto domaći proizvod (BDP) mogao realno porasti za 3,7 posto, a u 2025. godini za 3,3 posto, dok bi inflacija nakon ovogodišnjih četiri posto u idućoj godini mogla usporiti na 3,5 posto. Time je HNB blago naviše revidirao procjene rasta hrvatskog gospodarstva, ali i inflacije u ovoj i idućoj godini.

Naime, zadnje procjene o kretanju BDP-a HNB je iznio sredinom rujna, kada je za 2024. prognozirao gospodarski rast od 3,6 posto, a 3,2 posto u 2025. godini. No iako bi rast realnog BDP-a iduće dvije godine mogao usporiti, i dalje će ostati razmjerno snažan, procjene su HNB-a. Pritom, kako se navodi, projicirani rast hrvatskog BDP-a poglavito odražava snažnu osobnu potrošnju, podržanu kretanjima na tržištu rada, investicije, podržane i fondovima EU-a, kao i robusnu državnu potrošnju. Rizici za ostvarenja projekcija inflacije u 2025. i 2026. godini su uravnoteženi, ali izraženi. Rizici niže inflacije tako uključuju jače prelijevanje nižih cijena energije i drugih sirovina, smirivanje geopolitičkih napetosti, dugotrajnije učinke restriktivne monetarne politike, kao i nepovoljna kretanja u hrvatskom i europskom gospodarstvu. Rizici više inflacije, pak, uključuju izraženiji rast plaća ili jači prijenos plaća na cijene, jačanje geopolitičkih napetosti, trend fragmentacije i deglobalizacije te utjecaj klimatskih promjena, zaključili su iz HNB-a.

U širem i dubljem kontekstu ekonomske inventure, procjene i prognoze stručnjaka iz temeljne financijske institucije države itekako valja uzeti u obzir, skupa s podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) koji između ostalog kazuju kako je u trećem tromjesečju 2024. BDP realno bio veći za 3,9 posto u odnosu na isto tromjesečje 2023., dok je prosječna neto plaća u listopadu 2024. iznosila 1.340 eura, kao i da je broj zaposlenih u studenome 2024. pao za 1,1 posto u odnosu na prethodni mjesec. Sa svim tim i nekim drugim važnim podacima, ekonomsko stanje Hrvatske poprima širu i dublju sliku, koliko u onom optimističnom smislu, toliko i u onom koji upućuje na oprez u predviđanjima što nas čeka u idućoj 2025. godini.

O svemu tome, i još nizu drugih pitanja, razgovarali smo s ekonomskim analitičarom dr. sc. Damirom Novotnyjem, prof. stručnih studija sa Sveučilišta Algebra Bernays iz Zagreba.

Uspješna godina

Kako biste ocijenili proteklu 2024. godinu s ekonomskog i gospodarskog aspekta? Je li se Vlada pokazala doraslom izazovima kojih nije manjkalo? Premijer Plenković kaže da rast BDP-a pokazuje da Hrvatska raste puno brže od drugih članica Europske unije.

– Iz pogleda koji bi promatrao samo makroekonomske pokazatelje, mogli bismo zaključiti da je 2024. godina bila iznimno uspješna: stopa rasta BDP-a iznad 3 posto, stopa inflacije spuštena na podnošljivu razinu (iako ne i potpuno zaustavljena), stopa nezaposlenosti se približila razini koju smatramo punom zaposlenošću, no nezaposlenost raste (trenutno je nepopunjeno oko 30.000 objavljenih slobodnih radnih mjesta). Kreditne agencije podižu svoje ocjene. Uistinu, hrvatska ekonomija nije nikada bila u boljem stanju i možda brže raste od prosjeka rasta u razvijenim zemljama. Hrvatski političari mogu se pohvaliti stopama rasta višim od ostalih članica zemalja EU-a, ali jednaku tvrdnju mogu danas iznositi i političari u Srbiji, odnosno u ostalim zemljama istočne Europe prije nekoliko godina. Makroekonomisti, za koje je svojevremeno John Kenneth Galbraith, profesor na sveučilištu Harvard znao govoriti da su izmislili makroekonomiju kako bi imali što raditi, koji prate statističke pokazatelje moraju samo ustvrditi da su pokazatelji uistinu pozitivni.

Ekonomisti koji izučavaju principe po kojima se odvijaju ekonomski procesi i stvaraju ekonomske strukture (i institucije), moraju biti ponešto kritičniji u odnosu na stanje i razvoj hrvatske nacionalne ekonomije. Naime, domaća ekonomija je uistinu u fazi ekspanzije, ali prije svega zahvaljujući domaćoj potrošnji i investicijama u javnom sektoru, financiranim ponajviše novcem iz europskih fondova. Pogledamo li dva desetljeća unatrag, možemo vidjeti da je hrvatska ekonomija rasla po značajno nižim prosječnim stopama rasta u usporedbi s ostalim zemljama srednje i istočne Europe, koje su trenutno u fazi stagnacije. Pogled unatrag pokazuje također da je hrvatska ekonomija sklona stvarati »balone« koji se napuhuju i ne stvaraju dugoročno održive i međunarodno konkurentne strukture.

Trenutna ekspanzija će zasigurno usporiti nakon što se iskoriste sadašnji fiskalni poticaji rasta koji dolaze ponajviše iz europskog, a manje iz domaćeg fiskusa. Privatni sektor jednostavno ne ulaže dovoljno u svoj razvoj i modernizaciju, ne stvara nova radna mjesta, nije dovoljno međunarodno konkurentan. Robni izvoz dvije godine uzastopno je u padu, izvozni sektor u cjelini je vrlo slab u usporedbi s ostalim istočnoeuropskim zemljama. Stopa zaposlenosti još uvijek vrlo niska, najniža u EU-u. Dakle, strukturni problemi su još uvijek vrlo izraženi.

Pozitivna kretanja

Koliko se pozitivni pomaci mogu tumačiti rezultatom konkretnih mjera Vlade, državnih intervencija? No koliko je uopće relevantan, pa i moguć, ekonomski napredak bez poboljšanja životnog standarda?

– Pozitivna kretanja u hrvatskoj ekonomiji su isključivo rezultat konvergencijskih učinaka, dakle učinaka približavanja Europskoj uniji i europodručju. Vladine ekonomske politike, bolje rečeno fiskalne intervencije mogu u kratkom roku potaknuti potrošače (a ekonomisti znaju da je jedno od osnovnih načela da ekonomski akteri reagiraju na poticaje) na povećanu potrošnju. Rekordna potrošnja kućanstva, nikada do sada viđena, koncem 2024. godine je zasigurno rezultat vladinih politika. Međutim, to bi bilo dobro kada bi potrošači mogli kupiti proizvode domaće industrije. Koristi od povećane domaće potrošnje imaju poduzetnici u zemljama iz kojih se uvoze ti proizvodi. Vladine fiskalne intervencije bi se, ako se vlada opredjeljuje za takav tip vođenja ekonomske politike, trebale usredotočiti na poticanje ponude roba, a ne na poticanje potrošnje. Manjak ponude domaćih roba dnevne potrošnje, osobito hrane, je iznimno velik, što uz povećavanje plaća i poticanje potrošnje izaziva pritisak na rast cijena. Uz nedovoljnu ponudu i ohrabrenu domaću potražnju, cijene će nastaviti rasti.

U godini na izmaku tri najveće svjetske rejting agencije Hrvatskoj su dale dosad najviše ocjene. Čega je to rezultat, kad se pogleda na razini ekonomije, gospodarstva, uvjeta poslovanja, stabilnosti društva? Iz Vlade naglašavaju kako razvijaju poticajno okruženje za investicije.

– Najviše ocjene bonitetnih agencija su ponajviše rezultirale iz činjenice da je Hrvatska članica EU-a i europodručja, institucionalno najrazvijenije regije na svijetu. Izgledi za nastavak približavanja prema središnjim trendovima u ovom području su prilično veliki, jednako kao i smanjivanje jaza u nerazvijenosti. Institucionalni okviri EU-a, između kojih su i pravila upravljanja nacionalnim ekonomijama, su relativno čvrsti, često se ekonomski akteri u Hrvatskoj na njih žale, ali ipak predstavljaju veliku branu neodgovornim političarima i njihovim neodgovornim ekonomskim politikama.

Za unapređivanje upravljanja nacionalnim ekonomijama u EU-u su odgovorne vlade zemalja članica, ali postoje zajedničke politike, poput zajedničkih politika ravnomjernog regionalnog i ruralnog razvitka. Hrvatska trenutno koristi sredstva iz zajedničke fiskalne politike oporavka od COVID-19 krize iz 2021. godine. Korištenje ovih sredstva, za hrvatske ekonomske dimenzije iznimno visokih, djelomično je uvjetovano provođenjem odgovarajućih strukturnih reformi. Jedna od tih reformi je, primjerice, unapređenje upravljanja notorno neučinkovitim i brojnim državnim poduzećima. Vlada ima većinski utjecaj u preko 1.000 poduzeća, kojima se politički upravlja i koja su jedna od prepreka ubrzavanju ekonomskog rasta i stvaranju učinkovitih ekonomskih struktura. Postoji više ekonomskih razloga zašto je nužno privatizirati ova poduzeća (u Sloveniji postoji tek nekoliko državnih poduzeća), ali očito je u protekla dva desetljeća postojao veći broj političkih razloga zašto su vlade zaustavile privatizaciju. Prije ili kasnije će vlada u ova poduzeća privući privatni kapital, prepustiti ih učinkovitijem privatnom upravljanju i pretvoriti ih u motore pokretače novog ciklusa ekonomskog razvitka. Zašto? Pa zbog toga što je članstvo u ekonomskom sustavu EU-a nespojivo s državnim upravljanjem u poduzećima. Bonitetne agencije ovakve konvergencijske trendove naravno prepoznaju i podižu ocjene.

Porezi i investicije

S početkom iduće godine stupa na snagu niz izmjena u poreznom sustavu, koji će prema najavama iz Vlade biti pravedniji i poticati rast i unapređenje strukture gospodarstva. Vaš komentar?

– Opće je poznato da je domaći porezni sustav pretjerano orijentiran prema porezima na potrošnju i dohodak. Prihodi od PDV-a imaju učešće u državnom proračunu u Hrvatskoj čak 63 posto. Prosjek u EU-u iznosi oko 30 posto. Vlade već više od 10-ak godina, jednostavno pod pritiskom institucionalne prakse u EU-u i zemljama OECD-a, nastoje prilagoditi strukturu poreznog sustava najboljoj praksi razvijenih zemalja. Međutim, vlade vrlo nerado odustaju od iznimno visokih stopa poreza na potrošnju koje su podignute kao (potpuno pogrešan) odgovor vlade Jadranke Kosor na krizu iz 2009. godine. Uvođenje poreza na nekretnine, kao poreznog oblika koji imaju sve europske zemlje i koji osigurava stabilno financiranje lokalnih jedinica, jednostavno je nužno. Jednako kao i usuglašavanje poreza na dohodak, odnosno poreza na dobit. Stopa poreza na dobit je još uvijek visoka, posebno u kontekstu potrebe privlačenja investitora. Hrvatska vlada bi trebala porezni sustav i porezne stope usuglasiti s poreznim sustavima u Sloveniji i Austriji, zemljama kojima domaća ekonomija neposredno konvergira. Međutim, mit o tome da se poreznim promjenama može utjecati na rast produktivnosti i plaća moramo ovom prilikom potpuno otkloniti.

Već je prvi kvartal 2024. signalizirao impresivnu godinu za inozemne investicije u Hrvatsku, u prva tri mjeseca stiglo je obećavajućih milijardu eura stranih ulaganja. Je li se taj tempo nastavio do kraja ove godine ili je bilo usporavanja?

– Inozemni ulagači sve češće gledaju na Hrvatsku kao na lokaciju svojih investicija. Taj će se trend nastaviti, kao neposredan rezultat podizanjem ocjena kreditnih agencija. Međutim, struktura stranih ulaganja je i dalje nepovoljna. Nedovoljno je investicija u deprivirane regije, poput pet slavonskih županija, te investicija u prerađivačkoj industriji kojima bi se stvarala kvalitetna nova radna mjesta. Ovaj će se trend nastaviti u narednim godinama, ali je potrebno naglasiti da Hrvatska značajno zaostaje u privlačenju direktnih stranih ulaganja u usporedbi s primjerice Slovenijom.

Pokretači rasta

Prije skoro stotinu godina Joseph Schumpeter, slavni američki ekonomist smatrao je da su tehnologije glavni pokretač ekonomskog rasta i razvoja te da proces kreativne destrukcije otvara put novim tehnologijama i proizvodima, vodi inoviranju proizvodnih procesa i pruža nove mogućnosti distribucije proizvoda. Koliko je od takvih postavki, od takve teorije, zaživjelo u praksi EU-a uključujući i RH, ako uopće možemo na taj način promatrati takve aspekte?

– U 20. stoljeću su brojna istraživanja prikupila brojne empirijske dokaze za potvrdu Schumpeterove teorije kreativne destrukcije i uloge tehnologija u ekonomskom razvitku. Tehnologije su doista važne za povećavanje konkurentnosti poduzeća i cijelih nacionalnih ekonomija. Međutim, tehnologije iz treće industrijske revolucije postale su horizontalna tema koncem 20. i početkom 21. stoljeća. Danas govorimo o disruptivnim (remetilačkim) tehnologijama koje mijenjaju iz temelja poslovne modele poduzeća. To su primjerice genetska tehnologija, suvremena robotika, umjetna inteligencija, internetske stvari, tehnologija u oblaku i slične nove tehnologije. Ipak, osim tehnologija kao jedne od varijabli u funkciji ekonomskog rasta, osim tradicionalnih činitelja proizvodnje danas moramo uključivati i kreativne elemente. Kreativna ekonomija, dakle ekonomske aktivnosti koje se temelje na snazi ljudskog uma, predstavlja glavni pokretač rasta u 21. stoljeću.

Zaključno, što očekivati u 2025., prije svega u ekonomskom, gospodarskom i financijskom smislu?

– Ekonomska znanost približila bi se astrologiji kada bi mogla prognozirati događaje u budućnosti. U ekonomskom okruženju postoje brojni rizici koje moramo uvažiti u našim očekivanjima, od inflacije koja je usporena, ali nije potpuno zaustavljena, do vanjskih šokova koji mogu doći iz istočne Europe i s Bliskog istoka. Ipak, možemo očekivati da će se pozitivni trendovi u hrvatskoj ekonomiji nastaviti, kao i trendovi podizanja ukupnog blagostanja. Nažalost, ekonomski rast u narednoj godini neće osjetiti podjednako sve domaće regije, niti sva domaća kućanstva.