Njemačka ima četiri puta više kreveta na odjeljenjima intenzivne njege od Velike Britanije, šest puta više od Švedske i duplo više od Francuske. Ipak, u Njemačkoj se boje prepunih jedinica intenzivne njege, pa čak i mogućnosti da će se morati uvesti trijaža, odnosno da će liječnici morati odlučivati koga ima smisla liječiti, a koga ne, piše Deutsche Welle.

Za takvu situaciju postoji više razloga, ukazuje liječnik Reinhard Buse, profesor na Tehničkom sveučilištu Berlin i član Stručnog savjetodavnog odbora njemačkog Saveznog ministarstva zdravlja. „Jedan je to što, u usporedbi s drugim zemljama, u Njemačkoj više pacijenata oboljelih od korone završi na odjeljenjima intenzivne njege – oko tri puta više nego primjerice u Nizozemskoj ili Danskoj, i čak četiri puta više nego u Velikoj Britaniji.”

To se događa zato što je broj zaposlenih na odjeljenjima intenzivne njege u Nemačkoj veći nego na drugim odeljenjima, objašnjava Buse. „Danska to radi drugačije. Za svaki krevet na normalnom odjeljenju ona angažira gotovo isti broj medicinskog osoblja kao i na njemačkoj jedinici intenzivne nege. To ne znači da Danci imaju više medicinskog osoblja, već samo da ima manje nepotrebnih kreveta.”

Bolnice u gubicima

Pri tom čak 60 posto bolnica u Njemačkoj računa da će biti u financijskom minusu za 2021. godinu, pokazuje tzv. „Bolnički barometar” koji redovno objavljuje Njemačko udruženje bolnica. Kako se navodi, time se u odnosu na prošlu godinu udvostručuje broj klinika koje su u gubitcima.

Svaka druga bolnica ima manje pacijenata nego prošle godine. Razlog za to je otkazivanje operacija i kompliciranih zahvata kako bi se čuvali kapaciteti za kovid-odjeljenja. Mnogi pacijenti odlažu odlazak na terapije ili operacije iz straha od zaraze.

Kako navode u Udruženju bolnica, stanje je najlošije još od 2000. godine. Svega jedanaest posto bolnica trenutno ocjenjuje financijsku situaciju kao dobru. Za iduću godinu tek 22 posto očekuje poboljšanje.

„Zlatno doba” za bolnice?

„Njemačkim bolnicama je u interesu da budu pune, a to važi i za jedinice intenzivne njege”, kaže Buse. On smatra da su poslednjih godinu i pol dana za bolnice „bile zlatne”, jer su mnoge od njih zaradile više novca od paušalnih naknada i dodatnih kreveta intenzivne nege njego što bi to bilo moguće u normalnom radu.

„Riječ je o 14,5 milijardi eura za godinu i pol koji su se samo od poreznih prihoda slili u bolnice. A tu su i redovna sredstva iz obaveznog zdravstvenog osiguranja”, naglašava dr. Buse.

On ukazuje da polovina pacijenata koji se liječe u bolnicama u Njemačkoj dolazi tamo bez prijema, najčešće iz hitne pomoći. „Vjerojatnoća da će bolnica zadržati takvog pacijenta na liječenju je skoro 50 posto, što je u uspopredbi s drugim zemljama nevjerojatno mnogo. Obično je taj postotak upola manji, oko 25 posto.”

Osim toga, dodaje Buse, na njemačkim odjeljenjima intenzivne njege ima teško bolesnih ljudi koji imaju veoma male šanse za preživljavanje, čak i uz upotrebu najsuvremenije opreme. „Prvo što bi trebalo učiniti nakon pandemije je utvrditi tko se sve liječi na odjeljenjima intenzivne njege. Moramo se zapitati što mi tamo radimo.”

Manjak osoblja ili višak pacijenata?

Njemačko udruženje bolnica posebno ukazuje na problem manjka osoblja. Četiri petine klinika navode da imaju poteškoća naći medicinske sestre i tehničare za obična odjeljenja i odjeljenja intenzivne njege. Širom Njemačke ima 22.300 upražnjenih radnih mjesta za njegovatelje.

Broj nepopunjenih mjesta se utrostručio u poslednjih pet godina. „Manjak osoblja je najhitniji problem zdravstvene politike”, kaže predsjednik Udruženja Gerald Gas.

Reinhard Buse i tu ima drugačije mišljenje: „Mi nemamo premalo osoblja, već previše pacijenata. U prosjeku je prije korone u bolnicama u Njemačkoj svakog dana bilo po 380 000 pacijenata, a trenutno ih je samo oko 325 000. Da smo imali strukturu kao u Danskoj, prije korone bi ih bilo 160 000, odnosno manje od pola. To znači da bi u Njemačkoj bilo duplo više medicinskog osoblja po pacijentu.”

„Ako pitate upravitelje bolnica”, zaključuje Reinhard Buse, „oni će vam reći: treba nam toliko bolnica, jer imamo toliko pacijenata. Ja mislim drugačije: imamo toliko pacijenata, jer imamo toliko bolnica. To je kao pitanje što je starije, kokoš ili jaje.”