Opće je poznata činjenica da je Jurij Aleksejevič Gagarin, sovjetski astronaut i vojni pilot, ujedno prvi čovjek koji je otputovao u svemir 12. travnja 1961. godine u svemirskoj letjelici Vostok 1, poginuo pri rutinskom letu, kao probni pilot, u dvosjedu s još jednim pilotom. Nakon njegove smrti, njegov rodni grad preimenovan je u Gagarin.

Međutim, u javnosti je dosta nepoznata činjenica da je i jedan američki astronaut, Manley Lanier »Sonny« Carter Jr., također poginuo u avionskoj nesreći. Ovaj doktor medicine, ali i profesionalni nogometaš, mornarički časnik, avijatičar – testni pilot i NASA-in astronaut, bio je dio posade 1989. godine, na brodu Space Shuttle Discovery. Misija je nosila terete Ministarstva obrane i druge sekundarne terete u važnim vojnim svemirskim istraživanjima. Petodnevna svemirska misija sretno je završila, spuštanjem u bazu Edwards Air Force Bas u Kaliforniji. Nakon što je Carter uspješno proveo 120 sati u svemiru, imenovan je specijalistom misije 3 u posadi STS-42 Discovery, prvog međunarodnog laboratorija za mikrogravitaciju (IML-1). Međutim, taj let u svemir nije doživio. Poginuo je 5. travnja 1991. u padu aviona kompanije Atlantic Southeast Airlinesa na letu broj 2311 u blizini gradića Brunswick u Georgiji. Za razliku od Gagarina, Carter je bio u komercijalnom zrakoplovu, dok je putovao za NASA-u.

Zagonetna smrt

U toj zrakoplovnoj nesreći poginuo je i John Tower, bivši senator iz Teksasa. Zanimljivo je da je senator bio jedan od istražitelja afere Iran – Contra, jednog od najvećih političkih skandala u SAD-u, koji se dogodio tijekom Reaganove administracije. Naime, visoki službenici te administracije potajno su prodavali oružje Homeinijevoj vladi Islamske Republike Iran, iako je postojao embargo.

Unatoč smrti važnog vojnog astronauta i senatora iz velike političke afere, istraga zrakoplovne nesreće brzo je završila i pokazala da je pad zrakoplova uzrokovao problem na propeleru. Svjedoci su izvijestili da se avion iznenada okrenuo, zaokrenuo ulijevo i pao na nos. U istrazi je otkriveno ekstremno trošenje zupčanika za prijenos rada propelera. Dijelovi za prijenos rada propelera djelovali su poput turpije i uzrokovali abnormalno trošenje zupčanika na propeleru. Kao vjerojatan uzrok pada zrakoplova smatrao se gubitak kontrole u letu, kao rezultat neispravnosti upravljačke jedinice lijevog vijka motora.

Ustanovljeno je da je u nesreći pridonio i nedostatan oblik upravljačke jedinice elise po Hamilton standardu i odobrenje standarda od savezne zrakoplovne uprave. Konačno izvješće je ustanovilo da prekomjerni rad pilota, koji su kršili savezne zrakoplovne propise, nije imalo izravnu ulogu u nesreći. I taj izvještaj otišao je u arhivu.

Zanimljivo je da se radilo o zrakoplovu Embraer EMB 120 Brasilia, dvomotornom regionalnom putničkom avionu koji proizvodi brazilska industrija zrakoplova Embraer. Embraer EMB 120 Brasilia je prvi put poletio 1983. godine, a u komercijalnu je uporabu ušao u 1985. Većina aviona Embraer EMB 120 Brasilia je prodana aviokompanijama u SAD-u, ali i po Europi i Africi. Avioni su se do 2001. proizvodili na temelju serijske proizvodnje.

Tehnička greška

I dok je u ovom slučaju smrt vrhunskog astronauta i važnog senatora »prošla« kao tehnička greška propelera »brazilskog aviona«, smrt Gagarina je bila metom višegodišnje istrage. Naime, 27. ožujka 1968. godine, na rutinskom trenažnom letu iz zrakoplovne baze Chkalovsky, Gagarin i instruktor letenja Vladimir Seryogin poginuli su kad se njihov MiG-15UTI srušio u blizini grada Kirzhach. Uzrok nesreće koja je usmrtila Gagarina, postao je predmetom nekoliko teorija. Najmanje tri istrage nesreće provodile su odvojeno zračne snage, službene vladine komisije i KGB. Prema nekim izvorima, KGB je radio »ne samo zajedno s zrakoplovstvom i službenim članovima komisije već protiv njih«.

Izvještaj KGB-a, s kojeg je skinuta oznaka tajnosti u ožujku 2003. godine, odbacio je razne teorije zavjere i umjesto toga naznačio da su radnici zrakoplovne baze doprinijeli padu. Izvještaj navodi da je kontrolor zračnog prometa Gagarinu pružio zastarjele vremenske informacije i da su se do trenutka leta uvjeti znatno pogoršali. Zemaljska posada također je ostavila vanjske spremnike za gorivo pričvršćene na zrakoplov.

Za planirane Gagarinove letačke aktivnosti bilo je potrebno dobro vrijeme, bez vanjskih spremnika goriva. Istraga je zaključila da se Gagarinov zrakoplov okrenuo, bilo zbog udara ptice ili zbog naglog poteza kako bi se izbjegao drugi zrakoplov. Zbog zastarjelih vremenskih izvještaja, posada je vjerovala da je njihova nadmorska visina veća od nje i nije mogla pravilno reagirati kako bi MiG-15 izbacio iz okreta. Druga teorija, koju je 2005. godine iznio izvorni istražitelj sudara, pretpostavlja da je posada ili prethodni pilot slučajno otvorio otvor za odzračivanje u kabini, što dovodi do nedostatka kisika i ostavlja posadu nesposobnom za upravljanje zrakoplovom. Slična teorija objavljena u časopisu Air & Space jest da je posada otkrila otvoreni otvor i slijedila postupak izvođenjem brzog zarona na nižu visinu. Zbog tog su zarona izgubili svijest i srušili se.