Svaka epidemija potiče pobune stanovništva, ali vladajući krugovi zasad mogu biti mirni. Iako građani diljem Europe, pa i u Hrvatskoj, povremeno izlaze na prosvjede protiv zatvaranja gospodarstva, prava je istina da je broj socijalnih nemira u svijetu od početka pandemije koronavirusa pao na najnižu točku u posljednjih pet godina.

Međutim, kako mjere protiv zaraze budu popuštale, socijalni nemiri će oživjeti, a vrhunac bi mogli dosegnuti tijekom dviju godina nakon jenjavanja pandemije, što će vjerojatno uzdrmati stabilnost mnogih vlada – upozorili su ovih dana stručnjaci Međunarodnog monetarnog fonda, pozivajući se na povijesna iskustva s epidemijama.

– Jedan od mogućih razloga za izbijanje socijalnih nemira jest to što epidemija može razotkriti ili pogoršati tektonske društvene pukotine koje su postojale i prije izbijanja bolesti, kao što su neprikladna socijalna zaštita, nedostatak povjerenja u institucije, percepciju da je vlada ravnodušna, nesposobna ili korumpirana, kažu MMF-ovi autori Philip Barrett, Sophia Chen i Nan Li, koji su završili opsežna istraživanja o izbijanju nemira u 130 zemalja tijekom posljednjih 35 godina.

Zavaravajuće mirno

Sadašnje razmjerno mirno stanje u zemljama je zavaravajuće. Prema stručnjacima MMF-a, humanitarne krize poput sadašnje, naime, ograničavaju promet i kretanje ljudi, što otežava i njihovo okupljanje.

Štoviše, tijekom zdravstvene opasnosti u javnosti se stvaraju kohezija i solidarnost. Vladajući krugovi u nekim slučajevima mogu izvanrednu situaciju iskoristiti za učvršćivanje vlasti i za suzbijanje oponenata, kažu u MMF-u, aludirajući na ono što se i danas događa u mnogim zemljama.

– Dosadašnje iskustvo s bolešću COVID-19 u skladu je s povijesnim obrascima. Broj velikih slučajeva nemira, zapravo, pao je na najnižu razinu u posljednjih gotovo pet godina, pišu autori istraživanja.

Uvijek, naravno, ima izuzetaka, a najizrazitiji su Sjedinjene Države i Libanon, gdje su nemiri prošle godine bili pojačani zbog rasnih nejednakosti ili zbog povećanja poreza, kako gdje. Povodi za prosvjede ne moraju biti vezani uz pandemiju, iako ih ona može pojačati.

Analiza stručnjaka MMF-a pokazala je da socijalne posljedice pandemije, koja produbljuje i nejednakosti, mogu izazvati reakcije na etničkoj i vjerskoj osnovi te »pogoršati napetosti među ekonomskim klasama«.

– Studija je našla dokaze povišenog rizika od velikih kriza vlade, od zbivanja koja prijete obaranjem vlada i koja se tipično događaju u dvjema godinama nakon teške epidemije, naglašavaju autori. »Ako je povijest pretkazivač, nemiri se mogu ponovo pojaviti kako pandemija slabi.

Prijetnje mogu biti veće tamo gdje kriza razotkriva ili pogoršava prijašnje probleme, kao što su nedostatak povjerenja u institucije, loše upravljanje, siromaštvo ili nejednakosti«, više puta ponavljaju istraživači.

Teške posljedice

Nema sumnje da zaključke MMF-ove studije treba uzeti vrlo ozbiljno, jer sadašnja epidemija nije samo jedna od mnoštva sličnih u povijesti, nego najveća u posljednjih stotinu godina.

Autori istraživanja kažu kako je od kuge u doba cara Justinijana u šestom stoljeću, preko »crne smrti« u srednjem vijeku i španjolske gripe iz 1918. godine povijest prepuna upozoravajućih primjera koji su izazvali nerede.

U MMF-u podsjećaju i na teške socijalne te političke posljedice koje je pandemija kuge 1832. izazvala u Parizu, u doba industrijske revolucije. U samo nekoliko mjeseci kuga je usmrtila 20 tisuća ljudi u glavnom gradu Francuske, koji je tada imao 650 tisuća stanovnika, s velikim brojem doseljenih siromašnih radnika, smještenih u bijednim uvjetima.

Pošast je zaoštrila klasne napetosti, pri čemu su bogati okrivljavali siromašne za širenje zaraze, dok su siromašni vjerovali da se njih truje. Uskoro je bijes ljudi preusmjeren na francuskoga kralja, pri čemu je pogreb popularnog generala Lamarquea potaknuo široke protuvladine demonstracije i ulične barikade, što je opisivao Victor Hugo u romanu »Jadnici«.

Tom pariškom ustanku iz 1832. godine, kažu, glavni uzroci bili su širenje bolesti u kombinaciji s napetostima koje su postojale prije epidemije, čime se mogu objasniti i uzastopni represivni postupci francuskih vlasti te javni revolti u Parizu tijekom 19. stoljeća.​